1. UVOD
Od davnina pa do danas čovjek je stalno napredovao u razvoju tehnika i znanja kako bi osigurao svoju egzistenciju. Po prirodi je to proces koji počiva na tome da svaki naredna invacija je dosta naprednija od one koja joj je prethodila. Zakonitost je to, koja traje i dan danas i svjedoci smo tome.
Upravo je to činjenica koja ovoj temi daje poseban karakter i čini informacione tehnologije tako superiornim u odnosu na sve prethodne inovacije u ljudskoj povijesti i pravi revolucionarne prekretnice u proizvodnji, načinu života, ljudskoj inteligenciji a što se sve održava kroz ekonomske parametre koji su sastavni dio ovih procesa.
Kroz ovaj diplomski rad date su informacije koje obuhvataju teorijske osnove informacionih tehnologija, te njihove primjene u praksi kroz poslovanje savremenih i inovativnih preduzeća. Također posebna pažnja je posvećena ovom vidu poslovanja u Bosni i Hercegovini.
Trenutno poslovno okruženje bilo bi nezamislivo bez informacionih tehnologija. One ne samo da su načinile revolucionarne korake u proizvodnom i realnom sektoru ekonomije i društva uopšte, nego sve više postaju odlučujući faktor u traženju rješenja i odluka koje dakako pomažu menadžerima kako bi na pravi način donijeli prave odluke.
Po posljednjim istraživanjima preko 90 % kompanija u svijetu koristi informacione tehnologije u svakodnevnom poslovanju, i iste su potvrdile da bi poslovni procesi bili nezamislivi ukoliko se ne bi oslanjali na informacije obrađene putem računarskih sistema.
Informacione tehnologije (IT) čine sve tehnološke komponente informacionog sistema, odnosno: hardver, softver, baze podataka, mreže i komunikacije. IT je, prema ovome, podsistem informacionog sistema, nastala je spajanjem tri bazne tehnologije: mikroelektronske, komunikacione i računarske tehnologije.
2. POJAM INFORMACIJE, ZNAČAJ I ULOGA, POJAM INFORMACIONE TEHNOLOGIJE
Pojam informacionih tehnologija je vrlo popularan i često upotrebljivan pojam. Kako bi najbolje definisali ovaj pojam u nastavku su date neke od definicija informacije i tehnologije.
Podatak i informacija mogu biti u različitim oblicima simbola odnosno formama kao što su: slova, brojevi, specijalni znaci, slika, crtež, zvuk i slično, kao i njihovim kombinacijama, odnosno multimedijalnom obliku. Bez obzira na formu prezentacije, informacija je uvijek osnova ljudskog ili računarskog odlučivanja. Informacija je i osnov komuniciranja između ljudi i/ili računara, pa se često ističe i stav da podatak i informacija predstavljaju vijest koju je uputio pošiljalac – primaocu a koja je dimenzionisana: obimom, nazivom i vrstom.
Klasični teorijski pristup informaciji ima svoje polazište u povezivanju informacije sa teorijom verovatnoće i entropijom. Ovaj pristup polazi od toga da informacija otklanja neodređenost sistema, odnosno neizvjesnost promjena, te da je informacija pojava suprotna entropiji. Entropija je sila koja nastoji da svaki sistem iz stanja reda i organizovanosti prevede u stanje nereda i haosa. Prema ovom pristupu informacija je dio saznanja kojim se smanjuje ili potpuno ukida neodređenost sistema i neizvjesnost promena (Shannon).
Informaciju moramo prihvatiti kao resurs. To konkretno znači da se informacija smatra jednakim resursom kao što su to tradicionalni resursi: novac, materijali oprema. Tačna, blagovremena informacija je postala resurs od izuzetne važnosti u donošenju odluka, očuvanju i proširenju tržišnog položaja, konkurentnosti pa i opstanka na tržištu.
Pojam informacija predstavlja stimulans koji ima neko značenje za nekoga ko prima tu informaciju. Informacija pohranjena u raćunaru predstavlja podatak. Nakon procesiranja, formatiranja ili obrade druge vrste i štampanja, izlazni podatak ponovno postaje informacija. Kako se informacija uobliči i koristi za razumjevanje i shvatanje nekih radnji, ona predstavlja znanje.
„Informacija je mjera neizvjesnosti: što je manje očekivana, količina informacija je veća. Informacija danas je osnova za donošenje odluka, ima svoju cijenu i važan je resurs.“
„Tehnologija, u najširem smislu predstavlja korištenje prirode u svrhu čovjekovih materijalnih dobitaka.“
„Tehnologija se javlja kao rezultat djelovanja čovjeka na prirodu i društvo i, pri tome, iznalaženja najpogodnijih oblika instrumenata, metoda i sredstava za prilagođavanje prirode i društva svojim potrebama, tj. za unaprijeđenje njegove kreativnosti i djelovanja u svojojprirodnoj i društvenoj okolini.“
Teško je dati egzaktnu definiciju informacionih tehnologija, ali možemo reći da termin informacione tehnologije obuhvata sve oblike tehnologija koja se koristi za kreiranje, čuvanje i razmjenu informacija u različitim vidovima ( poslovni podaci, govor, zvuk, slike, multimedija i dr ).
Information Technology Association of America ( ITAA) definiše IT kao: „Proučavanje, projektovanje, razvoj, primjenu, podršku ili upravljanje informacionim sistemima zasnovanim na računarima, posebno programskih aplikacija i hardvera računara.“
Informacione tehnologije (IT) čine sve tehnološke komponente informacionog sistema, odnosno: hardver, softver, baze podataka, mreže i komunikacije. IT je, prema ovome, podsistem informacionog sistema, nastala je spajanjem tri bazne tehnologije: mikroelektronske, komunikacione i računarske tehnologije.
3. HISTORIJAT INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA
o 3000 p.n.e. U Aziji je korišćen primitivan abakus napravljen od žice i perli.
o 876 n.e. U Indiji je prvi put zabeleženo korišćenje simbola za nulu.
o 1620 Englez Edmund Ganter izmislio je šiber, preteču električnog kalkulatora.
o 1642 Blez Paskal je napravio prvi mehanički računar koji je mogao da zamijeni šest računovođa; reakcije tadašnje javnosti nisu bile naročito tople, ali će se Paskalov izum koristiti sve do sredine dvadesetog vijeka.
o 1694 Gotfrid Lajbnic je napravio kalkulator koji je koristio binarne brojeve.
o 1832 Čarls Bebidž je projektovao prvi računar kojim su upravljale spoljašnje naredbe; međutim, usljed nedostatka sredstava nikada ga nije napravio.
o 1854 Džorž Bul je objavio radove o simboličkoj logici, koji će nekoliko decenija kasnije poslužiti kao osnova za računarske aplikacije.
o 1897 Karl Braun je napravio katodnu cijev.
o 1918 Dva pronalazača napravila su mašinu koja je izračunavala na osnovu binarnih cifri 0 i 1. 1937 Džon Atanasov započeo je rad na prvom elektronskom digitalnom računaru, ali je zaboravio da prijavi patent; skoro deset godina kasnije na osnovu njegovog pionirskog rada biće napravljen ENIAC. Džordž Stibic je napravio prvo binarno elektronsko kolo u Bellovim laboratorijama.
o 1946 Inženjeri s Pensilvanijskog univerziteta prikazali su ENIAC, prvi elektronski računar opšte namjene. 1947 Dva radnika u Bellovim laboratorijama eksperimentišu s prvim tranzistorom.
o 1949 Džon Mokli razvija Short Code, prvi programski jezik visokog nivoa na svetu.
o 1951 Mokli i Džon Ekert prave UNIVAC I, prvi komercijalni elektronski računar koji je bio instaliran u Američkom birou za popis. Grejs Mari Hoper razvija AO, kojim se programski kod prevodi u binaran.
o 1953 IBM pravi model 650, prvi računar namijenjen širokom tržištu; kompanija je prodala 1500 primeraka prije nego što ga je 1969. povukla sa tržišta.
o 1956 IBM je napravio prvi čvrsti disk koji je nazvan RAMAC. IBM-ovi programeri stvorili su programski jezik FORTRAN. MANIAC I je prvi program koji je porazio čovjeka u šahu.
o 1959 Kineski profesor Li Kajčen je pomoću abakusa računao brže od računara u Sijetlu, Njujorku i Tajpehu. Grejs Mari Hoper i Čarls Filips izmislili su programski jezik COBOL. Džon Makarti i Marvin Minski oformili su laboratoriju za vještačku inteligenciju na tehnološkom institutu u Masačusetsu (MIT). Xerox je predstavio prvi komercijalan fotokopir aparat.
o 1960 Firma Digital Equipment Corporation projektovala je PDP-1, prvi komercijalni računar opremljen tastaturom i monitorom.
o 1962 People's National Bank iz Gustera u Virdžiniji instalirala je prvi bankomat (ATM) na svijetu; međutim, on nije bio uspešan i njegov proizvođač verovatno nije više u ovom poslu. Programeri iz MIT-a napravili su prvu video igru.
o 1965 Firma Digital Equipment Corporation napravila je prvi mikroračunar; on je koštao 18.000 USD; razvijen je pojednostavljeni programski jezik BASIC, koji će kasnije postati standardni jezik za PC računare.
