UVOD U STOMATOLOGIJU
Vizualni mediji u stomatologiji
Vizualna dokumentacija, prezentacija i komunikacija imaju veliku važnost u
edukativnoj, znanstvenoj i kliničkoj stomatologiji.
VIZUALNI MEDIJI
1. Fotografija
2. Video (videografija – elektronski zapis pokretne slike sa zvukom)
KOMPJUTORSKA TEHNOLOGIJA – snažno utječe na vizualne medije, otvara
mogućnost velikog broja aplikacija koje su do sada bile teško izvedive ili nemoguće.
Kvalitetni 35mm-ski dijapozitiv još je uvijek jedan od najvažnijih oblika vizualne
dokumentacije i prezentacije u stomatologiji.
OSNOVE MAKROFOTOGRAFIJE
Potrebna specijalna foto-oprema.
Kao osnovni problem se javljaju:
1.) odnos stupnja povećanja
2.) dubinske oštrine
3.) distance kod snimanja
4.) poseban je problem rasvjeta usne šupljine
SPECIJALNA STOMATOLOŠKA FOTOGRAFIJA
Parametri koji determiniraju stomatološku fotografiju su:
1. položaj bolesnika
2. udaljenost kamere
3. perspektiva
4. kompozicija kadra
5. točka izoštravanja
6. rasvjeta
Često su osim intraoralnih slika potrebne i ekstraoralne slike (od portreta i dijela lica,
do određenog detalja na licu).
VIZUALNI MEDIJI I PREZENTACIJA U STOMATOLOGIJI
Video, kompjuterska obrada slike, poster, tiskani materijali,...
1. VIDEO
- je idealan za prikazivanje stomatoloških postupaka. Specijalnom
optikom lako se postiže veliko povećanje i vidljivost najsitnijih detalja
koje na monitorima može gledati istovremeno veća skupina ljudi.
2. RAZVOJ KOMPJUTORA
- omogućio je digitalizaciju slike i njene obrade, što je našlo široku
primjenu u medicini i stomatologiji
Specijalnim intraoralnim videokamerama se mogu snimati i najnepristupačnija mjesta
usne šupljine.
Ne manje važno mjesto u znanstvenoj komunikaciji imaju posteri, knjige, priručnici i
brošure.
2
STOMATOLOŠKA FOTOGRAFIJA – MAKROFOTOGRAFIJA
Značenje fotografije u stomatološkoj praksi je sve veće.
Makrofotografija – fotografiranje iz blizine. Najveći broj snimaka u stomatologiji jesu
makrosnimke – snimke iz blizine.
Snimke iz blizine su one snimljene iz rastojanja manjeg od 0.5 m do 10 cm.
1. slika na filmu u prirodnoj veličini 1:1 (35mm aparata)
2. makrofotografija – ako se radi o većem povećanju od omjera 10:1
3. mikrofotografija - za koju se upotrebljava mikroskopska slika
Veliki je broj argumenata da se za stomatološku kliničku fotografiju koristi jednooki
refleksni 35mm fotoaparat s izmjenjivim objektivima. Kod refleksnog fotoaparata u
tražilu se vidi točno ona slika koja će pasti na emulziju filma. Predmet snimanja se
može egzaktno izoštriti prije trenutka ekspozicije. Kod refleksnog fotoaparata slika
koju stvara objektiv je uspravna i pravilno orijentirana, te i identična kasnijoj
fotografiji.
Format filma širine 35mm najprihvatljiviji je način jer se na filmu veličine 36 X 24 mm
mogu vrlo kvalitetno registrirati svi detalji potrebni u stomatološkoj dokumentaciji.
- najveći izbor kamera i objektiva tog formata
- kamera je lagana za snimanje iz ruke
- to je standardni format za dijapozitive
PROBLEM DUBINSKE OŠTRINE
Dubinska oštrina je područje od najbliže do najdalje točke prihvatljive oštrine, a
direktno je ovisna o distanci s koje se snima pa je kod makrofotografiranja vrlo
kritična. Drugi parametar je otvor zaslona (koji čine tanki metalni listići). Mijenjajući
otvor zaslona ne reguliramo samo količinu svjetla koja ulazi u fotoaparat nego
utječemo i na dubinsku oštrinu. Birajući najmanji mogući otvor zaslona dobijemo
oštrinu što većeg dijela slike. Za makrofotografiju je izuzetno važna dubinska oštrina.
Kod zaslona 5.6 oštrina se proteže samo do prvog premolara, dok se zatvaranjem
zaslona na 22 proširuje sve do kraja zubnog niza (veći broj = manji otvor zaslona =
veća dubinska oštrina). Zatvarač (zapor) fotoaparata regulira vrijeme ekspozicije,
odnosno koliko će dugo svjetlost padati na fotoosjetljivu emulziju filma.
PROBLEM RASVJETE
Izvor svjetlosti – reflektor stomatološkog stolca = neprirodno žutozelena fotografija
Rješenje je u elektronskoj bljeskalici, koja omogućava kratke ekspozicije, veliki
intenzitet svjetla koji dopušta mali otvor zaslona što omogućava veliku dubinsku
oštrinu. Svjetlo bljeskalice je identično danjem svjetlu tako da će na fotografiji boje
biti prirodne.
Bljeskalice se mogu podijeliti na 3 osnovne skupine:
1. jednostavne, jeftine bljeskalice male snage bez fotosenzora
2. automatske (kompjutorizirane) bljeskalice
3. TTL bljeskalice (prstenaste)
Jednooka refleksna 35mm kamera s makroobjektivom žarišne duljine 100mm i TTL
prstenastom bljeskalicom zadovoljit će uvjete za stvaranje dentalne makrofotografije.
LJEČNIČKA DEONTOLOGIJA
3
- bavi se proučavanjem i određivanjem prava i dužnosti liječnika
- pojam liječničke deontologije uglavnom se podudara s pojmom
liječničke etike te osim moralnih načela obuhvaća i pravne propise koji
su u vezi s liječničkim zvanjem
O ODGOVORNOSTI LIJEČNIKA
Pravne obaveze uređene zakonskim propisima:
Moralne dužnosti – liječnik se mora pridržavati liječničkih etičkih načela koja su se
oblikovala u njegovoj društvenoj zajednici povijesnim razvojem društvenih odnosa i
razvojem medicinske teorije i prakse.
Izvori liječničkog etosa:
- humanost – ljubav prema čovjeku
- pravednost - priznavanje podjednakog prava svakog čovjeka na
zdravlje i na liječničku pomoć
Etičke i pravne obveze liječnika se mogu podijeliti na obveze prema pacijentima,
prema liječnicima i ostalim zdravstvenim radnicima, prema samome sebi i prema
društvenoj zajednici. Jedan od temeljnih aspekata liječničke etike su posebni odnosi
između liječnika i pacijenta.
IMOVINSKO-PRAVNA ODGOVORNOST
- ako je izazvao neku štetu svojom pogreškom koja može biti trovrsna:
1. nepridržavanje utvrđenih naučnih spoznaja i pravila
profesionalne tehnike
2. povreda načela humanosti specifičnih za liječničko zvanje
3. banalna nesmotrenost – nemarnost
DRUŠTVENA ODGOVORNOST
- kaznena, delikatnog podrijetla, tri vrste kaznene odgovornosti:
1. disciplinska – liječnik koji se ogriješi dužnosti
2. administrativna proizlazi iz službeničkog odnosa
3. krivično-pravna – počiva na prekršaju konkretnih propisa
krivičnog zakona
Težinu liječničkog zvanja sažeto je prikazao Hipokrat u svojem prvom aforizmu:
„Ljudski život je kratak, a liječničko je umijeće golemo, povoljan trenutak brzo dođe,
iskustvo je varavo, a odluka varava.“
LIJEČNIČKE ZAKLETVE I MORALNI KODEKSI
Hamurabijev zakonik – najstariji dokument, sadržava propise o liječničkoj
odgovornosti, tarife za pojedine kirurške zahvate, kazne u slučaju gubitka vida.
Hipokratova zakletva – prva poznata kodifikacija načela liječničke etike
U zakletvi se obavezuje na poštivanje svojih učitelja, da će sve svoje znanje
predavati drugima ali samo onima koji to zaslužuju, liječnik mora propisati sam
lijekove i postupke koji su korisni i potrebni, ne smije davati smrtonosni otrov ni
izazivati abortus.
Drugi dio zakletve govori da: ne valja činiti ono što nam nije dobro poznato, ne valja
se upuštati u operacije za koje ima mnogo boljih specijalista od nas, odnosno liječnik
4
opće prakse ne bi trebao vršiti specijalističke operacije, a jedan specijalista se ne
treba miješati u područje drugog, svi liječnički postupci moraju biti usmjereni na
dobrobit pacijenata, ne smije iskorištavati svoj položaj za zadovoljavanje vlastitih
heteroseksualnih i homoseksualnih prohtjeva, liječnik griješi iz materijalnih i
seksualnih razloga, nemarnosti i lakoumnosti. On krši zakletvu ako na bilo koji način
škodi pacijentu.
Hipokratska je etika izrazito individualistička, liječnik ima samo dvije obaveze - prema
bolesniku i prema kolegama.
PLATON – liječnik mora u prvom redu misliti na dobrobit zajednice, teške bolesnike
treba pustiti da umru...
DUŽNOSTI LIJEČNIKA – prema pacijentima:
1. da ne škodi bolesniku
2. mora pružiti prvu pomoć osobi koja je u neposrednoj životnoj opasnosti,
liječnik je obavezan osobi u životnoj opasnosti pomoći bez obzira što bi se
time moglo ugroziti vlastito zdravlje pa i život (akutne zarazne bolesti)
3. liječnik mora pružiti prvu pomoć ranjeniku ili bolesniku u vrijeme rata
4. treba poštovati bolesnikovu psihološku intimnost
5. obaveza čuvanja liječničke tajne – neosporno je da u okvir liječničke tajne
ulaze samo činjenice koje je liječnik saznao u vršenju svog zvanja, a da se
obaveza čuvanja tajne ne odnosi na podatke koje je saznao u nekom drugom
svojstvu
6. pitagorejska vrlina šutnje i diskrecije često je potrebna liječniku i u njegovom
odnosu prema bolesniku. Teški je moralni problem da li je dopušteno ili je
možda preporučljivo u pojedinim slučajevima lagati bolesniku, npr. takvu koji
boluje od neizlječive bolesti, kada je to u interesu bolesnika
7. držanje liječnika prema pacijentu drugog spola mora biti u seksualnom
pogledu besprijekorno
8. jedan od glavnih najčešćih prekršaja (liječničkih deontoloških) je nemarno i
nesavjesno liječenje i njegovanje bolesnika
9. za ispravnu terapiju potrebna je dobra dijagnoza. Često se navodi Baglivijeva
izreka da samo onaj dobro liječi tko dobro dijagnosticira. Stoga, liječnik koji se
zadovoljava dijagnozom postavljenom na temelju kratke anamneze i
nedovoljnog, površnog pregleda pacijenta griješi.
10. Liječnik je oslobođen u izboru načina i sredstva terapije. Posebno težak etički
problem predstavlja primjena novih metoda i sredstava liječenja. U pravilu je
potrebna privola bolesnika za sve dijagnostičke i terapijske postupke.
11. Poseban etički problem predstavlja prisilno liječenje duševnih bolesti.
HIPOKRAT je rekao: «Liječnik mora biti skroman, trijezan i strpljiv, pripravan da se
sav žrtvuje svojim znanjem.»
POŠTOVANJE LJUDSKOG ŽIVOTA I INTEGRITETA
Zbog nedovoljnog znanja ili nesavjesnog postupka liječnik može nanijeti teške štete
zdravlju svojih pacijenata pa i izazvati smrt ali to se događa bez liječničke namjere,
upravo protivno njegovoj želji da pomogne. Liječnička tradicija i krivično pravo
5
zabranjuju bilo koji oblik eutanazije, tj. ubijanja neizlječivih bolesnika iz samilosti.
Dužnost je liječnika da suzbija smrt, da se bori protiv umiranja organizma. Dužnost je
liječnika da u takvim situacijama nastoji smanjiti patnje bolesnika, ali ne
smrtonosnim sredstvima nego opojnim drogama. Potreban je veliki oprez kod svake
upotrebe opojnih droga pa i kod propisivanja takvih sredstava neizlječivim
bolesnicima.
Liječnik ne smije sudjelovati pri pripremanju provođenja bakteriološkog rata ni pri
izradi bojnih otrova. On ne smije ni na nalog više vlasti sudjelovati pri masovnom
uništavanju neke nacionalne, etničke, vjerske ili političke grupe. Teški je problem
liječničke deontologije da li je i u kojim slučajevima dopušten vještački abortus.
Općenito se indikacije za vještački pobačaj mogu podijeliti u 4 grupe: medicinske,
etičke, eugeničke i socijalne. Prekid trudnoće koje je izvršen mimo odredbe smatra se
kriminalnim abortusom, ono je kažnjivo bez obzira na to da li je izvedeno na
neadekvatan ili na stručno savršen način.
Svako eksperimentiranje na čovjeku se protivi etičkim idealima, ali ono je ipak prijeko
potrebno. Svaki novi lijek, svaka nova operacija jednom se mora iskušati na čovjeku.
Prema tome se eksperimentiranje na ljudima mora dopustiti, ali samo ako se ono
provodi uz određene uvjete i mjere opreza.
Nisu dopuštene operacije kod kojih se bez medicinske indikacije trajno osakaćuje
ljudski organizam.
Među nedopuštene operacije se može ubrojiti kastracija i trajna kastracija, izvedena
zbog rasnih ili socijalnih indikacija. Krupni etički i pravni problemi javljaju se u novije
vrijeme u vezi s mogućnošću transplantacije organa. Moralne skrupule se mogu javiti
i s umjetnim oplođivanjem.
MORALNI I PRAVNI ASPEKTI OPERATIVNOG ZAHVATA
Operacijom se naziva prodiranje u pacijentovo tijelo kojem je izvršilac liječnik, a
svrha mu je poboljšanje zdravlja, oslobađanje od bolova ili poljepšavanje izgleda.
3 uvjeta opravdavaju operaciju:
1. operacija mora biti opravdana
2. pacijent mora dati svoju privolu
3. zahvat mora biti izveden bez pogreške
Osobite moralne teškoće se javljaju u plastičnoj ili kozmetičkoj kirurgiji jer se tu
operacije izvode na temelju estetske indikacije. U pravilu liječnik ne smije izvesti niti
jedan operativni zahvat bez privole pacijenta. Bolesniku se moraju predočiti izgledi i
opasnosti od poduzimanja ili nepoduzimanja nekog zahvata. Postoje slučajevi krajnje
nužde u kojima liječnik može izvesti neku operaciju i bez privole jer u takvim
slučajevima privolu zamjenjuje povjerenje društva u liječnika.
Operator može pogriješiti tako da injekciju na krivo mjesto, presiječe neki živac, ne
podveže neku krvnu žilu ili zaboravi neki instrument.
HONORIRANJE LIJEČNIČKOG RADA
- liječničko djelovanje ne smije biti obrt
- osnovni motiv ne bi smjela biti zarada
- nagrada liječnika u privatnoj praksi se zove honorar
6
- Hamurabijev zakonik – visina honorara za operativni zahvat
- Liječnik ima pravo na pravedni i primjerenu nagradu za svoj rad, ali
mora izbjegavati sve što bi moglo dati komercijalni karakter
Primjereni liječnički honorar:
- ovisi o utrošenom trudu
- položaju i kvalifikacijama liječnika
- stupnju preuzete odgovornosti
- mjesnim običajima i ekonomskoj situaciji pacijenta
Da bi se izbjegla komercijalizacija liječničkog rada zabranjena je svaka vrsta direktne
ili indirektne reklame.
Zabranjena je bilo kakva veza između liječnika i ljekarnika.
Socijalizacijom medicinske prakse bitno se mijenjaju odnosi između liječnika i
pacijenta. Pacijent više ne plača direktno liječniku, pa je time prestao motiv zarade u
tolikoj mjeri utjecati na odluke liječnika pri pružanju prve pomoći. Liječnik je postao
javni društveni radnik i prima stalnu plaču.
Zakonom od 31.10.1960. uvedeno je u našoj službi umjesto stalne plaće
nagrađivanje prema radnom dohotku.
DUŽNOSTI LIJEČNIKA PREMA SAMOM SEBI I ODNOS PREMA KOLEGAMA
Liječnik mora paziti na svoju vanjštinu, treba biti uredan, bez pretjerivanja u bilo
kojem pogledu, treba izbjegavati nepotrebno izlaganje opasnosti vlastitog zdravlja i
života. Ne smije lakoumno postupati sa opasnim materijalima, treba provesti sve
mjere za zaštitu svog zdravlja, potpomaže liječenje, ublažava bol. Liječnik je dužan
da zna pomoći bolesniku te iz toga proizlazi njegova etička obaveza da neprestano
uči i prati liječničku literaturu i da usavršava svoje stručne sposobnosti. Postoji
moralna obveza poučavanja. Međusobni odnos liječnika mora biti kolegijalan,
suradnja, ekipni rad...