o 1969 Honeywell je napravio "kuhinjski računar" H316 - to je bio prvi kućni računar. Koštao je 10.600 USD, a mogao je da planira menije i brine o ostalim kućnim poslovima. Debitovao je ARPAnet, preteča Interneta. Bankomati su počeli da se koriste u bankama. Pojavila se "bubble" memorija, čime je omogućeno da računari zadrže pamćenje i poslije isključivanja.
o 1970 Predstavljena je disketa. Intel je razvio prvi memorijski čip u koji je moglo da se smjesti 1024 bajta podataka.
o 1971 Firma Texas Instruments predstavila je džepni digitron.
o 1972 Rej Tomlinson je izmislio e-poštu. Dizajnirane su prve kućne video igre za korišćenje na televizoru, a Atari je objavio prvu video igru, Pong. Programeri u Bellovim laboratorijama razvili su programski jezik C.
o 1974 Američki Kongres usvojio Zakon o privatnosti: on je dopuštao veću kontrolu nad skupljanjem i korišćenjem ličnih podataka.
o 1977 Bil Gejts i Pol Alen zvanično su osnovali Microsoft. Apple je predstavio Apple II, prvi sastavljen lični računar; Apple II će imati vodeću ulogu na tržištu PC računara sve dok se nije pojavio IBM PC 1981. Tandy i Commodore izbacile su na tržište PC s ugrađenim monitorom - otpada povezivanje s televizorom.
o 1978 Objavljen je Wordstar koji je ubrzo postao najpopularniji program za obradu teksta.
o 1980 Na tržištu se pojavio dBASE II. 1981 IBM je predstavio IBM PC s operativnim sistemom MS DOS.
o 1983 Uspostavljena je optička veza Boston-Njujork-Vašington. Apple je predstavio Lisu, prvi računar koji je koristio grafički interfejs i miša, a koštao je 9995 USD. IBM je lansirao PC-XT, prvi računar s ugrađenim čvrstim diskom, kao i računar PCjr.
o 1984 Debitovao je CD-ROM uređaj. Apple je proizveo Macintosha. Predstavljeni su modemi brzine 2400 b/s. Hewlett-Packard je izbacio na tržište prvi personalni laserski štampač, LaserJet. Romensijer Vilijam Gibson uveo je termin kiberprostor.
o 1986 Microsoft je postao javno preduzeće. Nacionalna fondacija za nauku odobrila je utemeljivanje okosnice Interneta.
o 1989 Tim Berners Li je izmislio World Wide Web
o 1990 Intel uvodi čip i486. Savezno ministarstvo za trgovinu SAD počinje istraživanje o Microsoftu, čija zarada dostiže milijardu dolara; Windows stiže do verzije 3.0.
o 1994 U SAD postaju dostupni automatski sistemi za navigaciju (GPS). Intel proizvodi dva miliona defektnih čipova Pentium. Iomega predstavlja Zip uređaj i diskove. Mark Andresen pomaže pri pravljenju Netscapea.
o 1995 Predstavljeni su TV aparati s ravnim ekranom. Microsoft je objavio Windows 95. Pixar Animation Studios i Disney prikazali su prvi film u potpunosti napravljen na računaru, Toy Story. Microsoft je predstavio Windows 95 i Office 95. Standardizovana je DVD tehnologija. Netscape postaje javno preduzeće. Džefri Becos osniva Amazon.com.
o 1997 U SAD se pojavljuju DVD plejeri.
o 1999 Operativni sistem Linux izbija u prvi plan. AOL završava prisvajanje Netscapea. Microsoft, sa svojih 27.320 zaposlenih, dostiže zaradu od 14,48 milijardi dolara. E-Trade je tri dana uzastopno u prekidu. 2000 Nastupa kriza G2K - kraj dosadašnje civilizacije.
4. PRIMJENA INFORMACIONIH TEHNOLOGIJA U POSLOVANJU
Promjene u svjetskoj privredi koje se ogledaju u njenoj globalizaciji i sve većoj konkurenciji na svjetskom nivou, uvođenju novih proizvoda i suluga i stalnom poboljšavanju kvaliteta postojećih, skraćivanju vreman kreiranja novog proizvoda, poslovanju u turbulentnom okruženju, decentralizaciji u odlučivanju, gubljenju određenih nivoa u tradicionalnoj poslovnoj hijerarhiji, sve većem značaju kvalitetne i pravovremene informacije. Kao ilustraciju ovog značaja navest ćemo rezultate istraživanja jednog od vodećih časopisa iz područja infomacijske tehnologije – Datamation ( www.datamation.com ) iz 1993,1994 i 1995 godine prema kojem su anketirane firme (menadžeri) označili sljedeće ciljeve kao najznačajnija očekivanja i koristi od informacionih tehnologija:
• Povećanje produktivnosti ( reduciranje troškova, povećanje efektivnosti ),
• Poboljšavanje kvaliteta proizvofa i usluga,
• Poboljšavanje konkurentnosti,
• Ostvarivanje strateških ciljeva firme,
• Mogućnost kontinuiranog reorganiziranja,
• Donošenje efektivnijih odluka,
• Mogućnost brzih odgovora na zahtjeve kupaca i ostale zahtjeve iz okuženja,
• Poboljšavanje pristupa informacijama,
• Poboljšavanje kreativnosti i inovacija kod uposlenih.
Ovo je dakle lista zahtjeva koje su rukovodioci iz velikih poslovnih sistema iz najrazvijenije privrede na svijetu postavili pred ljude koji se bave obradom podataka u svojim organizacijama, a i pred informacijsku tehnologiju u cjelini. Prema tome, informacijska tehnologija nipošto nije „I'art pour I'art“, već jednostavno odgovor na stalno rastuće zahtjeve za efikasnijom obradom podataka u poslovanju i svim područjima ljudskog djelovanja.
4.1. Informacioni sistem i organizacija
Podaci prate svaku poslovnu aktivnost pa je uobičajno da se rezultati poslovnih događaja bilježe podacima. Npr. Pri prodaji se izdaje račun sa zabilježenom količinom i cijenom prodane robe; ocjena položenog ispita zapisuje se u index studenata;pri podizanju gotovine bankomat izdaje potvdu o podignutom iznosu novca i zapisuje promjenu stanja na računu u bazi podataka banke, itd. Pri odlučivanju su također potrebne informacije, nr, prije kupnje kupac želi od dobavljača saznati ima li na raspolaganju traženu robu i po kojim je uvjetima prodaje. Iz ovih primjera se može zaključiti da bi bez podataka bilo vrlo teško poslovati, a bez informacija teško donositi odlule nužne za poslovanje.
Svaka se organizacija može posmatrati kao sistem koji ima ulazne tokove unutar koeg se odvijaju brojni poslovni procesi u kojima sudjeluju resursi organizacije, te izlazne tokove kojima se stvaraju nove vrijednosti. Organizacija nikada ne djeluje potpuno samostalno, jer je preko svojih ulaznih i izlaznih tokova povezana s drugim organizacija iz okruženja. Informacini sistem ujedno omogućuje poslovnom sistemu da komunicira unutar sebe i sa svojom okolinom.
Svaki dakle poslovni sistem mora imati svoj informacioni sistem ( Bocij i dr., 2006. ) i unutar njega razrađene postupke informacijskih aktivnosti. U nekim organizacija te postupke obavljaju sami ljudi, a u drugima se koristi moderna informacijska tehnologija, Informacioni sistem može dakle biti manualan, ali je svakako efikasniji ako je podržan informacionom tehnologijom ( kompjuteriziran ) . U ovom posljednjem uz podatke, ljude i procedure za obrade podataka koriste se računarski sistemi ( hradver ) i programi ( software ).
Cilj infomracionih tehnologijia je opskrbiti poslovni sistem informacijama potrebnim:
• Izvršnom podsistemu za izvođenje poslovnog procesa,
• Upravljačkom podsistemu za upravljanje poslovnim sistemom,
• Za ostvarenje komunikacije unutar poslovnog sistema i prema okolini.
4.2. Izvođenje poslovnog procesa
Pojmom poslovni proces opisuju se poslovni koji se obavljaju unutar promatrane organizacije, odnosno poslovnog sistema. Svaka organizacija ima svoj specifični poslovni porces, iako suu sličnim organizacijama poslovni procesi slični. U proizvodnom preduzeći poslovni proces čine poslovi proizvodnje, nabave potrebnih sirovina i energije, plasmana proizvodnih proizvoda izd. U bankama poslovni proces obuhvaća poslove obavljanja finansijskih transakcija, kreditiranja, štednje itd. U savremenom se poslovanju poslovnim procesima pridaje velika pažnja.
Informaciona tehnolgija znatno povećava efikasnost obavljanja poslova unutar poslovnog procesa, te bez nje nije moguće konkretno obavljati posao. Avio kompanije npr. Ne mogu opstati na tržištu ako putnicima ne mogu ponuditi rezervaciju i kupovinu avionskih karata za bilo koji let i s bilo koeg mjesta u svijetu. Za to je potreban računalni rezervacijski sistem. Slično vrijedi i za poslovanje banaka sa stanovništvom, koje moraju ponuditi obavaljanje transakcija preko mreže terminala u poslovnicama bankomata ili osobnih računara od kuće.
Automatizacija poslovnog procesa jedan je od važnih zadataka primjene informacione tehnologije. Upotrebom IT izvođenje se poslovnog procesa može „automatizirati“ pa je potrebno manje manualnog rada ( npr. Obračun kamata u bankama se obavlja programski), učiniti djelotvornim (npr. Proizvodnja u računarski podržanoj proizvodni prati se računalno u svakom momentu, a ne povremenim nadgledanjem), ili učiniti na drugačiji način ( npr. Naručivanje se može obaviti posredstvom internetaa).¸
Informaciona tehnolgija ima važnu ulogu u primjeni poslovanja preduzeća, ali se pritom ne smije zaboraviti da njezina neodgovarajuća primjena može donijeti loše rezultate. Primjenom informacione tehnologije na zastarjele i neefikasne poslovne procese ne mogu se postići željeni rezultati. Zato projekte promjene poslovanja i razvoja informacione tehnolgije valja pažljivo koordinirati i usklađivati.
4.3. Upravljanje poslovnim sistemom
Zadatak je informacijskog sistema osigurati informacije za upravljanje poslovnim sistemom. Upravljati znači donosti odluke koje se tiču poslovnog sistema. Za donošenje dobre poslovne odluke potrebne su kvalitetne informacije koje su tačne, potpune, primjerene i pravovremene. Svaki poslovni odnosno organizacijski sistem nastoji izgraditi svoj informacioni sistem koji će davati informacije za brzo i kvalitetno odlučivanje.
Informacije koje se koriste pri odlučivanju mogu nastati obradom podataka iz različitih izvora. To su podaci nastali u poslovnom procesu ( tzv. Unutrašnji podaci ), podaci nastali izan poslovnog sistema ( tzv. Vanjski podaci ), te podaci nastali u postupku odlučivanja ( podaci koje su stvorili menadžeri ).
4.4. Komunikacija unutar poslovnog sistema i prema okolini
U funkcioniranju poslovnog sistema sudjeluje niz faktora ( zaposlenici organizirani u organizacione jedinice), koji komuniciraju i sarađuju međusobno, ali i s vanjskim faktorima ( klijentima, poslovnim partnerima, javnom administracijom ). Oni u svojoj komunikacij i saradnji radmjenjuju niz informacija. U svakodnevnom radu oni samostalno ili u timu obavljaju različite poslove, čijem obavljanju može pomoći infomracioni sistem. Takvi su poslovi pripreme raznovrsnih dokumenata, prezentacija, izvještaja, jednostavnijih ad hoc analiza poslovnih podataka, itd.
4.5. Građa informacionig sistema
Informacioni se sistem može strukturirati ( podjeliti ) na različite načine, ovisno o kriteriju promatranja.
Ako su ciljevi informacionog sistema glavni kriterij podjele, informacioni sistem jedne organizacije se može podjeliti na sljedeće dijelove, od kojih je svaki zadužen za izvršenje jednog od prethodno opisanih ciljeva:
• Sistem za obradu transakcija ( ili operativni sistem ) služi za izvođenje poslovnog procesa,
• Sistem za potporu odlučivanju ( ili informativni sistem, analitički sistem ) služi za upravljanje poslovnim sistemom
• Sistem za komunikaciju i saradnji ( ili uredski sistem, saradnički sistem) služi za ostvarenje komunikacije i saradnje unutar poslovnog sistema i prema okolini.
4.6. Informacioni sistem u pojedninim poslovnim područjima
Ako je funkcioniranje informacijskog sistema u pjedinim poslovnim područjima glavni kriterij podjelem, informacioni se sistem jedne organizacije može podjeliti na toliko dijelova koliko u organizaciji ima funkcijskih područja.
U počecima informatizacije 70-tih godina prošlog vijeka gradnja računalom podržanog IS-a temeljila se na pojedinačnom razvoju i izgradnji samostalnih aplikacija koje su informatički rješavale jednu funkciju ili dio funkcije organizacije ( npr aplikacija obrade plaća zaposlenih radnika, aplikacija prodaje i izdavanja računa, aplikacija upravljanja proizvodnjoj itd. ). Informacioni sistem je u tom slučaju djelovao kao niz nepovezanih informacionih tokova.
Danas, međutim postoje gotova programska rješenja za izgradnju cjelovitog, odnosono integriranog, informacionog sistema kojim se eliminiraju nedostaci nepovezanih aplikacija. Njihov je razvoj počeo osamdesetih godina prošlog vijeka. Pojedino funkcijsko područje pokriveno je određenim modulom cjelovitog rješenja. Prednost je što su moduli međusobno povezani, čIme se ostvaruje i povezanost pojedinih poslovnih područja. Baza podataka je centralno jesto pohranjivanja podataka takvog IS-a. Takvi sistemi počinju dominirati devedesetih godina pod nazivom sistemi planiranja resursa organizacije (eng. Enterprise Resource Planning – ERP ) kojima se planiraju, prate, kontroliraju, alaliziraju odnosno upravljaju resursi organizacije, a koje ćemo objasniti u nastavku ovog rada. U nastavku će biti detaljnije analizirana funkcionalnost i primjena informacionih tehnologija u četri općenito najvažnija poslovna područja: finansija, računovodstva, marketinga i proizvodnje.
4.6.1. Informacioni sistem u finansijama
Finansijska funkcija preduzeća odgovorna je za finansijsko planiranje i praćenje, donosno općenito za povećanje kapitala preduzeća. Spomenimo osnovne aktivnosti koje se odvijaju u okviru te funkcije. Praćenje izvora i količine novca koji u njega ulazi ili iz njega izlazi preduzeće mora stalno predviđati finansijsku situaciju da bi imalo dovoljno novca za pokrivanje tekućih obaveza. Više je modula praćenja protoka novca za koje postoje programi. Nakon predviđanja priljeva i doljeva novca svakakako je potrebno finansijsko planiranje koje, između ostalog, može predvidjeti vanjsko finansiranje ili druge načine pribavljanja kapitala. Zato se izrađuje finansijski plan preduzeća. Pritom se mogu koristiti različite metode simulacije. Na kraju, spomenimo i revizije, unutarnje ili vanjske, kojima se utvrđuje ispravnost provođenja planirane finansijske politike.
Izvori su podataka, najprije, iz transakcijkskog dijela informacionog sistema kojim se prati tekući priljev i odljev, zatim podaci procjene očekivanih troškova pojedinih poslovnih područja preduzeća i projekcije prihoda marketinškog odjela, podaci o izvorima i uslovima finansiranja, zakonska pravila, vanjski podaci ( npr. Kamate, cijene i sl. ), strateški plan preduzeća itd.
4.6.2. Informacioni sistem u računovodstvu
Računovodstveni informacioni sistem usko je povezan sa finansijskim sistemom. Obično je to prvi sistem koji se implementira u većini preduzeća, već i stoga što je zakonski najbolje određen. Njegovi dijelovi mogli bi biti : glavna knjiga, obrada ulaznih i izlaznih računa, obrada narudžbi, nabavno i skladišno poslovanje te obrada plata. Računovodstveni sistem dobro je integrirati sa finansijskim jer su mnogi podaci zajednički i potrebni u oba segmenta poslovana. Stoga postoji i zajednički naziv finansijsko-računovodstveni informacioni sistem. Na tržištu postoji više programskih paketa za obavljanje samo računovodstvene funkcije, ali i onih koji integriraju računovodstvene i finansijske funkcije.
4.6.3. Informacioni sistem u marketingu
Marketing je poslovno područje koje je odgovorno za određivanje identiteta proizvoda ili usluga koje preduzeće nudi tržištu te njihovu promociju i distribuciju. Četri važna područja na kojima treba podacima poduprijeti odlučivanje jedu proizvodi, cijena, promocija i načini prodaje. Mnoga preduzeća pridaju najveću pozornost marketingu smatrajući da su najvažnije odluke vezane s ispunjenjem potreba kupaca. Informacije potrebne za marketinške odluke dobivaju se iz transakcijskog dijela informacionih tehnologija ( podaci prodaje i efekata prodaje), istraživanja tržišta u marketinške svrhe (npr. Intervjuiranjem kupaca), sistema za potporu odlučivanju, raznih izvora o konkurenciji, vanjskih faktora ( socijalnog stanja, trendova ponašanja kupaca itd) te strateškog plana preduzeća.
4.6.4. Informacioni sistem u proizvodnji
Proizvodnja je poslovno područje zaduženo za proizvode ili suluge prema potrebama tržišta. Iako je to najmanje očigledno, po mome mišljenju, upravo ovaj segment poslovanja je najviše evoluirao i promjenio načine funkcionisanja. Prolazeći svoje razvojne faze, proizvodni proces prožet razvojem informacionih tehnologija potpuno mjenja poslovne uslove i poslovno okruženje počevši od organizacije, zaposlenih, strukture, proizvoda itd.
Informaciona tehnologija se široko koristi u proizvodnji. Danas možemo reći da se računarski programi za oblikovanje koriste u svim inženjerskim strukturama ( elektrotehnici, strojarstvu, arhitekturi, građvinarstvu itd.).