ZAKONI O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI I ZDRAVSTVENOM OSIGURANJU
čl. 22
Specifična zdravstvena zaštita djelatnika obuhvaća:
1. Liječničke preglede radi utvrđivanja radne sposobnosti
2. praćenje zdravstvenog stanja djelatnika u radnom odnosu
3. procjena rizika štetnih po zdravlje djelatnika u radnom odnosu
4. sistematske kontrolne preglede djelatnika
5. davanje savjeta o zdravlju, sigurnosti, higijeni rada
6. organiziranje i pružanje prve pomoći
7. sudjelovanje u analizi ozljeda na radnom mjestu
8. suradnju u obavješćivanju, stručnom osposobljavanju i obrazovanju
9. zdravstveni odgoj i zdravstveno prosvjećivanje djelatnika
10.sudjelovanje u mjerama rehabilitacije djelatnika
čl. 23
Specifičnu zdravstvenu zaštitu djelatnici ostvaruju na temelju ugovora između
poslodavca i doma zdravlja ili privatne zdravstvene ustanove.
7
čl. 24
Svi oblici i sadržaji zdravstvene zaštite planiraju se i provode putem specijalističko
konzilijarne i bolničke zdravstvene zaštite.
čl. 25
U ostvarivanju zdravstvene zaštite svaki građanin ima pravo na:
1. jednakost u cjelokupnom tretmanu
2. slobodan izbor doktora medicine i doktora stomatologije
3. zdravstvenu uslugu standardizirane kakvoće i jednakog sadržaja
4. hitnu pomoć i neodgodivu liječničku pomoć
5. slobodan izbor između više raspoloživih oblika medicinske intervencije
6. odbijanje da bude predmet znanstvenog istraživanja
7. povjerljivost svih podataka koji se odnose na njegovo zdravlje
8. ishrana u skladu sa svojim svjetonazorom
9. obavljanje vjerskih obreda za vrijeme boravka u zdravstvenoj ustanovi
čl. 26
Građanin ima pravo zatražiti od ravnatelja zdravstvene ustanove ili privatnog
djelatnika zaštitu svojih prava s obzirom na kakvoću sadržaja i vrstu zdravstvene
usluge.
Zaštitu svojih prava može zatražiti kod nadležne komore, ministra zdravstva, kod
nadležnog suda.
čl. 27
Građani su dužni svoja prava na zdravstvenu zaštitu koristiti u skladu sa odredbama
zakona i uputa koje im daju liječnici i stomatolozi, i osobno su odgovorni zbog
nepridržavanja tih uputa.
čl. 28
Doktor medicine mora provesti odgovarajuće dijagnostičke i terapijske postupke ako
posumnja da je pojedinac zbog zarazne bolesti opasan po zdravlje drugih.
čl. 29
Osobe oboljele od duševne bolesti koja predstavlja opasnost po njihov život, život
građana, u hitnim slučajevima smjestit će se na privremeno bolesničko liječenje u
odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
čl. 30
Zdravstveni su djelatnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o
zdravstvenom stanju pacijenta
OSNIVANJE I ORGANIZIRANJE ZDRAVSTVENIH USTANOVA
Zdravstvenu djelatnost obavljaju zdravstvene ustanove u:
1. državnom vlasništvu – klinike, kliničke bolnice, klinički bolnički centri, državni
zdravstveni zavodi
8
2. vlasništvu županija – domovi zdravlja, ustanove za zdravstvenu njegu u
poliklinike, opće bolnice, specijalne bolnice, ljekarne....
3. privatnom i mješovitom vlasništvu
čl. 32
Osnivač zdravstvenih ustanova može biti Vlada RH, ministar zdravstva, poglavarstvo,
županija
čl. 33
Zdravstvene ustanove se osnivaju u skladu sa mrežom zdravstvene djelatnosti.
Određuju se tipovi zdravstvene zaštite RH uvažavajući:
1. Zdravstvenu zaštitu, broj i socijalnu strukturu pučanstva
2. jednake uvjete, mogućnosti
3. stupanj organizacije područja, specifičnosti naseljenosti
4. gospodarske mogućnosti
čl. 35
Zdravstvena djelatnost mora biti organizirana tako da bude dostupna hitna
medicinska pomoć, hitan prijevoz.
čl. 36
Djelatnost klinika, kliničkih bolnica, kliničkih bolničkih centara, djelatnost presađivanja
organa i mrtvozornika djelatnost samo u ustanovama u državnom ili županijskom
vlasništvu.
čl. 159
Smrtni slučaj su dužne prijaviti osobe koje su živjele u zajednici sa umrlom osobom,
srodnici ili rođaci, a ako takvih nema tada svaki građanin koji sazna za smrtni slučaj.
Smrtni slučaj se prijavljuje doktoru medicine odnosno zdravstvenom djelatniku koji
obavlja pregled mrtvaca. Kada osoba koja utvrđuje smrt ustanovi da je smrt
nastupila kao posljedica neke zarazne bolesti ili nasilja dužna je o tome obavijestiti
tijelo državne uprave.
čl. 160
Umrli građanin se sahranjuje nakon što je smrt utvrđena u vremenskom razdoblju od
24 do 48 sati nakon što je nastupila smrt. Iznimno se može sahrana obaviti prije
isteka roka od 24 h ili nakon.
čl. 161
Radi utvrđivanja uzroka smrti vrši se obdukcija kada:
1. postoji sumnja da je smrt uzrokovana krivičnim djelom
2. je to potrebno radi zaštite zdravlja građana
3. zahtjev za obdukciju postavi obitelj umrlog građanina
4. je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi
čl. 162
Kada je građanin umro u zdravstvenoj ustanovi na zahtjev uže obitelji može se
odlučiti da se obdukcija ne provodi. Ona se mora provesti:
9
1. ako se radi o neprirodnoj smrti ili nagloj smrti
2. ako smrt nastupi za vrijeme dijagnostičkog ili terapijskog postupka
čl. 163
Ministar zdravstva propisat će način pregleda umrlih osoba te način određivanja
vremena i uzroka smrti.
čl. 164
Hrvatska liječnička komora, Hrvatska stomatološka komora, Hrvatska komora,
Hrvatska komora medicinskih biokemičara - osnivaju se kao stručne organizacije sa
statusom pravne osobe, stječe ga upisom u sudski registar.
čl. 165
Osnivač HLK je Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
Osnivač HSK je Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Osnivač HLJK je Farmaceutsko-biokemijski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
HKMB – Hrvatsko farmakološko društvo
čl. 166
Zdravstveni djelatnici visoke stručne spreme koji rade na području RH udružuju se u
komore radi zaštite svojih prava.
čl. 167
KOMORE OBAVLJAJU SLIJEDEĆE POSLOVE:
1. vode registar svojih članova
2. Prate i nadziru provođenje medicinske etike i deontologije
3. daju mišljenje za rad zdravstvenih radnika izvan radnog vremena u
zdravstvenoj ustanovi
4. utvrđuju cijenu za zdravstvene usluge u privatnoj praksi
5. zastupaju interese kod sklapanja ugovora sa zavodom
6. sudjeluju pri utvrđivanju standarda i normativa zdravstvenih uloga
7. po službenoj dužnosti izdaju, obnavljaju i oduzimaju odobrenje za samostalan
rad svojih članova
8. propisuju način oglašavanja i način isticanja naziva privatne struke
čl. 168
Statusom komore se utvrđuje:
1. osnivanje, djelokrug i organizacija rada
2. sadržaj, rokovi i način stručnog usavršavanja članova komore
3. postupak izdavanja, obnavljanja i oduzimanja odobrenja za samostalni rad
4. granice i način i druga pitanja vezana uz ostvarenje javnih ovlasti
čl. 169
Novčanom kaznom od 500 do 2000 DM (protuvrijednost u kunama) kaznit će se za
prekršaj zdravstvena ustanova ako:
1. građaninu ometa ili uskraćuje prava iz čl. 25
2. ne osigurava medicinsku pomoć, uključujući hitnu pomoć
3. ne istakne naziv ugovorene zdravstvene ustanove
10
POVIJEST STOMATOLOGIJE U HRVATSKOJ GODINE 1948.
- ZVONIMIR KAIĆ
Suvremena stomatologija vuče korijene znanstvene medicinske grane od 1728. god.
- bolesti usne šupljine i zuba pratilje su čovjeka od njegovih početaka
- Hrvatska je bila pod utjecajem stranaca, jednim dijelom Austro-
Ugarske, a dijelom pod Turcima
- Dubrovnik je već u 13. st. imao u službi stalne liječnike fizike, kirurge,
ljekarnike i brijače
- Dubrovnik 1777. osniva zubno-liječničku službu kao zasebnu granu
opće zdravstvene zaštite. Školovani stručnjaci u to doba su mahom
stranci.
- U cijeloj Hrvatskoj 1770.god. bilo je samo 4 liječnika (nema zubara)
- Krajem 18. i 19. st. u Zagrebu ima osoba koje se isključivo bave
zubarstvom
- Zagrebački je barbir Mihajlo DABXXXXXXX 8.1.1430. god, dobio
plemstvo od kralja za usluge koje mu je učinio
- Tijekom 19.st. djeluju sezonski zubari
- Oni reklamiraju svoje znanje u Agramer Zeitung, Narodne novine
- U Zadru Narodni list Il Dalmatia
- Uporaba zlatnog amalgama, reguliranje nepravilnog zubala
- Zagreb imenovao svog gradskog zubara JOSIPA HAFNERA, magistra
zubarstva 22.5.1866.
- J. Hafner je djelovao sve do svoje smrti 24.8.1908. Bio je primljen i u
članstvo Zbora liječnika kraljevine Hrvatske i Slavonije 1885.
- Na kraju 19.st. znatno se povećao broj liječnika opće stomatologije koji
su specijalizirali stomatologiju
- U Zadru - Dalmata i Narodni list reklamiraju se zubni liječnici Mate
Gljivović, Niko Gljivovića i Josipa Marijo Veža
- 20. 12. 1903. osnovana je ZADRUGA HRVATSKIH STOMATOLOGA
Odrednice rada te udruge su:
1. Da na javnim predavanjima upozna općinstvo sa higijenom usta i da
se od mjerodavnih čimbenika to i prizna.
2. Treba proizvoditi i u promet stavljati ispitane kozmetičke pripravke
za njegovanje zuba i higijenu zuba.
3. Siromašnim slojevima pučanstva, siromašnoj školskoj mladeži zubi
će se besplatno liječiti.
4. Članom zadruge može postati samo zakoniti doktor sveukupnog
liječništvaXXXXXXXXX
1922. god. Dr. Eduardu Radoševiću profesorski zbor Medicinskog
fakulteta dodijelio je zamoljeni veniadocendi.
Tim je činom počela nastava predmeta stomatologije. Objavio je svoju
radnju pod nazivom „Problem zubarstva u vidu fizikalne kemije“. 1935.
objavio monografiju „Fiziologija i patologija“. Stomatološki rad se počeo
ostvarivati 1933. u sklopu otorinolaringološke klinike. Stomatološka klinika
11
otvorena je u rujnu 1933. u novo izgrađenoj zgradi na Širokom Brijegu na
Šalati s predstojnikom - dr. Ivo Čupar.
Eduarda Radoševića naslijedio je nakon njegove smrti Ivan Čupar koji je u
nastavnoj djelatnosti vodio predmet pod nazivom Klinička stomatologija s
praktičnom vježbom.
1943. Katedra za stomatologiju dobiva još jednog nastavnika, a to je doc.
dr. Juraj Kallay, koji je vodio Stomatološki odjel na Rebru. Zaslugom
Andrije Štampara 1.9.1924. god. u Zagrebu je otvorena škola narodnog
zdravlja (školska poliklinika) u kojoj su djelovali i stomatolozi.
Andrija Štampar je utemeljio „Model zdravstvene skrbi stanovništva s
pomoću doma zdravlja“
Savez stomatoloških društava – 1936. – pripravci za higijenu usta i zubi
1903. – Zadruga hrvatskih stomatologa
1909. – Stomatološko društvo za Primorje
1919. – Sekcija zubnih liječnika
1933. – Crikvenica – I.kongres stomatologa
1934. – Bled – II.kongres
1935. – Beograd – III.kongres
1939. – Hrvatsko stomatološko društvo
1947. – „Viša zubarska škola“
1947. – Zagreb – Centralna zubna stanica
1953. – prerasta u polikliniku
1948. – Zagreb – osniva se prva srednja medicinska zubotehnička škola
Juraj Kallay – uredio je 2 broja „Paradentoza“, preuzeo uredništvo
Stomatološkog glasnika
Dr. Ivo Čupar god. 1937. preuzima vlasništvo nad Stomatološkim
glasnikom.
Folia Stomatologica – dva volumena uredio I. Čupar, a dva J. Kallay. U
20. st. stomatologija se kod nas vinula na razinu europske.
1939. god. osnovana stomatološka klinika u Zagrebu.
- time je omogučen stručni rad te školovanje kadrova
STOMATOLOŠKI ODJEL MEDICINSKOG FAKULTETA U ZAGREBU
(1948 – 1962)
Nakon II. svj. rata u sastavu Medicinskog fakulteta u Zagrebu osniva se
Odontološki Odsjek.
God. 1949. i 1950. provode se prvi organizatorski postupci. Proces nastave
dobiva prve nositelje radom prvih nastavnika Odsjeka: dr. Živko Bolf, dr.
Miroslav Suvina.
Ministarstvo narodnog zdravlja NRHrvatske 20.4.1951. izdaje naredbu o
formiranju Odontološkog odsjeka Medicinskog fakulteta. Godine 1952.
izabrani su nastavnici i za druge predmete. To su: dr. Ivo Čupar, dr. Živko
Bolf, dr. Miroslav Suvin, dr. Dalibor Svoboda...
1954. god. studij je završilo prvih 8 studenata. Prvi je bio Miljenko Lanović.
Iste godine katedru patološke morfologije preuzima doc. dr. Blaženka
Marković-Peičić.
12
1957. god. Odsjek mijenja ime u Stomatološki odsjek, a diplomirani
studenti su dobili naziv dr. medicinske stomatologije.
Organizacijske promjene u školskoj god. 1958-1959 očitovale su se u
osnutku 5 zavoda:
1. Zavod za dentalnu kirurgiju – dr. Dalibor Svoboda, dr.
Erich Jelinek
2. Zavod za dentalnu protetiku – dr. Miroslav Suvin, dr.
Dragutin Cundek
3. Zavod za dentalnu patologiju – dr. Zdenko Njemirovskij,
dr. Milutin Dobrenić
4. Zavod za regulaciju zubi i čeljusti – dr. Živko Bolf, dr.
Milutin Dobrenić
5. Zavod za dječju stomatologiju i preventivnu stomatologiju
– dr. Oskar Štern
U školskoj god. 1960./61. prvi put je izabran prodekan za stomatološki studij, prof.
Miroslav Suvina (Uvod u stomatologiju, Dentalnu tehnologiju).
U školskoj god. 1962./63. nastava stomatologije je izašla iz okvira Medicinskog
fakulteta u Zagrebu.
26.09.1962. stvoren je samostalan Stomatološki fakultet koji je uvelike pridonio
uspješnom razvoju osamostaljenja Fakulteta.
STOMATOLOŠKI FAKULTET OD GODINE 1962. do 1993.
26.09.1962. god. Stomatološki odjel Medicinskog fakulteta u Zagrebu izdvaja se iz
sastava tog fakulteta i postaje Stomatološki fakultet.
- petogodišnji studij stomatologije razvijao se od tada prema nastavnom planu i
programu koji se nije bitno mijenjao sve do danas.
8.2.1966. osnovan Zavod za morfologiju zubi s predstojnikom i predavačem dr.
Mustafom Ćatovićem.
15.07.1971. Zavod za stomatološku protetiku – dr. Danko Nikšić, Z. Kosov
19.04.1073. Zavod za oralnu patologiju izdvaja se Zavod za parodontologiju s
predstojnicom doc.dr. Aurer-Koželj.
Prof.dr. Miroslav Suvin
– predstojnik zavoda za stomatološku protetiku
– 1969.god. vodio poslijediplomsku nastavu
– Postao legendom hrvatske stomatologije
Prof.dr.Oskar Štern – predstojnik Zavoda za dječju i preventivnu stomatologiju
Prof.dr. Vladimir Laptor
- predstojnik Zavoda za ortodonciju
- osnivač je specijalističke udruge
- višegodišnji stručni urednik stručno znanstvenog časopisa Acta
stomatologica Croatica i stručnog lista Hrvatski stomatološki vjesnik
prof.dr. Milutin Dobrenić – predstojnik zavoda za oralnu patologiju
- i danas je aktivni sudionik u postdiplomskoj nastavi i trajnoj izobrazbi
13
prof.dr. Zdenko Njemirovskij
- predstojnik Zavoda za dentalnu patologiju
- višegodišnji urednik Acta stomatologica Croatica
prof.dr. Ivo Miše
- predstojnik Zavoda za oralnu kirurgiju lica, čeljusti i usta
- utemeljitelj oralne kirurgije
- osnivač specijalističke udruge i društveni djelatnik
- bio je u nekoliko mandata dekan fakulteta
prof.dr.Ivo Čupar
- predstojnik Zavoda za kirurgiju lica, čeljusti i usta
- nestor maksilofacijalne kirurgije i osnivač istoimene klinike
- njegovo glavno djelo „Kirurgija glave i vrata„ u 3 dijela
Njihovi sljedbenici:
Prof.dr. Danko Nikšić
Prof.dr. Zvonimir Kosovel – obojica protetičari
Prof.dr. Vladimir Amšel – drugi predstojik zavoda za kirurgiju
- jedan od nastavnika koji je djelovao od njegova osnutka
- upravljao je kao dekan fakultetom
- i danas sudjeluje u postdiplomskoj nastavi
prof.dr.Blanka Pilar-Svoboda – predavala maksilofacijalnu kirurgiju
- jedna od suradnica I. Izdanja prvog sustavnog djela o maksilofacijalnoj
kirurgiji
prof.dr.Erih Jelinek – predstojnik Zavoda za dječju i preventivnu stomatologiju
- jedan od nastavnika koji radi od njegova osnutka
AKADEMSKU I UPRAVITELJSKU DUŽNOST DEKANA FAKULTETA obnašali su od
XXXXXXXX
Pod utjecajem politike u jednom razdoblju dekanu je oduzet njegov upraviteljski dio
dužnosti i povjeren predsjedniku Kolegijalno-poslovnog tijela. To je tijelo sa
predsjednikom na čelu upravljalo fakultetom, a dekan je imao samo akademsku
funkciju prezentacije Fakulteta.
DUŽNOSTI PREDSJEDNIKA KPT OBAVLJALI SU:
Prof.dr. Zvonimir Kosovel od 1983-1987
Prof.dr. Pavel Kobler od 1987–1988 – vršilac dužnosti
Prof.dr. Krešimir Kraljević od 1988-1991
Dana 24.01.1992. Fakultet je otvorio novi poslovni prostor u Petrinjskoj 34 i
preuređene prostore u Gundulićevoj ulici.
Zadnje 2 godine Stomatološki fakultet je primio nekoliko gostiju, profesora iz
inozemstva:
18.06.1992. dr. Aleksandar Gutowski iz Njemačke
Prof.dr. Zvonimir Curilović iz Züricha
Prof.dr.Dietera Schegela iz Münchena
Prof.dr. Jolane Bancozy iz Budimpešte
Prof.dr. Miomira Cvek iz Švedske
VJEKOSLAV JEROLIMOV: DIPLOMSKA NASTAVA
14
Osnovna zadaća Stomatološkog fakulteta je odgojiti specifičnog zdravstvenog
djelatnika, doktora stomatologije, osposobljenog za praktičan rad u ustima, na
zubima i na čeljusti, te za profilaktičko djelovanje i razvijanje svijesti odraslog
stanovništva i djece o važnosti njegova oralnog zdravlja.
Stomatološki fakultet je samostalna institucija, ima organizacijske jedinice u kojima
rade vrhunski stručnjaci stomatologije u stručnom i edukacijskom smislu, dio općih i
opće medicinskih nastavnih sadržaja obavlja se u kliničkoj bolnici Sestre milosrdnice i
na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.
U diplomskoj nastavi primjenjuju se suvremeni nastavni postupci. Frontalna nastava
se više zamjenjuje i dopunjava seminarima, demonstraturama, referatima,
konzilijarnim pregledima. Pretkliničke i kliničke vježbe.
Diplomska nastava traje 10 semestara. Ljetni semestar traje od 1.3. do 10.6., a
zimski od 1.10. do 31.1.
Plan studija se sastoji od opće medicinskih, osnovnih (općih) i specifičnih kolegija. Na
kraju studenti izrađuju pismeni diplomski rad, a dovršavaju ga usmenom obranom,
što je njihov zadnji ispit za stjecanje titule doktora stomatologije.
KLINIČKA STOMATOLOŠKA DJELATNOST – POVIJESNI RAZVOJ I
SADAŠNJE STANJE
20.01.1922. utemeljena je katedra za stomatologiju tj. odontologiju te tim danom
započinje fakultetska edukacija iz klinike za stomatologiju na Medicinskom Fakultetu
u Zagrebu.
Pokrajinska uprava za Hrvatsku i Slavoniju, odjeljenje za prosvjetu i vjere, donosi
dekret kojim se E. Radoševiću povjeravaju predavanja i vođenje kursa iz zubarstva,
te uređenje zubarskog ambulatorija na tome fakultetu.
Povijesno razdoblje neposredno nakon I. svj. rata između god. 1919. i 1925.
najvažnije je za početak djelatnosti Medicinskog fakulteta i njegovih kliničkih
ustanova. Osnivaju se brojne katedre i klinike.
Interna i kirurška klinika smještene su god. 1921. u zgradi Više djevojačke škole u
Draškovićevoj, a otorinolaringološka klinika u zgradi pučke učionice u Draškovićevoj
ulici. Klinička je djelatnost uspostavljena znatno kasnije od osnutka katedri i klinika.
1933. – uspostavljena klinička djelatnost i počeo raditi ambulatorij
- osim polikliničkog rada postojala je i mogućnost hospitalizacije
1934. – klinička djelatnost prerasta u odjel
1935. – iz tiska izlazi životno djelo prof.dr. E.Radoševića pod naslovom
„Fiziologija i patologija zuba“
1936. – Stomatološka klinika ima predstojnika prof.dr. E. Radoševića
- u to doba ona još uvijek djeluje u sklopu otorinolaringološke
klinike
15
Nakon smrti E. Radoševića 6.2.1939. vodstvo klinike preuzima dr. Ivo Čupar koji
provodi njegovu reorganizaciju. Iste godine stomatološka klinika seli u novoizgrađenu
zgradu na Šalati. – 10 klinika
1.10.1961. osnovana je poliklinika stomatološkog odjela Medicinskog fakulteta.
13.4.1962. izabran je prvi odbor upravljanja poliklinikom.
11.10.1962. – mijenja ime u polikliniku Stomatološkog fakulteta
- i dalje djeluje u sklopu Medicinskog fakulteta kliničke bolnice
Savjet kliničke bolnice 29. i 30. 12. 1965. svojom odlukom mijenja naziv u današnji
KBC.
U razdoblju od 1961.-1963. kliniku je vodio prof.dr. Oskar Štern
Od 1964.-1978. prof.dr. Krešimir Kraljević
Od 1978.-1987. doc.dr. Mustafa Čatović
Od 1987.-1991. klinika je postojala kao OUR Stomatološke klinike kliničkog centra na
čelu sa kolegijalnim poslovodnim organom u sastavu:
Prof.dr. Kaić, prof.dr.Raić, doc.dr. Baučić, prof.dr. Ilija Škrinjarić (predstojnik klinike
od 1.1.1992.).
Ministar zdravstva RH donio je 18.2.1993. rješenje kojim se dodjeljuje i potvrđuje
naziv Klinika za stomatologiju KBC-a Zagreb.
Rješenjem ministra zdravstva od 14.12.1992. sedam dotadašnjih klinika preraslo je u
kliničke zavode.
Stručni je kolegij klinike za stomatologiju donio 20.12.1993. odluku po kojoj se
utemeljuju medalje i diplome doktor Eduard Radošević koje će se dodijeliti stručnim
znanstvenim djelatnicima kao najviše priznanje za promicanje stomatološke struke i
znanosti.
Od proljeća 1993. na klinici za stomatologiju provode se specijalizacije iz kliničkih
stomatoloških disciplina.
SPECIJALIZACIJE ZA DOKTORE STOMATOLOGIJE
1. obiteljska stomatologija
2. stomatološka protetika
3. ortodoncija
4. pedodoncija
5. dentalna patologija i endodoncija
6. oralna patologija
7. paradontologija
8. oralna kirurgija
1. OBITELJSKA STOMATOLOGIJA
Obiteljski doktor stomatologije liječi pacijente koji su ga sami izabrali te čuva i
unapređuje njihovo oralno zdravlje.
Plan specijalizacije:
- bolesti zuba
- dječja stomatologija
- bolesti parodonta
- stomatološka protetika (fiksna i mobilna)
16
- bolesti usta
- ortodoncija
- oralna kirurgija
- rad u oglednoj ambulanti obiteljske stomatologije
- godišnji odmor
2. STOMATOLOŠKA PROTETIKA
- fiksna protetika
- mobilna protetika
- maksilofacijalna kirurgija s maksilofacijalnom protetikom
- paradontologija
- endodoncija
- godišnji odmor
3. ORTODONCIJA
- prati prenatalni i postnatalni rast denticije i okolnih kraniofacijalnih
struktura
- razotkriva čimbenike koji nepovoljno utječu na rast i razvoj
Plan specijalizacije:
- ortodoncija
- dječja i preventivna stomatologija
- oralna i maksilofacijalna kirurgija
- otorinolaringologija s fonijatrijom
- paradontologija
- radiologija
4. PEDODONCIJA
- ili dječja stomatologija je stomatološka disciplina koja se bavi
preventivom – terapijskim postupcima u svrhu očuvanja oralnog
zdravlja djece od rođenja do kraja adolescencije.
Plan specijalizacije:
- pedodoncija
- zarazne bolesti
- pedijatrija
- oralna kirurgija
- ortodoncija
5. DENTALNA PATOLOGIJA I ENDODONCIJA
- bavi se svim oblicima bolesti tvrdih zubnih tkiva i endodontskog
prostora
- izučavaju razvojne procese zubnih struktura, uzročne čimbenike zubnog
karijesa i pulpnih bolesti, načina prevencije i liječenja bolesti tvrdih
zubnih tkiva
Plan specijalizacije:
- dentalna patologija i endodoncija
- oralna kirurgija
- parodontologija
17
- oralna patologija
- stomatološka protetika
- interna medicina
6. ORALNA PATOLOGIJA
Plan specijalizacije:
- dermatologija
- interna medicina
- mikrobiologija
- imunologija
- opća patologija
- citologija
- prehrana
- oralna kirurgija
- parodontologija
- oralna patologija
7. PARODONTOLOGIJA
Plan specijalizacije:
- oralna kirurgija
- stomatološka protetika
- ortodoncija
- endodoncija
- dentalna patologija
- oralna patologija
- imunologija i mikrobiologija
- prehrana
- parodontologija
8. ORALNA KIRURGIJA
- oralni kirurg mora svladati i naučiti tehnike primjene svih lokalnih
anestezija osobito provodnih u području usne šupljine, lica i vrata.
Naučiti liječiti lokalne i opće komplikacije koje se mogu razviti nakon ili
tijekom davanja lokalne anestezije i osnove tehnike reanimacije.
Plan specijalizacije:
- opća kirurgija
- otorinolaringologija
- maksilofacijalna kirurgija
- oralna kirurgija
- godišnji odmor
SPECIJALIZACIJA ZA MAGISTRE FARMACIJE
1. Ispitivanje i kontrola lijekova
2. farmaceutska tehnologija
3. analitička toksikologija
18
UVOD U STOMATOLOGIJU
Socijalna stomatologija nije sasvim jasno određena znanstvena disciplina jer predmet
i metode istraživanja zadiru u mnoge medicinske, stomatološke i druge znanstvenonastavne
discipline počevši od medicinske sociologije, biostatistike, informatike,
epidemiologije, javnog zdravstva, zdravstvenog odgoja pa do zdravstvene ekonomije
u području stomatološke djelatnosti i organizacije stomatološke zaštite.
- bavi se proučavanjem svih a osobito onih socijalnomedicinskih činilaca
koji djeluju na dentooralno zdravlje
- njezina je svrha edukacija stomatoloških kadrova i provođenje mjere za
unapređenje svih oblika (primarne, sekundarne i tercijarne)
stomatološke zaštite
SOCIJALNA STOMATOLOGIJA rješava slijedeće probleme:
1. unapređenje svima dostupne primarne zaštite u okviru osnovne radne
organizacije ili mjesne zajednice
2. permanentno poduzimanje mjera za smanjenje i uklanjanje socijalnih razlika u
ostvarivanju i korištenju stomatološke zaštite
3. usavršavanje poslovanja i ekonomičnosti pojedinih jedinica stomatološke
djelatnosti kako bi se postigao maksimalni učinak u djelatnosti čitavog sustava
stomatološke zaštite i skrbi
4. planiranje i programiranje stomatološke zaštite kako za pojedine segmente
tako i za čitavo stanovništvo
5. procjenjivanje stomatološke zaštite u određenim vremenskim razmacima na
temelju podataka o zdravstvenom stanju, proučavanje stvarne uloge korisnika
u odlučivanju opsega i kvalitete stomatološke zaštite
DENTOORALNO ZDRAVLJE
Usna šupljina predstavlja specijalno biološko-topografsko mjesto u našem tijelu.
Mikroklima usne šupljine nastaje zajedničkim djelovanjem tjelesne temperature i
vlage (sline), a temperatura se kreće od 35 – 37 °C, pa je oralni kavitet zapravo
idealni mikrobiološki inkubator.
Na zdravstveno stanje oralnog kaviteta utječu mnogi
ekološki činioci:
1. voda
2. prehrana
3. utjecaj radne okoline
4. štetne navike
Prehrana je najvažniji činilac koji utječe na vrstu mikrobiološke zajednice koja će se
razviti u usnoj šupljini.
Tipovi mikroorganizama: aerobni, anaerobni, fakultativno anaerobni. Ograničavanje
mikroorganizama u području usne šupljine vrlo se dobro regulira mehaničkim
sredstvima prilikom održavanja higijene usta. Treba napomenuti da tijekom
čovjekova života dolazi do promjena u ekološkom sustavu usne šupljine (rast i
gubitak zubi, razne vrste profetskih nadomjestaka, postojanje ispuna na zubnim
plohama), a sve to može uzrokovati bitne promjene u sastavu mikrobiološke flore.
19
Oralno zdravlje treba shvatiti kao kontinuirani proces adaptacije svih tkiva
maksilofacijalnog područja na određene uvjete ekološkog sustava u kojima se nalazi
organizam čovjeka.
ORALNI MORBIDITET
Patološka zbivanja u području usne šupljine prate čovjeka od njegovih početaka.
Bolest nije samo biološka pojava nego i psihološki i sociološki fenomen.
Oralni morbiditet – stanje bolesti organa usne šupljine pri kojem dolazi do
narušavanja harmonije i biološke ravnoteže u djelovanju vanjskih ili unutarnjih
činilaca.
- poremećaj normalnih zbivanja u području usne šupljine
Za utvrđivanje zdravstvenog stanja ne postoje verificirane metode na temelju kojih bi
se mogla dati pouzdana ocjena zdravstvenog stanja. Epidemiološka istraživanja su
pokazala da više od 95% stanovništva boluje od zubnog kvara i bolesti potpornih
tkiva.
ZDRAVLJE I BOLESTI ORGANA USNE ŠUPLJINE OVISE O:
1. biološkim
2. nasljednim
3. fizikalno-kemijskim
4. ekološkim
5. socijalno – ekonomskim činiocima
ORALNA MEDICINA I JAVNO ZDRAVSTVO
Javno zdravstvo - nauka i umijeće sprečavanja bolesti, produženja života i
unapređenja fizičkog zdravlja.
Oralna medicina – unapređenje, održavanje i uspostavljanje zdravlja oralnog kaviteta
provode se putem javne zdravstvene službe.
OSNOVNA NAČELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENE ZAŠTITE SU:
1. orijentacija cjelokupne stomatološke djelatnosti na zaštitu populacije kao
cjeline, a ne samo pružanje medicinskih stomatoloških zahvata pojedinaca.