Informacije potrebne za proizvodni sistem dolaze iz same proizvodnje. Drugi se izvori podaci o materijalu ( sirovinama, poluproizvodima, prpizvodima ) kako na zalihama tako i kod dobavljača, podaci o djelatnim resursima ( stručnjacima i radnicima u proizvodnji, stanju na tržištu radne snage, granskim ugovorima i sl.), podaci iz inženjerskih specifikacija, internih marketinških podataka itd
5. IT KOJE SU UTICALE NA PROMJENU LANCA VRIJEDNOSTI
5.1. Poslovna inteligencija
Pojam "Business Intelligence" (BI) počeo se u Bosni i Hercegovini prevoditi kao "Poslovna inteligencija". Međutim u engleskom jeziku riječ "Intelligence" ima dva značenja:
o sposobnost učenja, razumijevanja, logičkog razmišljanja, sposobnost da se te stvari rade dobro
o tajna informacija sakupljena o stranoj zemlji, osobito neprijateljskoj, osobe koje sakupljaju te informacije
„Poslovna inteligencija je proces prikupljanja raspoloživih internih i relevantnih eksternih podataka, te njihove konverzije u korisne informacije koje mogu pomoći poslovnim korisnicima pri donošenju odluka.“
Slika br.3. Sistem poslovne inteligencije
Izvor: Panian, Ž., Klepec, G: Poslovna inteligencija, Masimedia, Zagreb, 2003., str.61.
Poznat i pod nazivom competitive intelligence, Business intelligence (BI) je sistematičan i etičan način pribavljanja, prikupljanja, sortiranja i analiziranja javno dostupnih informacija o aktivnostima konkurencije na temelju kojih se mogu predviđati budući poslovni trendovi da bi se održala i učvrstila vlastita kompetentnost na tržištu.
Business intelligence ima 3 značajke :
_ To je proces prikupljanja podataka i informacija koji nakon odgovarajuće obrade
postaju „znanje“.
_ Usmjeren je na informacije temeljem kojih se mogu antipicipirati budući procesi,
događaji, akcije ili kretanja.
_ To je instrument koji ima potpunu ulogu u procesu donošenja odluka.
U pojmu "Business Intelligence" riječ "Intelligence" ima drugo značenje. U nastavku ću koristiti kraticu BI.
BI sustav može se podijeliti na četiri osnovne komponente:
o Infrastruktura – Skladište podataka, ETL alati, Operativno spremište podataka
o Funkcionalnost – BI platforme, Data Mining, BI aplikacije (operativne, strateške, analitičke), ad-hoc izvještavanje
o Organizacija - Mjerenje performansi, informacijska/korporativna kultura, BI
o metodologije, BI centar (objedinjavanje znanja i vještina)
o Poslovanje – Ključni pokazatelji uspješnosti, trendovi, transparentnost
BI se intenzivno počeo razvijati kada su poduzeća automatizirala svoje poslovne procese, odnosno implementirala različite transakcijske sustave, koji su se vrlo brzo pokazali kao izvrsni generatori velikih količina podataka. Došlo je do tzv. eksplozije podataka - podaci su se sve više gomilali, nastajale su nove i nove baze, ali se do njih nije moglo brzo i jednostavno doći pa se nisu niti upotrebljavali. Paralelno s tim, rasla je svijest to tome da u takvim podacima leži veliki potencijal i pravo bogatstvo, ali da je potrebno nešto čime će se ti podaci objediniti, obraditi i staviti na raspolaganje menadžmentu. I tako je nastao BI, kojeg bi, ovaj put s tehničke strane, najjednostavnije mogli opisati kao proces kojim se sirovi podaci pretvaraju u informacije. Te informacije se zatim analiziraju i koriste u procesu odlučivanja.
5.2. Elektronsko poslovanje
Elektronsko poslovanje se u najširem smislu može odrediti kao bilo koji proces koji organizacija realizuje posredstvom računarske mreže, podrazumijevajući i interne i eksterne komunikacione tokove.
Elektronsko poslovanje se obuhvatnije definiše od elektronske trgovine, jer uključuje prodaju i kupovinu proizvoda i usluga a takođe, pružanje servisa kupcima, saradnju sa poslovnim partnerima, primjenu e-učenja (e-learning) i transakcija u okviru organizacije. U skladu sa navedenom definicijom, elektronsko poslovanje se, prema tome, zasniva na primjeni svih oblika informacionih i komunikacionih tehnologija (ICT). Glavni procesi organizacije, koji se relizuju u okviru e-poslovanja, uključuju proizvodnju (usluge), kupce i interne, upravljački fokusirane poslovne procese. Primjeri procesa elektronskog poslovanja su:
Proizvodnja – procesi orijentisani na proizvodnju uključuju nabavku, narudžbe, automatizovano vođenje obnavljanja zaliha, procese plaćanja i druge elektronske komunikacije sa dobavljačima, ali isto tako i na kontrolu proizvodnje i sve procese koji su direktno povezani sa procesom proizvodnje;
Kupci – procesi koji su fokusirani na kupce uključuju marketing, elektronsku prodaju, obradu narudžbi i isplatu i podršku u odnosu sa kupcima;
Interni ili upravljački fokusirani poslovi – uključuju automatizovane usluge zaposlenima, obuke, portal informacija, video konferencija i regrutaciju kadra.
Pod elektronskim poslovanjem se podrazumeva kupovina i prodaja robe i usluga, briga o klijentima, saradnja sa poslovnim partnerima, elektronske transakcije unutar organizacije gdje predmeti transfera mogu da budu: dokumentacija, novac, sredstva itd.
Elektronska trgovina (e-trgovina; EC) predstavlja bilo koju transakciju preko računarske mreže, koja uključuje prenos vlasništva ili prava za korišćenje roba ili usluga. Transakcija se izvršava u okviru izabranog procesa e-poslovanja (na primjer, proces prodaje) i smatra se kompletnom (završenom) nakon saglasnosti između kupca i prodavca o korišćenju roba ili usluga. Naravno, transakcije može ali ne mora da bude novčano izražena (na primer, besplatan softer).
Primjeri transakcija e-trgovine su:
o Individualna kupovina knjiga na Internetu;
o Rezervacija hotelske sobe za zaposlene iz neke organizacije preko Interneta;
o Besplatno pozivanje telefonskog broja i naručivanje nekog proizvoda preko interaktivnog telefonskog sistema prodavca;
o Organizacija kupuje kancelarijsku opremu onlajn ili preko elektronske aukcije;
o Proizvodni pogon u organizaciji naručuje elektronske komponente iz drugog organizacionog dela u okviru organizacije koristeći Internet organizacije;
o Korisnik povlači novac iz bankomata (Automatic Teller Machine).
Identifikacija određenog broja očiglednih primjera transakcije elektronske trgovine, nije uvijek lako primjenljiva, odnosno, češće je prisutna kompleksnost u dosljednoj primjeni klasifikacije u skladu sa predloženim definicijama.
5.3. CRM – IT i odnosi sa klientima
CRM, odnosno upravljanje odnosa sa klijentima je usklađivanje poslovnih strategija, organizacione strukture i kulture preduzeća, informacija o klijentima i informatičke tehnologije sa ciljem da se u svim kontaktima sa klijentima zadovolje njihove potrebe i ostvare poslovna korist i dobit.
Slika br.5. Primjer CRM tehnologije
Izvor: Magazin CRM System, website: http://www.21crmsystems.com
Poslovna strategija koja klijenta postavlja u centar događanja daje odgovor na zanimljivo pitanje na koje mnoga preduzeća često ne znaju da odgovore. Naime, koliko klijenata imaju i koji od njih su stvarno profitabilni. Preduzeća znaju da kažu koliko imaju sklopljenih ugovora ili koliko transakcija dnevno obrađuju, koliki je njihov udio na tržištu u poređenju sa konkurencijom, ali ne znaju tačno koliko pojedinih klijenata imaju, koju količinu proizvoda imaju pojedini klijenti i da li klijent lako ili teško dobija odgovor na postavljena pitanja, odnosno da li uopšte komunicira sa preduzećem. Činjenica je da većina preduzeća ne zna kada i zašto ih klijenti napuštaju.
5.4. ERP - ENTERPRISE RESOURCE PLANNING
Pošto se ERP sistemi bave poslovnim procesima u nastavku će pažnja biti usmerena na vezu ERP sistema i nefinansijskih podataka o uspešnosti realizacije poslovnih procesa, jer je u savremenim kompanijama poslovanje organizovano kroz realizaciju međusobno povezanih poslovnih procesa.
Povećanje dinamičnosti poslovanja, razuđenost kompanija i globalna konkurencija postavljaju pred menadžere sve više standarde u procesu donošenja odluka. Od menadžera se zahteva da odluke donose brzo i na osnovu činjenica, za šta su im neophodni dnevno ažurni i tačni podaci. Sa težnjom da se poboljša poslovanje i da se menadžerima, za donošenje odluka na svim nivoima, obezbede kvalitetne i ažurne informacije, sve veći broj kompanija odlučuje se da poslovanje podrži nekim od ERP sistema. Preduslov za uvođenje ERP-a je da kompanija bude „uređena“, odnosno da su u kompaniji definisani poslovni procesi, utvrđeni prava i odgovornosti, postavljeni ciljevi na svim nivoima, itd.
ERP sistemi za određeni poslovni proces imaju odgovarajući modul koji omogućava realizaciju poslovnog procesa podržanu računarom i generisanje i obradu podataka u tom procesu. Međutim, u većini slučajeva, poslovni procesi se prate sa finansijskog aspekta (finansijska realizacija, troškovi, itd) uz generisanje pratećih meta-podataka (ID broj, datum, mesto, itd) koji omogućavaju obradu finansijskih podataka u prostoru i vremenu.
Slika br.6. Shema ERP sistema
Izvor: Časopis PC World, članak: U potrazi za poslovnim rješenjem, 2011.
S druge strane, istraživanja pokazuju da finansijski rezultati direktno zavise od uspešnosti realizacije poslovnih procesa. Kako se samo analizom finansijskih podataka ne mogu utvrditi uzroci odstupanja u poslovnim procesima, to predstavlja značajan nedostatak za preduzimanje korektivnih mera/ poboljšavanja, efikasno upravljanje procesima i razvojem kompanije.
U mnogim kompanijama finansijske strukture odbijaju da prepoznaju potrebe menadžera za nefinansijskim podacima, pa svoju pažnju i pažnju većine zaposlenih, usmeravaju samo na finansijske podatke. To doprinosi formiranju takvog odnosa prema podacima na svim nivoima u kompaniji, odnosno dovodi do neke vrste „zaslepljenosti“ zaposlenih finansijskim aspektom realizacije poslovnih procesa. Takav odnos prema podacima se podržava i u radu timova koji se angažuju na projektima razvoja i implementacije ERP sistema, pa se nefinansijski podaci potiskuju u drugi plan ili se potpuno zanemaruju.
Broj kompanija, koje prepoznaju problem generisanja i obrade nefinansijskih podataka, još uvek je mali, pa je i doprinos ERP sistema u toj oblasti skroman. Nameće se zaključak da ovakvo stanje nije posledica nedostatka interesovanja od proizvođača ERP-a za ovu oblast, nego nespremnost korisnika da se uhvate u koštac sa ovom problematikom.
5.3.5. CMS – Sistemi za upravljanje sadržajima
Svaka oblast koja je iole komplikovanija se dijeli na sitnije razumljivije cjeline. Obično je tomoguće veoma lako uraditi a da se te podoblasti međusobno ne preklapaju i tako da one predstavljaju zaokružene međusobno nezavisne cjeline. U oblasti upravljnja sadržajem međutim postoji jedan veliki problem nema neke zajendičke i jedinstvene podjele, a proizvođači prave sistem onako kako im se sviđa i onako kako misle da će da zarade više novaca. Sistemi deklarisani za upravljanje sadržajem u preduzeću veoma često uz doplatu mogu da se nadogrde tako da rade i mnoge druge stvari. Najveći haos prave sistemi za upravljanje sadržajem otvorenog koda koji ruše sve granice i barijere i koji veoma često izdajući se za veb sistem za upravljnje sadržajem uz to podrazumevaju i mnoge dodatke koji ih transformišu na takav način da se bez problema mogu svrstati i u neku drugu kategoriju.
Ako se za neki od segmenata sistema za upravljanje sadržajem može reći da je izvorni ili začetnik cijele familije sistema za upravljanje sadržajem onda je to definitivno ECM. Na početku se krenulo sa arhiviranjem i indeksiranjem sadržaja koji je prije toga bio u papirnatoj formi a koji je sada neko odlučio da prebaci u elektronsku kako bi imao mnoštvo benefita koje implementacija nove tehnologije donosi. Na početku veoma jednostavni sistemi za arhiviranje postali su vremenom izuzetno kompleksne softverske platforme sa mnoštvom dodataka. ECM sistemi postoje dugi niz godina i razvijaju ih najveće svjetske softverske kompanije tako da je konkurencija izuzetno velika. U takvim uslovima tržišne borbe svi se trude da tržištu ponude neku novu vrijednost pa su tako ove velike i skupe softverske platforme sve odreda dobile dodatke koji pokrivaju ostale tipove sistema za upravljanje sadržajem. Moderni ECM sistemi dakle pokrivaju sve oblast upravljanja sadržajem.
6. INFORMACIONE TEHNOLOGIJE U ODLUCIVANJU
Odlučivanje je u samoj suštini menadžerske funkcije. U okviru raznovrsnih uloga, u tom segmentu, menadžeri iniciraju i oblikuju promjene, rješavaju nerutinske probleme, upravljaju konfliktima i poremećajima, alociraju materijalne i nematerijalne resurse, ali i često moraju pregovarati sa vanjskim faktorima o problemima koji se tiču poslovnog subjekta. Dakle, odlučivanje je stalanproces.
Razvoj organizacijskih sposobnosti u korištenju resursa kroz procesu učenja ima veliki uticaj na uspješnost organizacije. Organizacijski resursi i sposobnosti predstavljaju osnovu za izgradnju konkurentskih prednosti. Navedeni aspekti odnose se na ljude, kulturu, vrijednosti, tehnologije i praksu. U posljednjih nekoliko godina pojava baza podataka omogućila je pohranjivanje velikih količina podataka i informacija, pa samim time i eksplicitnog znanja, ali ujedno i do velikih količina prećutnog takozvanog “tacit” znanja čija je vrijednost veoma visoka. Vrijednost tog znanja proizlazi iz rijetke ekspertnosti koju nije jednostavno kopirati i oponašati, i iz rijetkog znanja vezanog za organiziranje i odabir informacija koje bi se mogle koristiti, što predstavlja osnovicu za određivanje ključne kompetencije organizacije.
Za menadžment je najvažniji sistematičan pristup procesu poslovnog odlučivanja. Pri donošenju „idealnih“ poslovnih odluka, neophodno je da menadžeri budu spremni koristiti: modele poslovnog odlučivanja zasnovane na bazama podataka. Stoga, teoretičari menadžmenta pokušavaju pronaći načine kako da subjektivnu racionalnost (intuiciju) menadžera pretvore u objektivnu (racionalnu) tehnologiju.
Informacijski sistemi služe za prikupljanje, pohranu i obradu podataka, te isporučuju potrebne informacije neophodne za poslovno odlučivanje. U novije doba, informacijski sistemi ne daju samo podate o realnom stanju određenog poslovnog sistema, nego se primjenom određenih tehnika iz oblasti umjetne inteligencije nastoji iz podataka dobiti informacija koju menadžeri koriste za donošenje odluka, odnosno moderni informacioni sistemi služe prvenstveno za podršku poslovnom odlučivanju.
U primjeni kvantitativnih metoda u menadžmentu javljaju se specifični problemi koji proizlaze iz kvalitativnih karakteristika i složenih struktura sistema, te međuzavisnosti više sistema koje se često ne mogu predstaviti matematičkim formulacijama. Stoga, najvažniji korak predstavlja definiranje problema tj. modela poslovnog odlučivanja. Cilj modeliranja je specificirati što jednostavniju podršku poslovnom odlučivanju. Iako se može raditi o modeliranju vrlo složenog poslovno-informacijskiog sistema, to se jednostavnost modela može postići definisanjem ograničenja sistema, kako bi bile uključene samo važne karakteristike tog sistema.
Sistemi za podršku odlučivanju (DSS – Decision Support Sustems), kao nadgradnja više različitih disciplina – u prvom redu menadžmenta i informatike, korene imaju u teoriji odlučivanja, a granaju se ka raznim oblastima ljudske delatnosti – od prirodnih nauka, tehnike, tehnologije, ekonomije i društvenih delatnosti, do edukacije.
Sistemi za podršku odlučivanju su informacioni sistemi, koji su slični i komplementarni standardnim informacionim sistemima i imaju za cilj da podržavaju, uglavnom poslovne procese donošenja odluka. Predstavljaju simbiozu informacionih sistema, primene niza funkcionalnih znanja i tekućeg procesa donošenja odluka.
Iako postoje sličnosti između menadžment informacionih sistema (MIS) i sistema za podršku odlučivanju (DSS) postoje i razlike. Menadžment informacione sisteme su kreirali tehnički stručnjaci odnosno informatičari, a menadžeri su davali tek manji doprinos. Nasuprot tome, sistemi za podršku odlučivanju se zasnivaju na procesu odlučivanja i na menadžerima koji u saradnji s informatičkim stručnjacima, projektuju sistem koji odgovara određenim menadžerskim nivoima. Pojava sistema za podršku odlučivanju, namenjenih slabo struktuiranim problemima (kakvi su gotovo svi problemi odlučivanja), i uključivanje "mekih" podataka u optimizacione modele, donose suštinski nov pristup ranije poznatim konceptima informacionih sistema. Korisniku DSS konačno je omogućeno da model putem kojeg rješava realni problem uprosti tamo gde je to potrebno i moguće, a da u onim aspektima koje detaljno analizira zadrži njegovu realnu složenost.