2. potrebno je ostvarenje jedinstvene stomatološke djelatnosti na svim razinama
i sektorima rada. Permanentno i sistematsko i stručno usavršavanje svih
profila zdravstvenih radnika
3. radi efikasnog i racionalnog provođenja stomatološke zaštite mora postojati
funkcionalna stručno-metodološka povezanost između primarne, sekundarne i
tercijarne zaštite
OPĆE TEŠKOĆE U PROVOĐENJU JAVNOZDRAVSTVENIH MJERA
a) BOLESNICI:
1. loša raspodjela stručnih kadrova
2. slaba organizacija stomatoloških djelatnosti
3. nepotpuni medicinsko-statistički podaci
4. nedovoljni oralni pregled stanovništva
5. nepostojanje oralnih epidemioloških informacija
6. pretjerani i nerealni zahtjevi
b) JAVNOST
20
1. nedovoljna dostupnost informacija o svemu što bi trebalo zanimati
pojedinca ili društvo
2. dostupnost informacija, ali su one za javnost nedovoljno razumljive
3. nedovoljna spoznaja javnosti o najučestalijim dentooralnim bolestima, o
mjerama zdravstvenog odgoja...
c) MOTIVACIJA:
1. simptomi dentooralnih bolesti
2. nepovjerenje ili strah pacijenata
3. veća sklonost privatnim liječnicima, nepovjerenje u kvalitetu rada javne
stomatološke službe
4. mnogi bolesnici iako znaju za postojanje dentooralnih bolesti nisu
zabrinuti za svoje oralno zdravlje
d) ZDRAVSTVENI KONTAKTI:
1. prevelika udaljenost ambulanata ili nepovoljna lokacija
2. previsoki troškovi
3. neprikladno radno vrijeme prijema pacijenata
4. preopterećenost pojedinih stomatoloških ambulanata
5. predugo čekanje u čekaonici
e) DIJAGNOSTIKA I LIJEČENJE:
1. nepostavljanje prave dijagnoze
2. nedovoljna opremljenost stomatološke ordinacije
3. nedovoljna opskrbljenost lijekovima i materijalom
4. nepotpuno ili nedovršeno liječenje
5. nedovoljne ili nikakve upute pacijentu što treba raditi
STOMATOLOŠKA ZAŠTITA STANOVNIŠTVA
- skup zdravstvenih mjera koje se poduzimaju odnosno provode radio očuvanja i
unapređenja oralnog zdravlja.
Stomatološka zaštita treba biti sastavni dio općeg privrednog i društvenog razvoja,
jer uvjeti ekonomskog, socijalnog i kulturnog života imaju znatan utjecaj na opće
zdravlje stanovništva pa tako i na zdravlje organa usne šupljine. Stručno medicinski
poslovi dijele se ovisno o opsegu rada, strukturi, odnosno vrsti stomatološkog
zahvata, broju specijalističkih kadrova, kao i stanju opreme.
PRIMARNA STOMATOLOŠKA ZAŠTITA
Primarna ili osnovna stomatološka zaštita vrši se na razini zdravstvenih stanica,
domova zdravlja i medicinskih centara koji pokrivaju određeni teritorij sa
odgovarajućim brojem stanovništva.
Primarna stomatološka zaštita predstavlja kontinuirani i obvezni oblik zdravstvene
zaštite svih organa usne šupljine te mora biti pristupačna i dostupna stanovnicima.
CILJ: pravilno provođenje onih zdravstvenih mjera koji služe unaprjeđenju i
održavanju zdravlja usne šupljine te u sprečavanju i suzbijanju bolesti usta i zubi.
21
U provođenju stomatološke zaštite služimo se slijedećim metodama:
1. epidemiološke metode – služe da bi se mogli determinirati pojedini činioci koji
imaju udjela u etiologiji bolesti, a ne odnosi se na pojedinca već na skupinu
2. dispanzerske metode – omogućava se aktivni pristup u zaštiti kako bi se
prvenstveno obuhvatili najugroženiji dijelovi populacije
a) sasvim određene skupine stanovništva sa svojom specijalnom
problematikom, omladina, djeca
b) dio aktivnog stanovništva prema njihovom zvanju, radnici u industriji
c) određene grupe koje prema osnovi svoje bolesti posjećuju posebne jedinice
zdravstvene zaštite
3. timska metoda – treba organizirati ekipni rad koji će omogućiti ne samo
kvalitetniju i obuhvatniju stomatološku zaštitu već i uspješniju
a) jer pruža nužnu koordinaciju u pružanju svih razina stomatološke zaštite s
ostalim liječnicima izvanbolničke i bolničke zaštite
b) jer omogućuje ostvarenje stručno-znanstvene suradnje unutar podjedinica
stomatoloških disciplina (dječja preventiva, ortodoncija...)
c) jer omogućuje održavanje prijeko potrebnih kontakata sa paramedicinskim
osobljem kao što su prosvjetni i društveni radnici
- ona osigurava trajnu brigu o provođenju mjera zdravstvene zaštite u području
oralne medicine
SEKUNDARNA STOMATOLOŠKA ZAŠTITA
Rješava one zdravstvene mjere koje su usmjerene na rješavanje određenih
zdravstvenih problema korisnika za koje je potrebna stručno-medicinska konzultacija,
mišljenja pojedinih specijalista s obzirom na dijagnozu i liječenje.
To su specijalistički poslovi:
- preventivna i dječja stomatologija
- dentalna i oralna patologija
- stomatološka protetika
- ortodoncija
Navedene poslove obavljaju stomatološke klinike (poli)
- stručno metodološka funkcija – to su one zdravstvene aktivnosti koje
nisu vezane za liječenje i brigu za zdravlje pojedinaca, nego se odnose
na cijelu populaciju regionalnog područja
- omogućava obavljanje pripravničkog i specijalističkog staža
TERCIJARNA STOMATOLOŠKA ZAŠTITA
- obavlja se na stomatološkim odjelima kliničkih, općih i specijalnih
bolnica, pokrivaju šire područje (300-400 postelja)
- zadaća je prihvaćanje svih pacijenata kojima je potrebna hospitalizacija
22
- osim obavljanja stomatološke zaštite u bolničkim jedinicama obavlja se
i znanstveno-nastavna aktivnost gdje za to postoje uvjeti koji mogu
služiti kao baza za redoviti i postdiplomski studij stomatologije
STOMATOLOŠKA ZAŠTITA POPULACIJSKIH GRUPA
STOMATOLOŠKA ZAŠTITA TRUDNICA
- psihosomatske promjene u žena trudnica poseban su činilac koji stvara
predispoziciju za dentalni karijes uz ostale promjene na mekim tkivima
usne šupljine stoga je nužno žene trudnice uključiti u sistematsku
obradu kako bi se ostvario kontinuitet preventivnog djelovanja
zdravstvene zaštite
- pod antenatalnom zaštitom smatraju se sve zdravstvenokulturne
higijenske i socijalne mjere koje se poduzimaju za osiguranje zdravlja
trudnice i normalnog razvoja ploda
Uz rutinski opći psihosomatski pregled tijekom trudnoće, potrebno je obaviti i
sistematski oralni pregled ovim postupkom:
1. uzimanje kratke anamneze s obzirom na stanje trudnoće
2. oralni nalaz nakon sistematskog stomatološkog pregleda treba registrirati i
evidentirati dentalni status
3. trudnica bi trebala dobiti od sestre ili liječnika najosnovnije upute o
zdravstvenom odgoju s obzirom na svoje stanje
4. kod popravljanja zubi trudnica nastoji se da zahvat bude što kraći i bezbolniji
- treba isticati važnost zaštite zuba putem fluoridacije
STOMATOLOŠKA ZAŠTITA DJECE I OMLADINE
Ovoj grupi propadaju djeca do 7 god., školska djeca 7 do 15 god., te adolesenti
odnosno omladina od 15 do 19 godina, a ako se radi o studentima onda su to osobe
do 24 godine.
PREDŠKOLSKA DJECA
Majka ima središnje mjesto u podučavanju djece za održavanje njihova oralna
zdravlja. Ona mora svojim postupcima za vrijeme dojenja ili umjetne prehrane
dojenčeta omogućiti optimalan rast i razvoj organa za žvakanje. Pojavom prvih zuba
dijete se odvikava od dojenja te ga je potrebno navikavati na pravilno i redovito
održavanje higijene usta i zubi.
Majkama treba dati znanstvenu podlogu zašto treba četkati zube.
- veliku važnost ima prenaturitet, ispitivanja su pokazala da broj
karijesnih lezija i čeljusnih disgnatija veći u nedonešene djece
Preventivne mjere:
- prehrana sa dovoljnom količinom minerala i vitamina
- odvikavanje djece od nepodesnih navika u redovitom održavanju
higijene
- dolaženje na periodičke stomatološke preglede
ŠKOLSKA DOB I ADOLESCENTI
23
Stomatološka zaštita djece školske dobi i adolescenata započinje polaskom u školu, a
završava kad je djeca napuste.
- vrijeme postojanja mješovite denticije
Najprije pristupamo obavljanju preventivnih i terapijskih postupaka u djece prvih
razreda, kako bi se sačuvali svi zubi sa vitalnom pulpom. Zatim se stomatološki
obrađuju djeca u završnom razredu koja će napustiti osmogodišnju školu.
Tek nakon stomatološke obrade prvog i završnog razreda pristupamo sanaciji
dentalnog karijesa uz ostale preventivne i terapijske postupke.
Adolescentima nazivamo one osobe čija se životna dob nalazi između puberteta i
potpune zrelosti jer još nije dosegnut konačni društveni fizički razvoj. Ovdje nalazimo
različitu epidemiološku sliku i učestalost dentooralnih bolesti.
STOMATOLOŠKA ZAŠTITA ODRASLIH OSOBA
Aktivno radno stanovništvo unutar ostalih grupa odrasle populacije ima važnije
ekonomsko značenje kako bi bilo zdravstveno sposobnije u proizvodnji. U primarnoj
stomatološkoj zaštiti gdje god je to moguće treba dati prednost osnivanju
industrijskih stomatoloških ordinacija. Kod aktivnog stanovništva osim rutinskih,
rehabilitacijskih, terapijskih i dijagnostičkih postupaka treba obratiti pažnju na
moguće postojanje profesionalnih bolesti na zubima i mekom tkivu.
UZROCI ORALNIH BOLESTI U VEZI SA PROFESIJOM MOGU BITI
MNOGOSTRUKI:
a) mehaničke ozljede na radu mogu dovesti do trauma nekih koštanih
tkiva (čavli, igle, konac)
b) ostali fizikalnokemijski uzroci dovode do termičkih ozljeda, kaustična
sredstva... (radnici u cementarama i kamenolomima...). Radnici koji su
u kontaktu sa teškim metalima (olovo, živa, krom, fosfor.. )
POTREBE ZA STOMATOLOŠKOM ZAŠTITOM I NJEZINO KORIŠTENJE
Važnost proučavanja potreba i načina korištenja stomatološke zaštite sastoji se u
tome da bismo mogli uspješnije planirati program stomatološke zaštite na nekom
području.
TEMELJNI PRINCIPI:
a) organizacija stomatološke zaštite
b) cijena pojedinih zahvata
c) kao i zahtjevi i potrebe za stomatološku zaštitu
ZAHTJEVI:
Potrebe za stomatološkom zaštitom mogu se predočiti s 3 slojevita kruga:
- najmanji krug predstavlja efektivnu potrebu
- srednji krug predstavlja potencijalnu potražnju
- najveći krug predstavlja ukupnu potrebu
Srednji krug predstavlja potencijalnu potrebu za stomatološkom zaštitom koja ovisi o
ekonomskim mogućnostima društva u odnosu na sredstva koja se daju na takvu
24
vrstu zaštite, kao i razini zdravstvene prosvjećenosti koja se odnosi na korištenje
zdravstvene zaštite.
Najveći krug iz grafičkog prikaza predstavlja ukupnu potrebu za zdravstvenom
zaštitom.
S OBZIROM NA ODLUKU O KORIŠTENJU STOMATOLOŠKE ZAŠTITE UTJEČE
ČITAV NIZ ČINIOCA:
1. faktori osobne predispozicije kao što su dob, spol, bračno stanje...
2. faktori omogućavanja korištenja zdravstvene zaštite:
a. opseg i vrsta zdravstvenog osiguranja
b. čekanje na zdravstvenu zaštitu
c. brojčano stanje obitelji, obrazovanje, zdravstveni odgoj dotičnih osoba
3. faktori sistema zdravstvene zaštite koji stoje na raspolaganju korisniku kao
npr. dostupnost mreže stomatoloških jedinica, broj liječnika stomatologije u
odnosu na broj stanovnika
UČESTALNOST I LOKACIJA STOMATOLOŠKIH POSJETA
Korištenje stomatološke zaštite ishod je djelovanja čitavog niza faktora: socijalna,
kulturna, povijesna tradicija nekog područja.
Da bi se povećalo zadovoljstvo korisnika stomatološke zaštite i da bi se skratilo
vrijeme čekanja pacijenta potrebno bi bilo uvesti odnosno organizirati se na slijedeći
način:
a) efikasno i racionalno zadovoljiti potrebe ljudi određenog područja i društva
kao cjeline te da je dostupna korisnicima uz minimum čekanja
b) da se prilagođava potrebama koje nastaju u dentooralnoj patologiji
c) da se stomatološka djelatnost naročito primarna zaštita uveća u
kvantitativnom smislu
d) da se stvore materijalne i druge mogućnosti za priljev novih potencijalnih
stručnih kadrova, naročito u primarnoj i sekundarnoj stomatološkoj zaštiti
ZDRAVSTVENE MJERE I AKTIVNOST STOMATOLOŠKE ZAŠTITE
Da bi se mogle provoditi mjere stomatološke zaštite zdravstveni radnici u
stomatološkoj zaštiti moraju:
a) pratiti i proučavati zdravstveno stanje organa usne šupljine
b) ispitivati sve uzročne činioce i pojave koje utječu na stanje organa usne
šupljine
c) voditi brigu o ekološkim faktorima
d) sudjelovati u provođenju oralnog zdravstvenog odgoja
e) sudjelovati u pravodobnom i efikasnom liječenju
f) raditi na osposobljavanju svih tkiva i organa usne šupljine
UNAPREĐENJE ORALNOG ZDRAVLJA
Održavanje i unapređenje oralnog kaviteta osnovni je zadatak edukativne aktivnosti
stomatološke zaštite, a ona nam služi za unapređenje zdravlja svih organa usne
šupljine.
Važna aktivnost je i provođenje zdravstvenog odgoja što je jedna od najuspješnijih
metoda u sprečavanju nastanka svih bolesti usne šupljine. Ciljevi zdravstvenog
25
odgoja su da pojedince i društvo osposobimo za očuvanje i unapređenje
dentooralnog zdravlja te da stvorimo takve navike koje će pridonijeti optimalnom
funkcioniranju svih dentooralnih struktura.
SPECIFIČNA PREVENCIJA DENTOORALNIH BOLESTI
- to je ona aktivnost stomatološke zaštite kada još nije došlo do bolesti
- mjere koje smanjuju štetni učinak na pojavu oralnog morbiditeta
- provedba odgovarajućih metoda zdravstvenog odgoja
- periodični kontrolni pregledi
- kontrola stupnja oralne higijene
- prevencija karijesa
- lokalna aplikacija fluorida
OPĆE MJERE:
- istraživanja i primjena fluoridacije pitke vode
- ispitivanje kvalitete i kvantitete prehrane
- rana detekcija malignoma usne šupljine
- učestalost i sprečavanje trauma zuba
RANA DIJAGNOSTIKA I PRAVODOBNO LIJEČENJE
- svrha je rano pronalaženje potencijalne bolesti u što ranijem
asimptotskom stadiju
- može utjecati na smanjivanje gubitka koji može nastati kao posljedica
izostanka sa posla u slučajevima kad već natupi neka dentooralna
bolest
- može utjecati na racionalno korištenje sredstva koja se izdvajaju za
stomatološku zaštitu
- može eventualno eliminirati nepotrebno kasnije konzilijarno specifično
liječenje
RANA DIJAGNOSTIKA:
1. Napredak stomatološke znanosti i uvođenje sve modernijih dijagnostičkih
procedura
2. XXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXXX na stomatološku
zaštitu
3. U odnosu prema prijašnjim stanjima poboljšanje ekonomskog i higijenskog
standarda
4. Građani se ne zadovoljavaju bilo kakvom zaštitom, traže da ona bude na
razini
5. Izmjene u dobnoj strukturi stanovništva i produženo trajanje života s većom
proporcijom starih ljudi
Za uspjeh u ranoj dijagnostici važni su redoviti sistematski pregledi, prijeko je
potrebna i provedba hematoloških i to dijagnostičkih i drugih pretraga radi otkrivanja
malignoma maksilofacijalnog područja.
ORALNA REHABILITACIJA
26
Uklanjanje posljedica detooralnih bolesti realizira se medicinskom i profesionalnom
oralnom rehabilitacijom, a često je u tom procesu važna psihička i socijalna
komponenta.
Oralna rehabilitacija bi mogla značiti u širem smislu svaku stomatološku aktivnost
koja se provodi da na bilo koji način obnovi narušenu funkciju žvačnog organa. Taj
se rad temelji na koordiniranom djelovanju gotovo svih stomatoloških disciplina.
PRIORITETI U STOMATOLOŠKOJ ZAŠTITI
Stomatološka zaštita se mora služiti epidemiološkim metodama kako bi mogla
registrirati sve pojave o zdravlju, oralnom morbiditetu i distribuciji dentooralnih
bolesti.
1.) MEDICINSKI PRIORITETI
- najprije se liječe urgentna stanja, zatim stanja sa akutnim bolima
slučajevi piogene infekcije i konačno liječenje lokalnih oralnih bolesti
- nakon toga obavlja se sistematska sanacija zuba te provodi liječenje
dentooralnih bolesti s boljom prognozom
- potom se obavljaju svi ostali stomatološki zahvati poput protetskog
zbrinjavanja
-
a) preventivna i dječja stomatologija
- mjere za očuvanje mliječnih zuba iz potporne zone
- sanacija prvih trajnih kutnjaka
- popravak zuba (ostalih) u mliječnoj, trajnoj ili mješovitoj denticiji
b) ortodoncija
- mjera za normalan rast i razvoj čeljusti i zuba
- slijedi izvođenje interceptivnih ortodontskih zahvata
- liječenje primarnih dentofacijalnih anomalija
- zatim korekcija ortodontske nepravilnosti koja je poželjna
-
c) dentalna patologija
- rješavanje urgentnih stanja i boli
- sanacija dubokog karijesa radi sanacije, prevencije pulpitisa
- endodontska terapija ostalih zuba
- ostali zahtjevi i područja bolesti zuba
d) stomatološka protetika
- očuvanje zuba nosača
- očuvanje retencijskih zuba
-
e) oralna kirurgija
- rana detekcija malignoma usne šupljine
- kontrola prekarcinoznih stanja
- liječenje akutnih bolesti sluznice
- terapija ostalih bolesti usne šupljine
-
27
f) parodontologija
- uočavanje različitih znakova parodontalnih bolesti
- provesti uklanjanje iritantnih faktora
- liječenje gingivitisa
- uspostavljanje artikulacijske ravnoteže
- ostali terapijski postupci
2.) DRUŠTVENI PRIORITETI
- biološki najugroženiji dijelovi populacije su trudnice, dojilje, djeca i omladina
- zatim starije osobe i kronični bolesnici, hendikepirane osobe, aktivno radno
stanovništvo
- te potom populacije koje žive na području na kojem djeluje jedinica stomatološke
zaštite
3.) SOCIJALNO EKONOMSKI PRIORITETI
- očituje se u tome da se pojedine kategorije stanovništva oslobađaju udjela u
pokriću troškova za stomatološku zaštitu
- to se odnosi na trudnice, djecu do 15 godina omladinu do redovitog završetka
srednjoškolskog ili visokoškolskog usmjerenog obrazovanja
4.) GEOGRAFSKI PRIORITETI
U urbanim sredinama s većim djelom aktivnog stanovništva u odnosu na one koji
žive na selu postoje bolji uvjeti u ostvarivanju i korištenju stomatološke zaštite.
5.) EDUKATIVNI PRIORITETI
- inače da daju prednost prevenciji dentootalnih bolesti u odnosu na kurativni dio
odnosno liječenje
- u izobrazbi stručnog osoblja treba favorizirati općeg liječnika stomatološkog
praktičara u odnosu na specijalistu
ZNANSTVENO ISTRAŽIVAČKI RAD U STOMATOLOGIJI
Znanstveno istraživački rad osnova je društveno-ekonomskog razvoja.
Dobivene spoznaje se primjenjuju za poboljšanje zdravlja, a da bi se to postiglo mora
postojati povezanost između znanosti, fakulteta i zdravstvene stomatološke
djelatnosti.
Osnovni činilac u znanstvenom radu je zdravstveni radnik, koji mora imati timski
pristup. U znanstvenom radu mora postojati veza s praksom.
Dobro organizirani i usmjereni znanstveno istraživački rad u oralnoj medicini izravno
utječe na podizanje stručnosti i kvalitete.
SHEMA ZA IZRADU STRUČNOG ILI ZNANSTVENOG RADA:
1. Uvod i formulacija problema. Određivanje ciljeva i
predmeta istraživanja.
2. Izbor metoda za rješavanje problema
3. Utvrđivanje uzorka populacije pri ispitivanju
4. Način prikupljanja podataka za znanstveno istraživački rad
5. Analiza i obrada podataka
28
6. Redakcija zaključaka i izvještaj o znanstvenom radu
1)
- eksperimentalno istraživački radovi iz različitih stomatoloških disciplina
- istraživanja znanstvenih medicinskih mjera, radi unapređenja zdravlja
oralnog kaviteta osobito kod masovnih bolesti
- istraživanja postupaka za rano otkrivanje bolesti, pravodobno postavljanje
dijagnoze
2.)
- izbor kompleksnih metoda, nema znanstvenog rada bez timske obrade
problema uz multidisciplinirani pristup
3.)
- uzorak se mora odabrati na temelju vjerojatnosti
- ispitivanjem se ne obuhvaća čitava populacija nego se uzima reprezentativni
uzorak, stratificirani slučajni uzorak gdje se prethodno utvrđuju razredi i
podgrupe, muški – ženski
- pouzdanost uzorka raste sa drugim korijenom veličine
4.)
- važna je medicinska informatika koja se temelji na općim informacijama
MEDICINSKA INFORMATIKA - znanstvena disciplina koja se bavi
problemima analize, dokumentacije, upravljanja, nadzora i teze informacijskih
procesa.
- služi kao dokumentacijska baza podataka
- da medicinskim stručnjacima iz različitih grana specijalnosti
omogući rano otkrivanje bolesti te i ispravno i pravodobno
postavljanje dijagnoze
- da nove medicinske spoznaje nađu put do praktične primjene
OSNOVNI IZVORI PODATAKA ZA MEDICINSKU INFORMATIKU:
- objavljena originalna znanstvena djela u obliku članaka,
bilježaka, knjiga, časopisa, monografija i drugih medicinskih
publikacija
- osobni kontakti kraćeg trajanja na primjer razmjena mišljenja na
seminarima, diskusije na simpozijima, kongresima,
savjetovanjima
- mehanizirani izvori znanstvenih podataka (mikrofilm, magnetska
vrpca, dijapozitivi i sl.)
-
ZNANSTVENI PODACI MOGU SE PRIKUPLJATI NA RAZLIČITE
NAČINE:
a) iz primarnog izvora, tj. iz originalnih zdravstvenih radova
b) iz sekundarnih izvora prikupljaju se podaci kada se
preuzima popis literature iz tuđeg dijela o istoj temi
c) podaci iz vlastite dokumentacije
6. SMISAO se sastoji u tome da se dođe do općih objektivnih zaključaka na
osnovi znanstvenih informacija koje su prikupljene tijekom istraživačkog rada.
29
- obrada podataka najčešće se izvodi pomoću elektroničkih pomagala ili
kompjutera
7. ZNANSTVENI RAD MOŽE IMATI ORIJENTACIJSKI OVA POGLAVLJA:
1. uvodna razmatranja, formulacija problema
2. opis nacrta istraživanja sa objašnjenjem u obliku pozitivnog ili
negativnog suda
3. prikaz vlastitih rezultata istraživanja sa odgovarajućom
raspravom i komentarom
4. rekapitulacija svih rezultata sa zaključcima
5. sažetak, tj. kratak sadržaj znanstvenog rada
6. popis citirane literature
ZNANSTVENE RADNE ORGANIZACIJE I STOMATOLOŠKO OSOBLJE
Stomatološka ordinacija odvija se u odgovarajućoj vrsti zdravstvenih radnih
organizacija.
a) u domovima zdravlja i zdravstvenim organizacijama
- one djeluju u mjesnim zajednicama, školama...
b) u bolnicama
- tu može biti organizirana poliklinička konzilijarna i stacionarna
stomatološka djelatnost
c) medicinski centar
- može se osnovati za područje jedne ili više općina radi povezivanja
primarne, polikliničko-konzilijarne i stacionarne zdravstvene zaštite u
jedinstven proces rada.
d) zavod za zaštitu zdravlja
- to je zdravstvena radna organizacija koja se osniva za praćenje i
znanstveno istraživanje zdravstvenog stanja stanovništva, uzroka,
pojava i širenja zaraznih i kroničnih bolesti.
ZDRAVSTVENO OSOBLJE U STOMATOLOŠKOJ ORGANIZACIJI
1. liječnici stomatolozi su zdravstveni radnici sa visokom stručnom spremom i
mogu specijalizirati u određene grane zdravstvene djelatnosti. Specijalizacija
traje 36 mjeseci, a može se odobriti onom stomatologu koji je prethodno
proveo 2 godine na radu u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Odobrenje za
specijalizaciju izdaje republički organ uprave nadležan za poslove zdravstva.
Kandidat polaže specijalistički ispit pred komisijom. Liječnicima stomatolozima
koji imaju 10 godina rada u svojstvu specijalista i objavljene stručne ili
znanstvene radove, može se priznati naziv primarius.
POSLOVI I RADNI ZADACI OSOBLJA U STOMATOLOŠKOJ ORDINAICIJI
Stomatološki radni tim sastoji se od
- stomatologa
- medicinske sestre
- zubotehničara
30
a) liječnik stomatolog
- primjenjuje epidemiološke metode u stomatološkoj zaštiti
- poduzima zdravstvene preventivne mjere
- od pacijenta uzima osobnu i obiteljsku anamnezu
- interpretira različite hematološke, mikrobiološke, rendgenske i druge
nalaze
- obavlja sve medicinske poslove iz područja opće stomatologije
(dijagnostika, prevencija, terapija...)
- provodi rehabilitaciju organa za žvakanje
- propisuje lijekove iz svog područja
- obavlja konzultacije s liječnicima opće medicine
- prati stručnu literaturu
- stručno nadzire ostalo zdravstveno osoblje
b) medicinska sestra (zubarski asistent)
- uspostavlja prvi kontakt s pacijentom i otpušta ga
- kontrolira ispravnost zdravstvene iskaznice
- priprema stomatološku aparaturu i instrumente, lijekove itd.
- surađuje sa stomatologom i pomaže mu kod svih stomatoloških zahvata
- surađuje sa zubnim tehničare u vezi sa terminima
- naručuje pacijente za daljnje posjete
- brine se za racionalnu potrošnju lijekova, instrumenata i materijala
- vodi medicinsku statističku evidenciju dnevnog rada
- organizira dostavu i primanje rublja, zaštitne obuće i odjeće
- naplaćuje participaciju za stomatološke zahvate
c) zubotehničar
- surađuje sa stomatologom i medicinskom sestrom
- obavlja sve poslove u vezi s laboratorijskom izradom zubnoprotetskih radova ili
ortodontskih aparata
- vodi evidenciju o izvršenom laboratorijskom radu
- sastavlja listu potrebnog zubotehničkog materijala
- vodi evidenciju potrošnje plemenitih materijala
- brine se za pravilno korištenje, održavanje medicinske i druge aparature
- koordinira svoj rad s ostalim zdravstvenim radnicima
STOMATOLOŠKO RADNO MJESTO
Da bi smo mogli obavljati odgovarajuće stomatološke zahvate potrebno je imati
opremljeno stomatološko radno mjesto. Minimum koji se traži određen je
standardom prostora i opreme. Rasvjeta radnog mjesta mora biti između 600-1000
luxa, a glava mora biti izravno osvijetljena jačinom svjetla od 1000 luxa.
KLINIČKO STOMATOLOŠKO RADNO MJESTO:
1. stručni preduvjeti – dobra vidljivost radnog mjesta,
osiguravanje srednje temperature vode i zraka i dr.
31
2. radna sigurnost - osigurava bezopasnost i sigurnost pri
obavljanju svih zahvata, sprečavanje mogućih ozljeda i
osiguravanje higijene okoline.
3. jednostavnost rada – pridonosi lakoći posluživanja od strane
asistenta, tehnička jednostavnost
4. fiziološki radni uvjeti – omogućuju adaptaciju i kombiniranje
najpovoljnijeg položaja, izbor optimalne visine radnog mjesta
5. psihološki radni uvjeti – najpovoljniji izgled i položaj
medicinske aparature
6. ostali tehnički uvjeti – mogućnost dodatne ugradnje, npr.
kirurškog aspiratora
PROFESIONALNE BOLESTI
- oštećenje vida
- postojanje neurotskih problema
- smetnje u menstruacijskom ciklusu
RAD STRUČNOG OSOBLJA I KVALITETA STOMATOLOŠKOG ZAHVATA
- ovise o stručnim i fizičkim pokazateljima
- etičko shvaćanje i savjesnost u radu
- objektivni momenti; opremljenost stomatološke ordinacije, ekonomičan
raspored instrumenata
RAD POJEDINIH SEKTORA STOMATOLOŠKE ZAŠTITE
a) prema vitalno-statističkim podacima odnos odrasle populacije
prema djeci i omladini je 70/30
b) specifični pokazatelj rada je i broj liječenih osoba
c) odnos prvih pregleda prema ukupnom broju pregleda
d) struktura pruženih zubno-medicinskih zahvata i potrošenog
vremena za te usluge
KVALITETA STOMATOLOŠKE DJELATNOSTI KAO CJELINE
- zadovoljava jedan od kriterija kvalitete ako se stomatološka zaštita
pruža svim dobnim skupinama stanovništva i ako je njezina aktivnost
usmjerena odgovarajućim omjerima na edukativnu, preventivnu i
kurativnu djelatnost
- kakve su stomatološko-medicinske usluge, stručnosti i ophođenje
medicinskog osoblja
- stomatološka djelatnost mora imati dovoljan broj standardno
opremljenih ordinacija i plan stručnog usavršavanja
- podizanje stručnosti
PLAN I PROGRAM RADA STOMATOLOŠKE DJELATNOSTI
- ponajprije treba provesti analizu zdravstvenog stanja organa u usnoj
šupljini
- nema dobrog planiranja stomatološke zaštite bez normativa i standarda
- normativi rada, prostora, opreme itd...
32
- standard medicinskog rada svodi se na određene radnje i postupke koje
je potrebno obaviti da bi se mogli realizirati odgovarajući stomatološki
zahvati
- normativi i standardi postaju indikatori kvalitete i kvantitete
stomatoloških zahvata
PRILIKOM PLANIRANJA POTREBA STOMATOLOŠKE ZAŠTITE PRIJEKO SU
POTREBNI:
1. nomenklatura stomatološkog zahvata
2. standardi usluga, prostora, opreme...
3. normativi vremena i pojedinih vrsta materijalnih troškova
PLANIRANJE RADA STOMATOLOŠKE DJELATNOSTI
a) uspješnost prethodnog razdoblja s obzirom na opseg i
strukturu
b) analiza razvojnih mogućnosti
c) konačno donošenje nacrta plana rada vodeći brigu o mreži
stomatoloških jedinica
PLANIRANJE U STOMATOLOŠKOJ ZAŠTITI MOŽE BITI USMJERENO U 3
PRAVCA:
1. normativno - predstavlja proces zamisli što se želi postići u jednom
određenom vremenskom razdoblju
2. strateško – predstavlja razmatranje mogućnosti da bi se ostvarili ono što je
zamišljeno
3. operativno – planiranje mehanizma pripremljenih rješenja koje treba u praksi
efikasno realizirati
ORALNA EPIDEMIOLOGIJA
- kao znanstvena disciplina primijenjena u stomatologiji predstavlja studij
distribucije i dinamike bolesti usne šupljine.
- dijagnostička procedura za masovne bolesti
- nastoji objasniti uzorke javljanja i širenja dentooralnih bolesti s pomoću
prikupljenih podataka
- nastoji preporučiti najsvrsishodniji način organizacije stomatološke
djelatnosti
Stomatološka djelatnost se može koristiti oralnim epidemiološkim metodama kako bi
mogla stalno registrirati sve pojave o zdravlju, morbiditetu i distribuciji dentooralnih
bolesti.
SPOZNAJE O DISTRIBUCIJI ORALNIH BOLESTI - mogu se upotrijebiti radi:
a) provjeravanja hipoteze o porijeklu dentooralnih bolesti
b) za identifikaciju kauzalnih mehanizama koji omogućuju efektivno
formuliranje efektivnih preventivnih mjera oralne medicine
c) daju mogućnost provjeravanja racionalnosti onoga na čemu se
zasniva preventivno znanstveni program stomatološke zaštite
d) služi za objašnjavanje lokalnih karakteristika koje sudjeluju u
pojavi dentooralnih bolesti i dovode do promjena frekvencije tih
bolesti
33
e) omogućuje se administrativno poduzimanje odgovarajućih mjera
zdravstvene zaštite
- ona pomaže da se ostvare ciljevi preventivne stomatologije
- osnovna je funkcija ispravno i sistematski sakupljena klasifikacija bolesti usne
šupljine
- uredno sređivanje medicinskih statističkih podataka
1. PRIMJENA EPIDEMIOLOŠKIH METODA U STOMATOLOGIJI
Epidemiologija – je osnovna znanost preventivne medicine, u svojim proučavanjima
se koristi različitim biostatičkim metodama
- cilj tih metoda su one dentooralne bolesti koje imaju masovni karakter
(dentalni karijes, paradontopatije...)