Konceptualni model odlučivanja, predstavlja okvir u kojem se nalazi DSS. Akcenat je na sistemu za donošenje odluke, koji se sastoji od korisnika - donosioca odluke, suočenog sa nekim zadatkom u organizacionom okruženju, i koji koriste mogućnosti koje pruža Sistem za podršku odlučivanju. Isti autori definišu DSS kao “interaktivni kompjuterski orjentisani sistem koji pomaže donosiocima odluka da koriste podatke i modele za rešavanje strukturiranih, nestrukturiranih ili polustrukturiranih problema”.
Danas su DSS prepoznatljiva kategorija informacionih sistema koji obezbeđuju menadžerima kontrolu njihovih podataka, pristup analitičkim alatima, kao i konsultacije i komunikaciju sa distribuiranim grupama menadžment tima.
7. INFORMACIONE TEHNOLOGIJE I KONKURENTSKA PREDNOST
Konkurentnost je ključ uspjeha ili neuspjeha preduzeća. Konkurentnost određuje koliko su aktivnosti preduzeća dobre ili loše sa stanovišta ostvarivanja poslovnih rezultata. Konkurentna strategija pretstavlja potragu za povoljnom pozicijom preduzeća u određenoj industriji kao mjestu na kojem se javlja konkurencija. Prilikom pozicioniranja preduzeća nije bitna samo pozicija u okviru privrednog segmenta već je izuzetno važno i u kakvom se privrednom segmentu preduzeće nalazi. Ukoliko se radi o visoko profitabilnom privrednom segmentu preduzeće može i tada omanuti, pozicionirati se loše i ostvariti loš rezultat. Takođe ukoliko se radi o izuzetno lošem privrednom segmentu preduzeće opet može biti nezadovoljno, jer čak i ako pobijedi konkurente neće ostvariti profit.
Konkurentska prednost izvire iz sposobnosti organizacije da kontroliše svoje troškove i da se razlikuje od konkurencije. Prema tome jasno je da održivost konkurentske prednosti zavisi od sposobnosti organizacije da na pravi način primjeni jednu od tri generičke strategije za ostvarivanje konkurentske prednosti.
Slika br.8. Od transakcione do konkurentske prednosti zasnovane na vrijednosti
Izvor: Gustafsson, A., Johnson, M., op. cit., str. 12
Organizacija, dakle konkurentsku prednost postiže prilagođavajući svoje poslovanje uslovima koji vladaju u privrednom segmentu u kojem posluje. Kako su informacione tehnologije sastavni dio svakog privrednog segmenta tako se i organizacije moraju prilagođavati poslovanju u okruženju u kome se stalno pojavljuju potpuno nove informacione tehnologije.
Lanac vrijednosti se pokazao kao odličan alat preko koga je moguće na veoma jednostavan način integrisati sve aktivnosti koje utiču na uspješnost primenjivanja strategija za ostvarivanje konkurentske prednosti kao i odličan alat pomoću koga je moguće prikazati kako su informacione tehnologije izvršile uticaj na konkurentnost. Jasno je da su informacione tehnologije izvršile ogroman uticaj na sve elemente lanca vrednosti, a ne samo na infrastrukturu kako se obično smatra. Uticaj na infrastrukturu je naravno najveći i najvidljiviji, ali svakako nijedna od pomoćnih aktivnosti lanca vrijednosti nije ostala neizmenjena, upravljanje ljudskim resursima , razvoj novih tehnologija i nabavka su značajno promijenjeni. Zapravo infrastrukturna ulaganja u informacione tehnologije omogućavaju sve ostale promjene u lancu vrijednosti. Besmisleno je govoriti o softveru za upravljanje ljudskim resursima ili portalima za upravljanje znanjem u organizacijama koje nemaju ni osnovnu informacionu infrastrukturu, odnosno nemaju računare. Kada organizacija zadovolji ove osnovne preduslove u vidu infrastrukture onda može početi da taj informacioni resurs koristi na svoj način i time ostvariti konkurentsku prednost.
Osnovne operacije zavise od infrastrukture na potpuno isti način, ali ovdje se kod ulazno-izlaznih operacija pojavljuje i mogućnost da organizacija postavi uslov svojim dobavljačima da koriste tačno određenu informacionu tehnologiju i na taj način se diferencira u odnosu na konkurenciju. Ostale osnovne operacije kao što su marketing i prodaja, servisiranje i radne operacije daju značajan prostor za inovacije i kustomizacije na polju informacionih tehnologija i mogu značajno uticati na način poslovanja organizacije u zavisnosti od njene konkurentske strategije.
8. ETIČKI ASPEKT INFOMRACIONIH TEHNOLGIJA
Na koji način su informacione tehnike i sistemi doveli do etičkih problema? U stvarnosti su etičke teme prehodile informacionoj tehnologiju – one su stalna briga svakog društva. Pored toga, informaciona tehnologija je povećavala etičku zabrinutost, te dovela do problema u postojećim društvenim uređenjima i do zastarjelosti postojećih zakona. Postoje tri tehnička ključna temelja koja su dovela do ovih problema.
Povećanje kompjuterske moći ( snage ) svakih 18 mjeseci već od ranih osamdesetih godina 20. Vijeka je omogućilo mnogim organizacijama da iskoriste informacione sisteme u glavnim proizvodnim procesima. Kao rezultat, povećavaju se naša ovisnost o sistemima, zabrinutost zbog sistemskih grešaka i slabe kvalitete podataka. Povremene sistemske greške su povećavale našu zabrinutost više nego rastuću ovisnost o sistemima. Društveni zakoni i propisi za ovu ovisnost nisu još propisani. Standardi za osiguranje tačnosti i pouzdanosti informacionih sistema nisu svugdje priznati i primjenjivi.
Napredovanje tehnike čuvanja podataka, te brzo opadanje troškova čuvanja bili su odgovorni za kopiranje baza podataka individualaca – zaposlenih, kupaca potencijalnih kupaca u privatnim i državnim organizacijama. Ova napredovanja dovela su do toga da je svakodnevno narušavanje privatnosti jeftino i efektivno.
Posljednji napredak je u telekomunikacijskoj infrastrukturi , naprimjer DSL i drugi digitalni oblici komunikacije te uspostava državnih telekomunikacionih mreža značajno utječu na smanjenje troškova u transferu podataka. Razvoj državnih digitalnih komunikacijskih mreža na visokom novou, i široko dostupnih pojedincima i poslovnim ljudima, postavlja mnoga etička i socijalna pitanja. Ko će dobiti račun za tok informacije kroz ove mreže? Hoćete li moći pratiti informacije o vama? Šta će ove mreže učiniti tradicionalnim vezama između porodice, posla i okoline.
„U svemu što radiš, ponašaj se prema
drugim Ijudima na isti način
na koji bi ti volio da se oni ponašaju prema tebi".
Moćne tehnologije uzrokuju duboke društvene posljedice. Uzmimo na primjer uticaj tehnologije na poljoprivredu, štamparstvo i industrializaciju. Svaka od navedenih tehnologija, kada su razvijene, dovele su do socijalne i etičke revolucije. Informacione i komunikaciona tehnologija (ICT) ne predstavljaju izuzetak:
Računarska tehnologija je najmoćnija i najfleksibilnija tehnologija ikada smišljena. Upravo iz ovog razloga, računarstavo je promijenilo sve: gdje i kako radimo, gde i kako učimo, kupujemo, glasamo, koristimo medicinske usluge, provodimo slobodno vrijeme, ratujemo, družimo se.
Stoga, informatička revolucija nije samo tehnološka: ona je duboko socijalna i etička.
Razlog zašto je ICT toliko moćna je odlično objasnio Džejms Mur u knjizi «Šta je kompjuterska etika?». Kompjuterska tehnologija je, po Muru, univerzalni alat zato što je logički promjenljiv i stoga može biti oblikovan za izvršavanje bilo kog zadatka. U industijalizovanim državama ovaj univerzalni alat je promenio mnoge oblike života, kao što su bankarstvo, trgovina, zaposlenje, medicina, državna odbrana, transport, zabava. ICT je time duboko uticao – i dobro i loše – na društveni i porodični život, obrazovanje, slobodu, demokratiju... Jasno je da političati, biznismeni i idustrijalci, profesori, sociolozi, u stvari svaki građanin, mora imati veliko interesovanje za socijalne i etičke promjene prouzrokovane informatičkim i komunikacionim tehnologijama.
Danas, u prvim godinama informacionog doba, dugoročni socijalni i etički uticaju ICT-a su još uvijek nepoznati. Brze promjene tehnologija onemogućavaju bilo kakva predviđanja vezana za njima izazvane socijalne posljedice. Nova socijalno-etička politika informacionog doba mora popunjavati novonastale vakuume prouzrokovane eksponencijalnim razvitkom tehnologija. Popunjavanje ovih vakuma je kompleksan socijalni proces koji podrazumjeva učešće individua, organizacija, vlada, i najzad, cijelog sveta.