- one mogu dati uvid u distribuciju i frekvenciju, proširenost i učestalost
dentalnog karijesa
2. TERENSKA ORALNA EPIDEMIOLOŠKA ISTRAŽIVANJA
- uključuje različite metode i postupke rada, npr. obavljanje sistematskih pregleda,
uzimanje uzoraka pitke vode i hrane
- obavljanje različitih vrst anketa
- prirodni eksperiment
- kontrolirana terenska istraživanja
a) ORALNI PREGLED I NAČIN DOBIVANJA UZORKA
- omogućuje dobivanje podataka o učestalosti i distribuciji dentooralnih bolesti
- CENZUS METODA – to je vrsta medicinskog statičkog ispitivanja na oštro
ograničenom području. Daje uvid u morbiditet nekog ograničenog područja.
- dobiva se približna slika o vjerojatnosti pojedinih egzogenih i endogenih činilaca koji
povećavaju oralni morbiditet stanovništva
- prilikom epidemioloških istraživanja ne obuhvaćamo cijelu populaciju nekog
područja nego samo reprezentativni uzorak
- metoda slučajnog uzorka omogućava jednake izglede svakoj osobi da bude
uvrštena u uzorak
b) OSTALI NAČINI EPIDEMIOLOŠKIH ISTRAŽIVANJA U STOMATOLOGIJI
1. anketa u stomatologiji
Anketa je način istraživanja s pomoću kojeg serijom pitanja želimo dobiti odgovore
ispitanika, a može nam poslužiti u slijedećim slučajevima:
- u orijentacijskim epidemiološkim istraživanjima anketa nam omogućuje
novi uvid u problem koji nas zanima (učestalost s obzirom incidenciju
dentalnog karijesa, određenih skupina pučanstva na nekom području.
Stanje protetske opskrbe, stupanj oralne higijene)
Dobro provedena anketa može nas upozoriti na neke nove momente ili probleme s
područja koja želimo ispitivati, a na koja do sada nismo obraćali pažnju kao npr.:
- pitanje dosadašnjeg lošeg ili dobrog iskustva u djece i njihova utjecaja
na posjete stomatologu
- koji sve činioci pridonose pojavi straha u djeteta dolaskom u
stomatološku ordinaciju osobito ako se radi o prvom posjetu koji je
34
presudan za daljnji dolazak djeteta i njegov odnos prema liječniku i
terapiji
- koji je najpovoljniji oblik zdravstvenog odgoja za određeni uzrast dječje
populacije, kakav je utjecaj različite vrste hrane na stvaranje naslaga
na zubnim plohama
- učestalost smetnji u području usne šupljine i razlozi dolaska i posjeta
stomatološkoj ordinaciji. Dobiveni podaci mogu nam biti putokaz čemu
trebamo dati prioritet i čemu posvetiti najveću pažnju prilikom pružanja
stomatološke zaštite
Anketnim načinom istraživanja u stomatologiji možemo doći do stručnih iskustava da
bismo došli do jednog strožeg plana ispitivanja nekog od oralnih morbiditetnih
faktora ili drugih pojava odnosno stanja u usnoj šupljini. Na taj način može se s
većom sigurnošću postaviti znanstvena hipoteza u rješavanju određenog problema i
dobiti valjane rezultate.
U usmjerenoj stomatološkoj epidemiologiji služimo se upitnikom koji sadrži pitanja,
odnosno varijable tako formulirane da daju odgovore prikladne za kvantitativnu i
kvalitativnu medicinsko statističku obradu.
Metode rada prilikom anketiranja sastoje se u pravilnom sastavljanju upitnika:
- tehnologija upitnika mora biti prilagođena tipu osobe koja daje
informacije
- rječnik upitnika mora biti prilagođen rječniku ispitanika, ne smije biti
dugačak i dosadan
- osobitu važnost ima izbor pitanja i njihova formulacija
PREDNOST ANKETIRANJA:
- da smo sigurni da anketiramo upravo onu osobu koja je predviđena
uzorkom
- da možemo utvrditi spremnost ispitanika
- da eventualno možemo dobiti opširnije odgovore nego u drugim
vrstama ankete
- da postoji mogućnost postavljanja složenijih pitanja, mogućnost
objašnjenja nejasnih pitanja ispitaniku
2. laboratorijska ispitivanja
- ocjena aktivnosti karijesa s pomoću mikrobioloških i biokemijskih testova
(očitavanje broja laktobacilla u slini)
- fizikalno-kemijske pretrage, istraživanje kvantitativnog i kvalitativnog sastava
organskih i anorganskih komponenata u tkivima zuba
- hidrokemijska ispitivanja o količini fluorida i drugih elemenata u pitkoj vodi
- analiza prehrane u odnosu prema učestalosti i distribuciji karijesa
EPIDEMIOLOŠKI INDIKATORI ORALNOG MORBIDITETA
ORALNI MORBIDITET – jedan od najvažnijih indikatora lošeg zdravlja, služi kao
mjerilo pri epidemiološkom ispitivanju zdravstvenog stanja usne šupljine
EPIDEMIOLOŠKI INDEKSI – služe kao osnovna orijentacija o stanju dentoorlanog
zdravlja odnosno morbiditeta
DENTALNI KARIJES
35
Frekvenciju dentalnog karijesa pojmom prevalencije (Klein-Palmerov indeks), koji
pokazuje postotak osoba sa pronađenim kliničkim karijesom, izvađenim ili
plombiranim zubom u momentu stomatološkog pregleda. Osim utvrđivanja
prevalencije kod oralnog epidemiološkog ispitivanja mogu se odrediti odgovarajuće
stope prevalencije odnosno koliki postotak osoba u ispitivanom uzorku nalazimo
samo sa karioznim zubima.
Dentalni epidemiološki indeks za intenzitet karijesa, njegovu proširenost i učestalost
određujemo s pomoću Klein – Palmerova indeksa koji nam pokazuje koliki je
prosječni broj oboljelih zuba kod jedne osobe.
Vađenje zuba je mnogo češći stomatološko medicinski zahvat nego sistematska
sanacija zuba stavljanjem ispuna. Razlog je nedovoljan broj stalnih stomatoloških
ordinacija, lošiji stupanj opremljenosti radnih mjesta medicinskom i stomatološkom
aparaturom.
Svjetska zdravstvena organizacija svrstava epidemiološke nalaze o zdravstvenom
stanju zuba u 5 kategorija:
1. intenzitet karijesa vrlo nizak oznaka boje zelena
2. intenzitet karijesa nizak oznaka boje plava
3. intenzitet karijesa umjeren oznaka boje žuta
4. intenzitet karijesa visok oznaka boje crvena
5. intenzitet karijesa vrlo visok oznaka boje smeđa
STANJE PROTETSKE OPSKRBE
Osim zdravstvenog stanja zuba prilikom dentooralnog pregleda može se registrirati
broj i vrsta nadoknađenih zuba što ukazuje na stanje protetske opskrbe.
- od 15 – 44. godine prevladava broj izvađenih zuba u odnosu na one
koji su nadomješteni fiksnim protetskim radovima
- u dobnoj skupini preko 45 godina starosti prevladava broj
nadomještenih zuba te je stanje protetske opskrbe sasvim
zadovoljavajuće
- u populaciji do 44. godine prevladavaju fiksni protetski radovi a nakon
te dobi u ustima se nalaze mobilni protetski nadomjesci.
Dentalna proteza – terapijsko sredstvo kojim se uklanjaju sve posljedice gubitka
zuba, a njihov je zadatak uspostavljanje žvačnog fonetskog i estetskog efekta.
- u narednom razdoblju iz medicinsko ekonomskih razloga biti će
potrebno dati prioritet sanacijskoj terapiji i prevenciji dentooralnih
bolesti u odnosu prema protetskoj rehabilitaciji
Paradontalne bolesti
Rani znakovi tih bolesti često su vidljivi u drugom desetljeću života a uznapredovala
destrukcija potpornih tkiva zuba primjećuje se poslije 4. desetljeća
Podaci svjetske zdravstvene organizacije u 35 zemalja u paradontalnoj bolesti su :
- u 7 zemalja vrlo visoka prevalencija (preko 75%)
- u 13 zemalja visoka prevalencija (od 40 – 75%)
- u 15 zemalja umjerena prevalencija (manje od 45%)
PREGLED I EVIDENTIRANJE NALAZA
36
1. sondiranjem dubine gingivnog đepa
a) stupanj 0, dubina 3.5mm i manje
b) stupanj 1, dubina od 3.5 do 5.5mm
c) stupanj 2, dubina veća od 5,5mm
2. krvarenje gingive:
- nema krvarenja=0
- ima krvarenja=1
3. gingivna recesija (povlačenje gingive)
- mjeri se od caklinskocementnog spojišta do gingivnog ruba
4. pokretljivost zuba
Intenzitet paradontalnih bolesti ovisi o:
- socijalnoekonomskih faktorima (prehrana – životno standard)
- sistematskih faktora – modificiraju reagiranje parodontnih tkiva na
mikro-biološke produkte
Na tok paradontnih bolesti lokalno utječu naslage na zubima, kamenac, okluzija, loše
navike.
ODREĐIVANJE STUPNJA ORALNE HIGIJENE
Mikrobiološki dentalni plak, odnosno naslage na zubima primarni su uzrok gingivitisa.
Higijena usta važan je činilac u borbi protiv dentalnog karijesa osobito kod
urbaniziranog i civiliziranog čovjeka zbog konzumacije rafinirane hrane. Uočeno je da
se dentobakterijski plak mnogo brže formira kod djece nego kod odraslih osoba.
Stupanj oralne higijene mijenja mikrobnu akumulaciju na zubnim plohama a kontrola
naslaga temelj je prevencije karijesa i parodontnih bolesti.
Kod epidemioloških oralnih istraživanja važno je utvrditi stupanj oralne higijene i
stupanj upalnih promjena gingive. Stupanj oralne higijene utvrđujemo s pomoću
OHI-indeksa. Primjena te metode sastoji se u tome da neposredno prije
stomatološkog pregleda premažemo zubne plohe 1%tnom alkoholnom otopinom
bazičnog fuksina (naslage uočljivije prema čistim plohama).
Stupanj oralne higijene određen je brojevima od 0 -3:
0 – nema naslaga
1 - naslage u cervikalnoj trećini zubne plohe
2 – naslage pokrivaju 2/3 plohe (cervikalni i srednji dio)
3 – naslage pokrivaju u potpunosti vestibularne plohe
STUPANJ ORALNE HIGIJENE
0-1,5 – dobra
1,6-3 – zadovoljavajuća
3,1-6 – loša
Karakter naslage razlikuje se u kemijskom i fizikalnom pogledu na što utječe način
prehrane, konzistencija hrane, veće ili manje angažiranje žvačnog organa (kod grubo
vlaknaste i konzistentne hrane dolazi do fiziološkog čišćenja zubnih ploha i masaže
gingivne sluznice).
Na količinu i sastav naslaga utječu:
37
a) retencijski faktori, koji dovode do mineralizacije
dentalnobakterijskog plaka u obliku zubnog kamenca
b) prehrana ima udjela u akumulaciji dentobakterijskog plaka na
zubnim plohama
c) patofiziološki faktori
SHEMA NACRTA ORALNO ZDRAVSTVENO ODGOJNIH PROGRAMA
1. prikupljanje i analiza podataka
2. postizanje ciljeva oralnog odgoja
3. analiza uvjeta i mogućnosti
4. potpuni nacrt provedbe oralnog odgoja
5. razrada prioriteta u oralnom odgoju
6. konkretni zadaci sudionika u oralnom odgoju
7. evaluacija rezultata
UPALNE PROMJENE GINGIVE
Postojanje dentobakterijskog plaka primaran je uzrok gingivitisa. Stanje upalnih
promjena gingive utvrđujemo pomoću PMA-indeksa. Prilikom epidemiološkog
ispitivanja zdravstvenog stanja usta i zubi utvrđeno je da gotovo svaka druga osoba
ima upalne promjene na sluznici čeljusnog grebena (RIJEKA). Uzroci tog velikog
porasta su u insuficijentnoj oralnoj higijeni kao i naslagama naročito subgingivnog
kamenca.
Premda su promjene gingive kao i naslage na zubima patološke, ipak mogu dati sliku
odnosno biti jedan od indikatora bolesnog stanja usne šupljine.
Klinički simptomi:
- jačina crvenila sluznice
- hiperemija ili edem sluznice
- krvarenje, stupanj eksudacije i dr.
P – oznaka kod upalne promjene u interdentalnom prostoru – papilitis
M – oznaka kod upale rubnog dijela gingive sa vestibularne ili oralne strane –
gingivitis marginalis
A – oznaka kod upale čitavog alveolarnog grebena – gingivitis alveolaris
PMA – najteži oblik upale gingivne sluznice.
Komparacijom podataka PMA indeksa i OHI indeksa proizlazi da su upalne promjene
gingive posljedica lošeg održavanja higijene usne šupljine, a tek onda ostalih
etioloških faktora.
Paradontalne bolesti su najčešći uzrok stanja bezubosti kod osoba u poodmakloj
životnoj dobi, a djelomično i kod ljudi u srednjoj životnoj dobi.
MEDICINSKA DOKUMENTACIJA U STOMATOLOŠKOJ DJELATNOSTI
- zasniva se velikim dijelom na prikupljanju, pohranjivanju i obradi
podataka (zdravstveno stanje pacijenta, izvedeni medicinski postupci,
utvrđene bolesti)
MEĐUNARODNA KLASIFIKACIJA BOLESTI I OZLJEDA
38
- krajem 19.st. usvojena je prva međunarodna klasifikacija bolesti,
ozljeda i uzroka smrt koja je nakon 8 revizija uz naročitu brigu WHO
općenito prihvaćena u svijetu.
Osnovni zahtjev svakog sistema klasifikacije:
- mora biti jednostavan, praktičan i dovoljno statistički osjetljiv
- maligne neoplazme usne šupljine, koji se odnose na listu bolesti i stanja
- bolesti usne šupljine, žlijezda slinovnica i čeljust
- poremećaji u razvoju i izrastanju zuba
- zubni karijes
- bolesti tvrdih tkiva zuba
- bolesti pulpe i perapikalnog tkiva
- akutni i kronični gingivitis
- paradontoza
Zdravstvena statistika u stomatološkoj djelatnosti
a) da prikuplja i sređuje i analizira podatke
b) registracija i obrada podataka morbiditetne statistike
c) zdravstvena evidencija u stomatološkoj djelatnosti sređuje
izvještaje na temelju različitih evidencija koje treba voditi u
okviru radnog mjesta – zubni karton za odraslog pacijenta a
posebno zubna karta učenika i predškolske djece. Uz opće
podatke o pacijentu evidentira se nalaz kod stomatološkog
pregleda, provedena terapija bolesti usta i zuba, a u slučaju
oralne rehabilitacije i izrada zubnog nadomjeska.
Postoje i posebno kreirane tiskanice za pojedine specijalističke discipline koje mogu
biti načinjene na principu mehanografskih kartica, npr. ortodontski karton na principu
rubno brušene kartice. Razvoj metoda za obradu podataka osobito je pridonio razvoj
automatskih računskih strojeva koji su primjenom elektroničkih sklopova postali
sprave velike brzine rada i značajnog kapaciteta za pohranu podataka.
MEDICINA je oružje čovjeka u njegovu nastojanju da postigne što dulji, radosniji i
ljepši život. Medicina stalno prati čovjeka kroz povijest. Često je bila uznemiren odraz
ljudskih zabluda, nesnalaženja i nemoći, a još češće utjeha, nada, i buktinja koja je
osvjetljavala put napretka. Medicina obuhvaća liječenje i čuvanje zdravlja živih bića.
Dijeli se na:
- medicinu čovjeka, humanu medicinu ili medicinu u užem smislu
- medicinu životinja ili veterinarsku medicinu
- medicinu biljaka ili fitoptologiju
Medicinom se naziva grana ljudske djelatnosti kojoj je cilj liječenje i rehabilitacija
bolesnih i čuvanje i unapređenje zdravlja zdravih ljudi. Medicina se definira kao
nauka o zdravom i bolesnom čovjeku i o uzrocima i posljedicama bolesti i njihov
sprečavanju i liječenju.
Razvitak medicine određuju materijalni uvjeti života zajednice prema razvitku
proizvodnih snaga i karakteru proizvodnih odnosa. Taj razvitak medicine usko je
povezan sa razvitkom prirodnih nauka, tehnike i filozofije.