Rad i radno mjesto je doživelo transformaciju pod uticajem ICT-a. Sada je moguća veća fleksibilnost i izbor radnog prostora korišćenjem naprednih tehnologija u kućnim uslovima, na putu, svakog trenutka na svakom mjestu. U skladu sa ovim, nova radna mjesta i radne mogućnosti se otvaraju, kao na primer webmaster, data-miner, cyber counselor... Ovakve prednosti su praćene i brojnim rizicima kao što je nezaposlenost prouzrokovana zamjenom ljudskog faktora komjuterizovanim mašinama, stres izazvan imperativom praćenja vrtoglavog razvoja tehnike u industriji, učestale povrede na radu, kompjuterska radijacija i jaka magnetna polja, kompjuterski nadzor radnika i proizvodnje... Širok dijapazon novih zakona i regulativa je neophodno postaviti ukoliko je namjera da se društvo efikasno i pravedno uskladi sa ovakvim razvojem radnih prostora.
Što se društvene aktivnosti više budu oslanjale na cyberspace (biznis, školovanje, medicina, zaposlenje, zabava...), teže će biti ljudima koji imaju mali ili nikakav pristup informacionim tehnologijama da koriste dobrobiti i mogućnosti društva. Osoba bez ‚‚elektronskog identiteta‚‚ može ostati i bez socijalnog identiteta. Stoga, socijalna pravda (da ne pominjemo ekonomski prosperitet) mora uticati na društvo da razvije sisteme kojima bi omogućili ljudima, koji nisu imali kontakata sa informacionim sistemima (siromašnima, starima, osobama sa invaliditetom, seljacima...) da se obrazuju i uključe u ‚‚tehnološki vrtlog‚‚.
9. PRIMJENA IT U BOSNI I HERCEGOVINI
Kako bi što bolje definirali postojeće stanje i razvoj informacionih odluka koristićemo se dokumentima izdanim od Vijeća ministara Bosne i Hercegovine koji u ovom dokumentu pod nazivom „Strategija razvoja informacionog društva u BiH“ definiraju opće stanje i trendove iz oblasti:
- Pravna infrastruktura
- eObrazovanje
- eUprava
- IKT Infrastruktura
- IKT industrija
9.1. Pravna regulativa
Donošenje državnih propisa postale je poseno aktuelno u 2002. Godini, kada su doneseni mnogi zakoni na nivou BiH a koji su značajni za ovu materiju. Posebno treba spomenuti pozitivne propise kji se, između, ostalog, bave problematikom IKT, odnosno potrebom uvođenja baza podataka kao i primjenom informacionih tehnologija u različitim sferama rada i življenja. Radi se, prije svega, o propisima koji se bave zaštitom autorskih i srodnih prava, prava infustrijske svojine, kao i pravnim propisima koji se odnose na zaštitu potrošača gdje se, po prvi put, susreće upotreba eNovca i trgovina na daljinu.
Pored pobrojanih pravnih propisa – zakona, na nivou BiH egzistira i odgovarajući broj zakonskih i podzakonskih akata, usvojen i proglašen od strane Vijeća ministara BiH. Ovaj zakon je time i polazna osnova za sve ostale pobrojane zakone donesene na nivou BiH.
9.2. eObrazovanje
Obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini nije dobar servis za informaciono društvo. Naše društvo sve više usvaja tehnologije koje barataju informacijama i kao takvo traži drugačije vrste obrazovanja za svoje građane. Bazična „usluga! Koju obrazovni sistem treba da ponudi takvom društvu je digitalna pismenost – znanja o svojstvima, mogućnostima i načinima korištenja IKT – infomraciono komunikacionih tehnologija, u svakodnevnom životu. Današnji obrazovni sistem u Bosni i Hercegovini ne obezbjeđuje osnovnu digitalnu pismentost za svoje građane. Nastavni planovi i programi u osnovnim i srednji školama nisu adekvatni za tu potrebu ( ili uopće ne uključuju obrazovanje za korištenje IKT u nekim razredima osnovnih i srednjih škola, ili programi nisu adekvatni, ili su udžbenici i način održavanja nastave potpuno neadekvatno).
9.3. eUprava
U Bosni i Hercegovini, na različitim nivoima vlasti, u toku su ili se planira realizacija više projekata vezanih za informatizaciju uprave. Vlada Republike Srpske usvojila je Program javnih ulaganja 2004-2006, u kome je i pet informatičkih projekata. U dakljem tekstu je dat kratak opis tih projekata.
- Baza građana – Matične službe općina. Cilj projekta je da se izvrši automatizacija izdavanja izvoda iz matičnih evidencija ( knjiga ) rođenih, vjenčanih, umrlih i knjige državljana.
- Reforma lokalne uprave i uvođenje e-Government-a.
- Infomacioni sistem e-Općine. Projektom se želi predložiti jedinstvena metodologija i standardi za kreiranje web-site rješenja za sve općine.
- Informacioni sistem – Standardizacija, organizacija, sistematizacija, s ciljem stvaranja uvjeta za kreiranje jedinstvene baze podataka, u kojoj bi bili osnovni podaci o standardizaciji, organizaciji, sistematizaciji i upravljanju dokumentacijom.
- Infomacioni sistem – Baza podataka o nekretninama
9.4. IKT infrastruktura
Osnovni pokazatelji penetracije fiksne mreže u BiH je 950.000 korisnika, što na procjenjenih 3.700.000 stanovnika predstavlja penetraciju od 24 % na nivou države, sa karakteristikama da je u urbanim sredinama ovaj procenat veći, a u ruralnim sredinama manji. Ovo pokazuje da se Bosna i Hercegovina nalazi negdje ispod prosjeka zemalja centralne Evrope ( Slovenija 51 %, Hrvatska 39%, Mađarska 38%, Slovačka 38 %, Poljska 31 %.) dok je u srednjem dijelu zemalja jugoistočne Evrope ( Rumina 19 %, Makedonija 24 %, Turska 16%, Albanija 25 %).
Penetracija mobilne mreže je 1.150.000 korisnika i predstavlja 26 % na nivou države, sa nesrazmjerom broja postpaid i prepaid korisnika. Osnovno je da se ussluga za mobilne pretplatnike pruža na teritoriju cijele zemlje sa posebnom karakteristikom da je to omogućeno kroz funkcioisanje privremenog roaminga na državnom nivou, dok se završi stepen pokrivenosti 80 % teritorije putnih pravaca i 80 % stanovništva.
Interet je po broju pretplatnika na vrlo niskom nivou ili sa penetracijom koja se procjenjuje na 10-12 %. U posljednje dvije godine značajan je razvoj kablovske mreže. Ove mreže su neujednačenog kvaliteta, pa je teško dati zajednilju ocjenu dostignutog stepena razvoja. Kako i kabl-operateri namjeravaju pružiti Internet i govorne usluge, to je svkako potrebno i njih uzeti u obzir kao doprinos sveukpnom razvoju informatizacije kroz izgradnja ovog vida infrastrukture. Ova mreža spadaju u grupu širokopojasnih pristupnih mreža što im daje značaj u pogledu seta servisa i usluga koje se mogu na ovaj način osigurati.
9.5. IKT industrija
Danas je teško reći šta je preče, a šta više nedostaje u Bosni i Hercegovini: moderno tržišno orijentirana privreda ili efikasna država ili i jedno i drugo. Naša realnost su: fabrike bez prave proizvodnje, istrgnute iz prirodnih repocjelina i potisnute i sa onih tržišta na kojima su bile prije afirmirane, državne uprava bez upravljačkih resursa i dostupni ažuriranih tačnih podataka, javna i komunalna preduzeća i službe bez resursa za pripremu obnove oronule infrastrukture. Računarstvo sa savremenom mikroprocesorskom tehnologijom više nije radno intenzivna, već tehnološki intetivna dispilina i ono mora ići u sferu malog proizvodnog rada, a velikog razvojno-istraživačkog napora. Naš osnovni kapital je izuzetno snažna istraživačka baza, kadar koji zna primjeniti savremenu tehnologiju, tehnologiju visoke integracije elemenata. Sadašnja proizvodnja u BiH je uglavnom vezana za rad domaće radne snage po tuđoj licenci. Osvanjanje novih proizvoda predstavlja postojanje znanja, smjelosti i rada, što vodi jačanju naših sposobnosti i vjere „da mi to možemo“. Nasuprot tome, proizvodnja po tuđoj licenci guši kreativnosti, ubija vjeru u vlastite snage i vodi tehnološkoj apatiji i zavisnosti od inozemstva.
Tablica 1. Stanje proizvodnje i usluga IKT industrije BiH
Izvor: Strategija razvoja ID u BiH; 2004 – 2010 Vijeće ministara BiH
U BiH, problem plasiranja računara i računarske opreme vezan je za nepredvidljivo ponašanje BiH tržišta, za uplitanje politike u tržišne odnose, čime domaći proizvod gubi šansu pred stranim proizvodom ili pred proizvodom koji nose samo domaću naljepnicu.
Vrlo tipično za zemlje u tranziciji je da ljudi koji odlučuju o ulaganju u informacione sisteme i IKT industriju hronično pate od nepomirljivih krajnosti u odlučivanju. U nedostatku pravih infomracija i valjane analize, potrebe se uglavnom preuveličavaju i mistificiraju.
Danas u Bosni i Hercegovini egzistira preko 250 firmi koje se bave proizvodnjom informacione i komunikacione opreme i usluga, što dovoljno pokatuje da se može računati na brz i efikasan razvoj IKT industrije.