Medicina nije čista nauka već je najvećim dijelom umijeće ili vještina tj. praktična
primjena različitih naučnih spoznaja. Medicina je također i specijalna služba - ona
39
obuhvaća nauke o građi, funkciji i razvitku čovjeka, nauke o svim pojavama i
zbivanjima čovjekove unutrašnjosti i okoline koje utječu na zdravlje i bolest, nauku o
bolesnim promjenama u čovjeku, zatim nauku o lijekovima i njihovom djelovanju, a
isto tako i umijeće prepoznavanja, ocjenjivanja ili liječenja bolesti, socijalne
rehabilitacije bolesnika, sprečavanja bolesti, poboljšavanje zdravstvenih uvjeta života.
U svakoj se struci nalazi i pokoja medicinska komponenta. Medicina zadire gotovo
svugdje, baš kao što u nju zadiru gotovo sve druge struke. Graditelji, kemičari,
nastavnici, agronomi, trgovci, činovnici itd.
ČOVJEK KAO OBJEKT MEDICINE
Objekt medicinskih istraživanja (u užem smislu) je čovjek, i to, kako s obzirom na
unutrašnja svojstva njegova organizma, tako i kao biofizička cjelina koja je u
ravnoteži s okolicom. Grčki filozof Pitagora rekao je: «Čovjek je mjerilo svih stvari.».
A Roger Bahon rekao je u 13. st. da je medicina u mnogo težem položaju od drugih
prirodnih nauka baš zbog čovjeka kojeg proučava, liječi i zaštićuje. Na čovjeku se ne
mogu praviti pokusi bez ikakvih ograničenja. Eksperimentalna metodika, taj temelj
napretka prirodnih nauka, smije se samo u ograničenom opsegu primijeniti na
čovjeka. Zahvaljujući znanstvenim otkrićima i socijalnom napretku, u posljednjih je
100 godina prosječno trajanje ljudskog života podvostručeno. Osim što ljudi žive
dulje, ljudi su u prosjeku i zdraviji. Mnogi su uzroci bolesti otkriveni, mnoge su tajne
ljudskog organizma razriješene, različiti su načini liječenja i sprečavanja bolesti s
uspjehom iskušani.
O ZADACIMA, PODJELI I JEDINSTVU MEDICINE
Riječ «medicina» je latinska i ona je prvobitno značila lijek, sredstvo liječenja.
«Ars medicina» označavali su Rimljani umijeće liječenja.
PRED MODERNU MEDICINU STAVLJAJU SE 4 ZADATKA:
1. Liječiti i suzbijati bolesti
2. omogućiti bolesnicima povratak u normalni život
3. spriječiti bolest
4. poboljšati zdravlje zdravih osoba
Medicina se dijeli na praktičnu i teoretsku. Prvoj je svrha znanstvena spoznaja, a
drugoj praktično iskorištavanje.
Medicina se dijeli na struje i specijalnosti.
Teoretske: anatomija, patologija, fiziologija...
Praktične: interna medicina, dermatologija, ginekologija, infektologija...
Medicina se dijeli na:
- kurativnu – cilj: liječenje bolesti
- preventivnu – cilj: nastoji spriječiti bolest
Klinička medicina - onaj dio praktične medicine koja se vrši uz neposrednu prisutnost
pacijenta
- njene glavne grane:
1. dijagnostika
2. terapija
3. prognostika
40
HIGIJENA
- posebni dio medicine
- bavi se sprečavanjem bolesti borbom protiv njihovih uzroka
- smanjivanjem štete koja bi mogla nastati
- predstavlja svaku aktivnost koja zaštićuje pojedince ili neku zajednicu od
izlaganja uzrocima bolesti ili povećanje obrane
- dopunjuje je konstruktivna medicina koja proučava i realizira način života u
okolini
Medicina na komunalnoj razini i u nadležnosti zajednice – javno zdravstvo
Socijalna medicina:
- proučava kompleksne socijalno ekonomske faktore
- bavi se zdravstvenim problemima pojedinca ili grupe u odnosu na grupu
- proučava društvene faktore koji mogu izazivati bolest
Konkretne medicinske probleme trebalo bi riješiti sa sva 3 idejna gledišta -
kurativnog, preventivnog i socijalnog.
ŠKOLSKA, NARODNA I NEOFICIJELNA MEDICINA
OFICIJELNA ILI ŠKOLSKA MEDICINA – sistem naučenih medicinskih spoznaja
koje se uče na visokim školama (Europa i Amerika).
KINESKA MEDICINA – u nekim azijskim zemljama.
PLEMENSKI VRAČEVI – u Africi, magični egzotični medicinski postupci koji se temelje
na filozofskim principima.
NARODNA ILI PUČKA MEDICINA – vjerovanja i iskustva o bolestima koja se
održavaju u širokim slojevima naroda, usmenim prenošenjem sa koljena na koljeno.
- Razlikujemo magiju i vračanje te empiriju i iskustvo
Južni Slaveni – 2 bolesti – jedne nastaju zbog vidljivih materijalnih uzroka, a druge
nastaju natprirodnim putem.
Najvažniji neoficijelni medicinski smjer je homeopatija – metoda liječenja putem
primjene jako male količine onih lijekova koji u većoj količini uzrokuju slične
poremećaje kao i sama bolest.
Starokineska medicina – akupunktura – metoda liječenja ubadanjem metalnih iglica
na određena mjesta.
NADRILIJEČNIŠTVO
- nedopuštena liječnička aktivnost osoba koje nemaju potrebne školske
naobrazbe i stručne kvalifikacije
- kažnjivo je bez obzira na ispravnost i korisnost terapijskog savjeta
- primjer Zeileisa
- studenti medicine i liječnici moraju suzbijati nadriliječništvo
PRINCIPI IZOBRAZBE LIJEČNIKA I OSNIVANJE MEDICINSKIH ŠKOLA
Izobrazba liječnika podložna je stalnoj promjeni. Ovisna je o stupnju razvijenosti
društva, znanstvenom i tehničkom razvoju medicine i zahtjevima koje društvo stavlja
pred liječničku profesiju (H.Sigerst).
Svako društvo zahtjeva od svog liječnika da posjeduje određena znanja, vještine,
odanost bolesniku i odgovarajuće kvalitete.
41
- liječnik je bio svećenik u Babiloniji, obrtnik u staroj Grčkoj, klerik u ranom
srednjem vijeku i zanatlija u kasnom srednjem vijeku
Cilj medicinskog obrazovanja određen je:
1. društvenom i ekonomskom strukturom društva
2. tehničkim sredstvima koja se u to vrijeme koriste u medicinskim zvanjima
Posebne medicinske škole postojale su već u faraonskom Egiptu, drevnoj Indiji i
antičkoj Grčkoj, uz različite hramove, ali i u tim školama nastava je bila izrazito
praktična i individualna.
Tek u srednjem vijeku nastale su na latinskom i arapskom kulturnom području
medicinske škole u kojima je bila pretežno teoretska nastava.
Prva zapadnoeuropska medicinska škola osnovana je u Salernu, nedaleko od Napulja
(9.-12.st.). Medicinski fakulteti, počevši od 12. – 13. st. u Italiji (Bologna,Padova),
Francuskoj (Pariz), Engleskoj (Oxford, Cambridge), Španjolskoj (Salamanca),
Slavenski narodi (Prag i Krakow). Na Njemačkim područjima (Beč, Leipzig) imaju
druge nastavne metode i druge ciljeve. Srednjovjekovni je doktor medicine morao
biti više učen, a manje vješt i mudar, znanje je bilo knjiško.
Liječnici – srednji vijek – 2 grupe:
Fizike – stjecali svoje znanje na medicinskim fakultetima, teoretičari
Kirurzi – šegrtovanje kod iskusnih majstora, obrtnički način izobrazbe,
nedovoljan teoretski temelj
Tek u 18.st. uvodi se u medicinskim fakultetima sistematska praktična obuka uz
bolnički krevet.
U 19.st. ulazi u medicinsku fakultetsku nastavu i laboratorijski rad, počinje se uviđati
značenje socijalnih faktora.
19. i 20. st. – znatno povećan broj medicinskih fakulteta. Njihov program skladno
povezuje sve 4 komponente:
- teoretsku poduku, kliničko iskustvo, laboratorijski rad i izvanbolničku terensku
praksu.
Na južnoslavenskom području – prva medicinska škola – medicinski kirurški licej u
Ljubljani (1772.).
- posebne babske škole u Ljubljani, Zagrebu i Zadru
Naši studenti medicine morali su odlaziti u tuđinu ponajviše u Beč, Peštu, Padovu i
Graz. Tek u prosincu 1917. – slom Austro-Ugarske monarhije – u Zagrebu otvoren
medicinski fakultet koji je započeo uvodnim predavanjem prof. Drage Perovića u
siječnju 1918.
Profesori utemeljitelji:
Otorinolaringolog – Dragutin Mašek, kirurzi – Teodor Wickerhauser i Miroslav
Čačković.
1919. – medicinski fakultet u Beogradu. Iste godine u Ljubljani otvoren pripravni dio
medicinskog studija, a 1940. proradio je u potpunosti medicinski fakultet.
Stomatološki su fakulteti osnovani u Beogradu i Zagrebu.
PALEOPATOLOGIJA – je posebna grana povijesti medicine koja se bavi
sistematskim proučavanjem tragova bolesti na ostacima ljudskih i životinjskih tijela iz
daleke prošlosti.
Bolest je starija od čovjeka.
PALDOLITIK???XXX – tragovi zacijeljenih prijeloma na ljudskim kostima.
Neandertalski čovjek – najstarije je svjedočanstvo o bolestima i medicini na području
bivše Jugoslavije.
42
- zarasle frakture, hipoplazija kralješka, spušteni svod stopala, zubni kamenac i
jaka abrazija zubne cakline
PALEOODONTOLOGIJA – važna grana paleopatologije, proučava razvojne
karakteristike i patološke promjene zuba iz davne prošlosti, zubi najotporniji dio leša
Istraživanja egipatskih mumija pokazala su zavisnost karijesa od nekog socijalnog
faktora.
- do 3000. pr.n.e. – karijes rijedak
- od 3000. pr.n.e. do 2500 pr.n.e. – XXXXXXXXX
Što se tiče parodontoze i periapikalnih apscesa oni nisu u prošlosti bili ništa rjeđi
nego danas.
NEOLITIK – nađeni tragovi periostitisa, benignih osteoma.
- kariozni zubi nalaze se kod otprilike 1 do 3 % lubanja
- rahitis je rijetka bolest, utvrđena TBC kosti, primjeri malignih osteosarkoma,
česte su frakture dugih kosti, silikoza pluća
U tkivu egipatskih mumija nađene su različite bakterije, postojanost variole i
bilharcijaze, postoji indicija za haranje plućne kuge, ateroskleroza, pneumonija,
pleuralne adhezije, mokraćni i žučni kamenci.
MEDICINA PRIMITIVNIH NARODA
Pračovjek je patio od različitih bolesti, pa se sigurno i liječio.
Primitivna medicina ima 2 izvora:
1. empirija – stara koliko i čovjek – sastoji se u liječenju ozljeda i poznavanju
ljekovitih svojstava biljnih droga, sunca, vatre i vode, glavni nosilac je žena
majka
2. magična religiozna medicina – vrše je plemenski vračevi – liječili pomoću
svojih tobožnjih čarobnih moći i znanja
Uzroci bolesti magično religiozne prirode:
Kazne uvrijeđenih bogova, hirovi demona, zle posljedice prekršena tabua.
Već su prethistorijski ljudi znali vršiti neke teške operacije (XXXXX, bušenje lubanje,
amputaciju, kastraciju)
Dezinfekcija (sa mlijekom neto otvorena kokosova oraha i surova)
Narkoze (opojna pića) spoznaje: što se tiče načina prehrane, prepoznavanja
epidemijskih bolesti, pranja i seksualne higijene.
Na području bivše Jugoslavije Iliri su donijeli prve željezne predmete i uveli upotrebu
metalnih instrumenata (bronca i željezo) u kirurgiju, različite pincete, igle, britve,
kliješta i sl.
ARHAJSKE VANEUROPSKE MEDICINSKE KULTURE
Prve znatne kulture i državne organizacije razvile su se u područjima velikih rijeka
(Mezopotamija, Egipat, Izrael i Indija, Kina):
- izum pisma – odlična pokretnica, omogućuje sigurno prenošenje stečenih
spoznaja
- Mezopotamija (Babilonci i Azijci)
- Klinova pisma na glinenim pločicama (Nippur – na kojoj je zabilježeno nekoliko
recepata, spominju biljne droge)
- Glavni izvor poznavanja medicine su ostaci biblioteke kralja Asurbanipana
43
- Magično religiozna, bolesti nastaju djelovanjem demona
- Ipak postoje i neke racionalne komponente
- Različite ljekovite droge: opijum, mirha, hašiš i dr.
- Hamurabijev zakonik, 21. st. pr. n. e. – spominju se kirurški zahvati – visina
liječničkog honorara – teška kazna u slučaju neuspjeha
EGIPATSKA MEDICINA – 3000. g. pr. n. e. – podučavana u hramovima - postojali
su domovi života (bolnice) i medicinske škole
- Liječili dobro organizirani svećenici i brojni liječnici specijalisti
- Imhotep – najistaknutiji liječnik faraonskog Egipta
- Papirus Kahun - posvećen ženskim bolestima
- Papirus Edwin–Smith – kirurški
- Papirus Ebers – internistički (1550. pr.n.e.)
- Na visokom stupnju je dijagnostika (detaljna inspekcija i palpacija pa čak i
auskultacija)
- Služili su se ljekovitim drogama (ricinusovo ulje i opijum)
- Glavni lijekovi su bila sredstva za čišćenje, na rane stavljaju svježe životinjsko
meso
- Specijalizirani liječnici
- Svjetovna i religiozna vlast – propisana umjerenost u jelu i piću, pokapanje
mrtvaca, kontrola vode za piće
KLASIČNA INDIJSKA MEDICINA
- znanje bilo zadržano u svetim pjesmama Vedama (Rig-Vedi, Atharva-Vedi)
- Održava se religiozno-magična medicina, bolesti su demoni, razumni higijenski
propisi
- Sušruti, Čar aki i Vagbhati – literalna svjedočanstva
- Nakon 5. st. pr. n. e. – brahmansko razdoblje
- Razvili principe eugenike, rađanje djece, velika sreća i čast, neplodnost je
nesreća, umjetni abortus strahoviti grijeh
- Staroindijska filozofija se ne temelji na anatomskoj i morfološkoj realnosti
- Ideje vodilje: - dinamičnost životnih procesa, stvaralačka uloga vatre i svjetla,
sastav organizma od 5 elemenata
- U empiričkoj medicini na visokom je stupnju dijetetika
- Poznavali su djelovanje niza ljekovitih biljaka (sredstva za povraćanje, kihanje
i čišćenje crijeva)
- Veliki podvizi na području plastične, abdominalne i očne kirurgije
KINESKA MEDICINA
- osnivač legendarni car Huang - Ti, napisao knjigu «Nei – king», najstarije i
najvažnije kinesko medicinsko djelo.
- Chang Chung – King, izvrstan kliničar, autor knjige o vrućicama, kineski
Hipokrat
- Hua - tu, najslavniji kineski kirurg
- Li Che – Tchen, reformator kineske medicine
- Yang – muški topli aktivni, Yin – ženski hladni pasivni princip
- Kineska dijagnostika (detaljna ispitivanja pulsa, pregled jezika, kože i
ekskreta)
44
- Željezni spojevi za liječenje anemije, želatina za zaustavljanje krvarenja, živa
kao antisifilitik
ANTIČKA GRČKA MEDICINA
Grčka – u trećem mileniju prije nove ere
- pod izrazitim utjecajem Egipta i Mezopotamije
- poznavala rafinirane kozmetičke postupke i služila se higijenskim uređajem
(vodovodi, kupaonice)
- Ilijada i Odiseja – najstariji literalni podaci o grčkoj medicini
- Homer –
- Prevladavaju magično religiozna medicinska shvaćanja ali se opaža da je
kirurgija već imala čvrstu racionalnu empirističku podlogu
- Apolon, bog svih umijeća
- Asklepije, zaštitnik pacijenata i liječnika (štap sa zmijom)
- Higijeja, kći, božica zdravlja
- U 6. st. dolazi do odbacivanja magije
- odlučni korak od «mitosa k logosu» označuje nove faze medicine
- umjesto demona i duhova grčki su mislioci stavili prirodne elemente i sile
- Tales - sve je sastavljeno iz jedne pratvari – voda
- 5. st. pr.n.e. – najveći napredak grčke filozofije o prirodi
- Pitagora govori o ulozi harmonije i broja u prirodnim zbivanjima
- Alkneon – bolest je poremećaj prirodne ravnoteže elemenata i sila u
organizmu, bavio se seciranjem, stvarno sjedište psihičkih fenomena - mozak
- Heraklit – sve se stalno mijenja, zbivanje je borba suprotnosti
- Leukip i Demokrit – stvorili atomistički nazor na svijet
- Empedoklo – postavio teoriju o 4 praelementa i njihovim primarnim svojstvima
- Asklepijada – razvili su se cehovi liječnika, ne svećenika
- Nicale su liječničke škole u Knidu, kosu i krotonu.
- Hipokrat, najveći medicinski pisac staroga a može se reći i svih vjekova
- Dolazi iz obitelji asklepijada
- «Corpu Hippocraticum» - opsežna zbirka od preko 60 spisa («o zraku, vodi i
tlu, o epidemijama i padavici XXXXXXX)
- ljudski je organizam sastavljen od sokova (krv, sluz, žuta i crna žuč)
- sljedbenici Hipokrata, to je humana patologija. Za pojavu bolesti mislio je
Hipokrat može biti odgovoran i zrak koji je neophodno potreban svim
dijelovima ljudskog tijela (pneumatska patologija)
- Hipokrat je veoma unaprijedio simptomatologiju i prognostiku
- Lijepo je opisao simptome sušice, epidemijskih zaušnjaka, malarije i mnogih
drugih bolesti
- Hipokratovo naučavanje prihvatili su i dalje rabili pripadnici dogmatske škole:
o normalnim i patološkim životnim pojavama bitno utjecali filozofski sistemi
Platona i Aristotela. Sam Aristotel (322.pr.n.e.) je dao važan doprinos općoj
biologiji, komparativnoj anatomiji, embriologiji, fiziologiji i psihologiji. Njegovi
učenici su Teoirast iz Ereza, koji je napisao 3 temeljna djela o botanici (s
mnogo podataka o ljekovitim biljkama) i liječnik Dioklo iz KAXXX zaslužan za
napredak kirurgije, ginekologije i higijene . Stapanjem Hipokratova učenja i
Aristotelovog filozofskog sistema nastao dogmatski smjer antičke medicine.
45
Grci su tvorci znanstvene higijene, koja je u velikoj mjeri estetska. Vrijedna je antička
spoznaja da zdrav duh može biti samo u zdravom tijelu. Grci su se kupali svaki dan i
prali zube metvicom, a do zavidne su visine razvili tjelovježbu i tehniku masaže.
Politiku dekadanske Grčke slijedio je nužno i nazadak nauke i umjetnosti, a time i
medicine.
Pod makedonskim osvajačima dolazi do napretka medicine u Aleksandriji. U 4. st.
Pr.n.e. osnovana je posebna medicinska škola u Aleksandriji. Njezini predstavnici su
bili: Herofil i Erazistrat koji su unaprijedili anatomiju, fiziologiju i dijetetiku. U
Aleksandriji se započelo sa seciranjem leševa. Eraeistrat je nastojao da pomoću
mehaničkih principa objasni sve fiziološke i patološke pojave.
RIM
- medicina je posve beznačajna
- Asklepijad prilagodio grčku medicinu posebnim potrebama rimske
aristokracije, u liječenju se služio blagim i ugodnim postupcima (dijetetskim
mjerama, gimnastikom, psihoterapijom, smatra se da zdravlje i bolest ovise o
fizikalnim stanju krutih dijelova tijela.
- Temison - XXXXXXXXX škola, bolesti nastaju zbog povišene ili smanjene
napetosti krutih tjelesnih pregrada i time prouzročenog smanjenja ili
povećanja pora.
Galen – grčki liječnik, živio u Rimu
- dao konačnu sintezu i logičnu shematizaciju klasične medicine
- on je genijalno sakupio i logički povezao naučavanje Hipokrata
- izvanredno zaslužni za napredak javne zdravstvene službe i socijalne medicine
- od Etrušćana su naučili graditi kanale i vodovode, u gradove se provodila pitka
voda, voda se filtrirala kroz porozno kamenje i pješčane filtre
- poznavali simptome otrovanja olovom
- postojale su raskošne kupke sa uređajima za centralno grijanje
- malarija se suzbijala sistematskim isušivanjem močvara
SREDNJOVJEKOVNA MEDICINA:
BIZANTSKA MEDICINA
- vrhunac u vrijeme cara Justinijana (6.st)
- zakonik sadržava zdravstveno političke odredbe i temelje sudske medicine
- prve javne opće bolnice (Zadar)
- 6. i 7. st. Južni Slaveni donijeli sa sobom autohtonu primitivnu medicinu
- obilje starih narodnih naziva za sve dijelove tijela i važni org.
- Osnova životnih pojava je duša odnosno dah
- Nosioci životne snage su tjelesni sokovi, krv
- Razvili svoju humanitarnu patologiju, poznavali različite racionalne uzroke
bolesti (traume, otrovanje)
- Poznata svojstva mnogih ljekovitih biljaka
- Značajan utjecaj na početak lateralne medicinske aktivnosti i u Rusiji, Srbiji
- Eupraksija – ruska princeza napisala na grčkom jeziku upute o njezi tijela i
liječenju ženskih bolesti
7.st
- veliki pobjednički pohod Arapa
46
- klasična grčka djela se prevode na arapski
- arapi – glavni nasljednici grčke medicinske tradicije
- Muhamed dao arapskoj medicini religioznu podlogu (Alah šalje bolesti, ali je i za
svaku dao lijek), kuran (higijenski značenje)
9. i 10. st.
- dolazi do najvećeg napretka i samostalnog daljnjeg razrađivanja grčke baštine
- Razes – izvrstan kliničar, opisao variolu i srodne bolesti, zaslužan za farmakologiju,
kirurgiju
- Avicena – filozof enciklopedist, glavno djelo «kanon»
Arapski su liječnici znatno unaprijedili kliniku, simptomatologiju, farmakoterapiju,
okulistiku i kirurgiju.
- Abul – Kasim – najveći arapski kirurg, napisao priručnik cjelokupne medicine
- Arapski liječnik Ibn – Nafis, prvi opisao mali krvotok
Arapska medicina - most između klasične grčko-rimske medicine i europske
medicine
- sačuvali bitne dijelove i pridodali svoja iskustva
- temelj – hipokratsko-galenska humoralna patologija
- obogaćenje farmakologije nizom novih lijekova, bolje poznavanje kemije,
unapređenje nekih kirurških zahvata
- zaslužni za napredak bolnica, apoteka i medicinskih škola
ZAPADNOEUROPSKA SRENJEVJEKOVNA MEDICINA
a) samostanska
b) skolastička
o presuda bolje daju crkva i feudalno društveno uređenje
o 6. – 11. st. – primitivna medicina u rukama klerika
o u samostanima se osnivaju hospitali i uređuju apoteke i vrtovi
ljekovitog bilja
o prvenstveno su se cijenile zbirke recepata i kratkih uputa u liječenju
o Etymologiae – enciklopedija
o Preporod europske medicine počeo u južnoj Italiji
o U gradiću pokraj Napulja potkraj 9. st. Nastala medicinska škola laičkog
karaktera
o Prirodno lječilište
o 11.st. – upoznali se sa arapskim medicinskim djelima
o Salermska škola unaprijedila praksu
o Magistar Copho napisao je raspravu «anatomija porci», prva
zapadnoeuropska monografija o anatomiji
o Anatomija se učila seciranjem životinja (13.st. ljudski leševi)
o Prvi medicinski fakultet u Europi, prve odredbe o studiju medicine, o
kvalifikacijama potrebnim za vršenje liječničkog zvanja
o Tu epohu zovemo skolastikom
o Jedna od karakteristika je arabizam
o U Italiji su centri skolastičke medicine bili univerziteti u Bolonji i u
Padovi
o Taddeo Alderotti kliničar
o U kirurgiji predavala se anatomija, najistaknutiji profa je bio Mondino,
prvi držao anatomska predavanja uz leš
47
13. – 15.st. – medicinska literatura vrlo bogata po broju pisaca i volumenu ali vrlo
siromašna po originalnim doprinosima.
- prevladavaju fantastične metode dijagnostike (astrologija i uroskopija)
- najvažnije sredstvo liječenja bilo je puštanje krvi
- svaki je grad imao svoje odredbe o kontroli živežnih namirnica, o čistoći i sl., plaćali
posebne gradske fizike i kirurge.
- odredbe o čistoći
1348. Europa – najstrašnija epidemija kuge
13. – 15.st.
- izvrsno uređena komunalno zdravstvena služba u dalmatinskim gradovima
- prve apoteke spominju se u Trogiru i Dubrovniku
- besplatno liječenje siromašnih građana i briga za javnu higijenu
- Jacobus de Placentia – najistaknutiji srednjovjekovni liječnik u Zagrebu
PREPOROD NAUKE
- jačanje građanskog staleža (15.st. pronalazak štampe, geografska otkrića,
pojava novih bolesti – renesansna medicina)
- uvedeno novčano gospodarstvo
- Leonardno da Vinci, umjetnička djela, realizira nove strojeve, gradi i mostove
opisuje biljke i životinje
16. st.
- utemeljena zdravstvena botanika i zoologija, prvi službeni ljetopisi
- primjenjuju se novi zakoni kemije i fizike, uvodi se kemijski lijekovi (arsen, kalijev
sulfat)
- u Italiji, Francuskoj često se izvode ljudske sekcije
- 1543. Andrija Vesal knjiga «Dehumani korporis fabrika», dokazao broj netočnosti
galenske anatomije
- srednjovjekovne scheme zamjenjuju realistički crteži
- Vesal njemačkog podrijetla rođen je u Belgiji, školovan u Parizu
Ambroise Pare, proveo reformu kirurgije, uveo metodu jednostavnog otvorenog
liječenja rana, podvezivanje krvnih žila, usavršio proteze i odredio indikacije za
različite operacije.
- kirurzi 16.st. – poboljšavaju operativno liječenje hernija i mokraćnih
kamenaca, strijelnih rana, plastično operativno liječenje nedostatka nosa i
mana usne
Gaspare – osnivač plastične kirurgije
16.st. je najtragičnije razdoblje u socijalnoj i kulturnoj povijesti južnoslavenskih
naroda.
- tipična bolest renesanse je sifilis
- Girolama, tal. liječnik, proučavao tu bolest, uzrok su sitna živa bića (sjemenke
bolesti), izvrsno opisao pjegavac
- poznate velike boginje, hripavac, difterija, gripa
MODERNA MEDICINA
1. napuštanje srednjovjekovnog mentaliteta (17.st.)
2. uvođenje eksperimentalnih metoda u prirodne medicinske znanosti
48
Medicina baroka
- pobjeda induktivnih metoda u prirodnim naukama i medicini
- daljnje jačanje građanskog staleža
- Galilejo osniva naučnu mehaniku
- Atomističko tumačenje prirodnih pojava, zakon gravitacije, fiziološka optika,
Torricelli – pronalazi barometar
- 17.st. – otkriće optoka krvi (Vilijam Harvey) početak naučne fiziologije
- 1622. – Gaspare Aslli - hilusne žile u mezenteriju psa
- 1647. – Jean Peckued – duktus thoracicus
- 1651. – limfne žile u crijevu
- pronalazak mikroskopa - Levenhuk
- otkrio je infuzorije, bakterije, opisao vlaknastu strukturu očne leće, protumačio
akomodaciju
- Maicelo Malipigi – otkrio crvena krvna tjelešca, plućne alveole
Prirodoslovci – animalkulisti, ovisti
17.st. – ijatrokemija i ijatrofizika
a) Helmont – podvrgnuo mokraću i krv kemijskoj analzi, shvatio ulogu fermenata u
organizmu, otkrio CO2, zalagao se za upotrebu kemijskih lijekova
- najistaknutiji predstavnici u našim krajevima: XXXXXXXXXXXXXXXX
- najsjajniji predstavnik bio je dubrovčanin XXXXXXX
- organizam je sistem aparata i strojeva, vlakno najelementarniji dio
Sydenhan – londonski liječnik, izveo medicinu iz krize, oslanja se na hipokratove
principe, daje temelje novije epidemiologije, reforma terapije, novi lijekovi – kora
kinovca – specifično sredstvo protiv malarije (kava, kakao, čaj, kemijski lijekovi i
mineralna voda)
- primjena intravenozne injekcije (major 1622.)
- animizam - svodi sva zbivanja u živom organizmu na dušu
- 17.st. – veći napredak na području porodništva (uvođenje porođajnih kliješta)
- temelji sudske medicine i patološke anatomije
- 1728.g. stvoreni su počeci zubarstva, pariški zubari. počinje novo doba
zubarstva
- osobiti napredak higijene
- Levenhuk – nova grana medicine – bakteriologija
- Kirher – prvi počeo aktivno tražiti uzročnike bolesti
MEDICINA U RAZDOBLJU PROSVJETITELJSTVA
1) reakcionarna shvaćanja
2) racionalno shvaćanje životnih pojava
razdoblje racionalizma – borba protiv zastarjelih shvaćanja u medicini
- značajan utjecaj vrše engleski, francuski filozofi, enciklopedisti
- važan i opći napredak prirodnih nauka (matematika, fizika, kemija i botanika)
- francuski kemičar Laurent Lavoisier – prvi protumačio proces disanja, zakon o
neuništivosti materije, uvođenje vage
- 18.st. Haller – eksperimentalna fiziologija, funkcija rezultata podražljivosti i
osjetljivosti
Batista Norgagni
- brojna anatomska otkrića, osnovao patološku anatomiju, proučava anatomske
promjene na pojedinim organima, protumačio suštinu dotad nepoznatih bolesti
49
1776. – «vraštva ladanjska» - prvo originalno medicinsko djelo na hrvatskom jeziku
Lalanguea utemeljio stručnu hrvatsku medicinsku književnost
- pronalazak dviju važnih dijagnostičkih metoda: perkusije i auskultacije
- razvoj kirurgije, porodništva, okulistike, psihijatrije
- sve se više formira preventivni smjer u medicini
- važan pronalazak vakcinacije (variole)
- animalni magnetizam – Anron Hesmer
- frenologija - Josef Gal – sva duševna svojstva imaju svoja određena sjedišta u
mozgu
- homeopatija – Samoel Hanenman – liječi jednako jednakim u neznatnim
dozama
18. i 19. st.
- pronalazak novih lijekova i metoda liječenja, pronalazak digitaliXXXX
važan za razvoj farmakologije i terapije
TEORIJSKA OSNOVA SUVREMENE MEDICINE
Prva polovina 19.st – moderna medicina
- obogaćena golemim nizom novih detaljnih spoznaja i otkrića
- usavršavanje mikroskopa, uvođenje raznih metoda histološkog disXXXX
- razvoj mikroskopske anatomije (otkrivena fina građa pojedinih organa
živčanog sustava i osjetilnih organa)
- pod utjecajem kemije i biologije razvila se moderna fiziologija
- Purkyne – jedan od pionira fiziologije, embriologije i mikroskopske anatomije
- Klad Bernard – otkrio funkciju vazomotornih živaca, prisutnost glikogena u
jetri
- Pavlov – želučana fistula
- 19.st. – otkriće važnih moždanih centara
- proučena fiziologija prehrane pojedinih probavnih XXXXXX
- 19.st. – nauka o hormonima
- proučena uloga retikulo-endotelnog sistema, proučena regulacija kapilarnog
optoka krvi, djelovanje histamina, otkriće krvnih grupa
- razvila se patološka fiziologija, moderna bakteriologija
19.st. – medicinska klinika se služi laboratorijem
- klinička dijagnostika – kemijske i mikroskopske pretrage mokraće, želučanog soka,
pretrage krvi, metoda brojanja krvnih tjelešaca, XXXX krvne slike, mjerenje krvnog
tlaka, elektrokardiografija, mjerenje brzine sedimentacije eritrocita, rektoskopija,
gastroskopija, bronhoskopija
- uvođenje rendgenskih zraka 1895., ortodijagrafija srca, pretrage želuca i crijeva,
pijelografija, ventrikulografija, mijelografija
- razvija se terapija, razvoj farmakologije (eksperimentalne metode), priređivanje
djelotvornih ekstrakata, novi lijekovi (tablete i injekcije)
- Landerer – 1871. – intravenozne injekcije, intravenozne infuzije kuhinjske soli
- 20.st. – hipnotici, kardijaci, živini diuretici
- napredak hormonske terapije, veliki broj sintetičkih hormona (inzulin 1981.), veliki
broj bitamina, niz kemijskih sredstava koja uništavaju patogene mikroorganizme
- kemoterapija – sulfonamidski preparati – služe suzbijanju gnojnih infekcija
- moderna kirurgija, 19.st. – uvođenje narkoze i antisepse (dušikov oksidul)
50
- to je iskustvo iskoristio amerikanac zubar Wells 1894. – izveo prvu zubarsku
operaciju u takovoj narkozi
1846. zubar Norton – prvu zubarsku operaciju u eterskoj narkozi