Tablica 2. Operateri i davaoci IT usluga u Bosni i Hercegovini
Izvor: Strategija razvoja ID u BiH; 2004 – 2010 Vijeće ministara BiH
10. PRIMJERI NAJUSPJEŠNIJIH IT INOVACIJA
U ovom vremenu krize stručnjaci se slažu kako je inovativnost ključ opstanka. U vremenu krize inovativnost ne mora značiti samo stvaranje novih proizvoda, nego i iznalaženje načina preživljavanja, kreativno korištenje postojećih resursa ali i upravljanje troškovima.
Ovih se dana stručnjaci vraćaju u povijest te tako analiziraju načine na koji su neke od danas vodećih svjetskih tvrtki, kao što su Procter&Gamble ili IBM, uspjele unatoč kriznim vremenima u kojima su stvorene. Čini se da su na cijeni strategije troškovne inovativnosti, koje se više ne baziraju na jeftinoj radnoj snazi nego na marketinškim i proizvodnim inovacijama. Peter J. Williamson sa univerziteta Cambridge i Ming Zeng sa univerziteta u Pekingu, u časopisu Harvard Business Review tvrde da su strategije troškovne inovativnosti bazirane na proizvodima i uslugama koje izgledaju inferiornije od postojećih na tržištu, ali su jeftinije i lakše ih je koristiti. No, usprkos mogućim nedostacima na prvi pogled, oni svojim postojanjem mijenjaju pravila tržišne igre, pružajući zadovoljstvo i korist potrošačima tamo gdje postojeći tržišni lideri to ne uspijevaju.
Neke od uspješnih inovacija koje su nam u posljednjih dvadesetak godina olakšale život, svoj uspjeh mogu upravo zahvaliti ne samo tehnologiji na kojoj su bazirane nego i na cjelokupnom poslovnom modelu koji tu tehnologiju okružuje. Barem tako razmišlja profesor sa poslovne škole na Harvardu, Clayton Christensen, koji se već godinama bavi proučavanjem uspjeha iza vodećih inovacija današnjice. Prema njegovom mišljenju uspješni inovatori imaju sposobnost stvaranje novca tamo gdje vodeći igrači na tržištu ne žele plasirati istraživačke resurse i skupocjenu tehnologiju jer smatraju da im se ne isplati. Uz to, ovi buntovnici imaju niske fiksne troškove, svi zaposlenici rade sve poslove, ali isto tako pronalaze partnere za realizaciju svojih inovacija na mjestima koja velike igrače očito ne interesiraju ili ih ne znaju prepoznati. Na primjer, kineska tvrtka za medicinske proizvode, Zhongxing Medical, kupila je novu tehnologiju dubinskog snimanja od ruske Akademije znanosti i napravila pouzdani proizvod koji je gotovo deset puta jeftiniji od onoga što nudi konkurencija iz Philipsa i General Electrica. Poznat je primjer i britanskog inovatora Jamesa Dysona, izumitelja usisavača koji ne koristi vrećice. On je svoj izum prvo ponudio vodećem proizvođaču na tržištu, Hooveru, no oni su ga uz podsmjeh odbili. Otvorio je svoju tvrtku i danas postao vodeći proizvođač usisavača na britanskom tržištu, premašivši čak i Hoover.
Prema Christensenovu mišljenju, uspješni inovatori današnjice baziraju se na četiri važna kriterija – jednostavnosti, cjenovnoj dostupnosti, lakoći te udobnosti korištenja. Za časopis Forbes, izdvojio je neke od najvažnijih inovacija koje su nam olakšale i promijenile život. U nastavku ćemo predstaviti neke od njih.
10.1. 1998 – Google
Mnogi od nas danas ne mogu zamisliti život bez Google-a. Ova riječ se toliko udomaćila u našem jeziku da više i ne govorimo «potraži informaciju na Internetu» nego «proguglaj». Možda će i ovaj termin ući u naše rječnike baš kao i davnih dana riječ kviz, no ostavimo to lingvistima u zadatak. Osnivači tvrtke, Sergey Brin i Larry Page, željeli su organizirati svijet informacija i učiniti ga lako dostupnim svima. Njihova tehnologija je toliko sofisticirana, a naljutiti njihovog poznatog «pauka», sistem kojim rangira i svrstava stranice, boje se sve tvrtke prisutne i ovisne o Internetu. Google je osmislio sustav zarade kroz sisteme «pay-per-view» i «pay-per-click», i na taj način promijenio svijet marketinga jednom zauvijek. Bez imalo oklijevanja možemo zaključiti kako su danas na cijeni informatički stručnjaci koji iz pregršta besplatnih i jeftinih Google-ovih alata znaju modernim kompanijama ostvariti dodatnu zaradu u virtualnom svijetu. Iako mnogi izdavači podižu svoj glas protiv ovih alata, mišljenja smo kako bi im, dugoročno gledano, bilo isplativije iskoristiti njegovu prednost nego se boriti za njegovo ukidanje. Koliko je Google uspješan govori i podatak da su u javnoj ponudi 2004. godine uspjeli prikupiti 1.67 milijardu dolara. Danas se tržišna vrijednost kompanije procjenjuje na 150 milijardi dolara!
10.2. 1999 – BlackBerry
Tvrtka Motion svojom je gotovo rudimentarnom tehnologijom uspjela ugrabiti novu marketinšku nišu svih onih prezaposlenih koji svoju elektronsku poštu žele slati i pregledavati u pokretu. BlackBerry je olakšao život milijunima menadžera širom svijeta, a trenutne brojke govore o gotovo 8 milijuna korisnika ovog uređaja.
10.3. 2001 - Apple-ov «iPod»
Početak 21. stoljeća za mnoge je u muzičkoj industriji značio pad prihoda i gubitak rata sa neumoljivim piratima. Prodaja muzičkih izdanja na kompaktnim diskovima je padala a mnogi su se odlučili na jeftiniju prodaju albuma i «singlica» putem Interneta. Tada je iz tvrtke Apple izašla inovacija zvana iPod, poduprta softverom iTunes, i na taj način preuzela tržište prijenosnih digitalnih muzičkih aparata. Apple je sklopio ugovor sa izdavačkim kućama te su tako svi poklonici glazbe mogli legalno preuzimati muzičke sadržaje za 99 centi po omiljenoj im pjesmi.
10.4. 2003 – Skype
Spas za sve one koje rade ili studiraju u inozemstvu došao je iz pera otkačenog skandinavskog dvojca Niklas Zennströma i Janus Friisa. Dvojac je postao svjetski ozloglašen ili popularan, kako god to želite, stvaranjem KaZaA-e, «peer to peer» tehnologije za preuzimanje omiljenih filmova, muzike, knjiga i svega ostalog sa Interneta. Iako su završili na sudu te prodali KaZaa-u, ovaj dvojac nije mirovao i novu priliku je pronašao u VoIP tehnologiji koja je već proslavila Vonage. No, u maniri pravih inovatora koji ne mare puno za tržišna pravila, ovi su buntovnici uspjeli ubaciti Skype u naša srca i na naše kompjutere. Za mnoge od nas u povijest je otišao legendarni ICQ ali i skupi telefonski pozivi, jer smo sa voljenima na drugoj strani svijeta konačno mogli razgovarati povoljno (na nekim univerzitetima i besplatno zahvaljujući besplatnom Internetu). Skype je prodan za 2.6 milijardi dolara EBay-u, te danas ima više od 200 milijuna korisnika a Janus Friis postao je najmlađi danski milijarder.
10.5. 2005 – YouTube
Najmrskije ime svih kablovskih televizija, YouTube, osmislio je način pružanja najraznovrsnijeg video sadržaja na najjednostavniji način. Fleksibilnost YouTube-a učinila ga je gotovo «narodskim glasilom» na Internetu, omogućujući svima da gledaju bilo koji sadržaj bilo kada u svijetu. YouTube je 2006. godine prodan Google-u za 1.65 milijardi dolara.
10.6. 2006 - Nintendov «Wii»
Nintendo je godinama gubio primat na tržištu video-igara i to od strane moćne konkurencije iz Sonyja i Microsofta. Oni su ulagali velike svote novaca u moćne konzole i bolju grafiku, no zaljubljenici u video igrice svoj su hobi morali itekako skupo plaćati. Nintendo je, za razliku od konkurencije, zaigrao na cjenovnu kartu, napravivši jeftiniju igraću konzolu «Wii», koja je na ovaj način postala dostupnija širim masama zaljubljenika u video igre.
U ovoj krizi velike bi zapadne korporacije, barem prema mišljenju Williamsona i Zenga, trebale učiti od svojih podružnica u zemaljama u razvoju, koje su čini se fleksibilnije ali i inovativnije u iznalaženju rješenja kako stvoriti profit uz optimalno trošenje sredstava. Tvrtke iz zemalja u razvoju nemaju visoke budžete za marketing te istraživanje i razvoj, ali su zato sposobne prepoznati i razviti vrhunsku tehnologiju na jeftiniji i jednostavniji način. Uz to, usuđuju se iz postojeće baze proizvoda i usluga ponuditi paletu prilagođenu manjim potrošačkim nišama, kao što je na primjer indijska podružnica United Spirita, koja nudi 140 različitih vrsta alkoholnih pića prilagođenih svakom džepu i ukusu.
Inovativnost ne mora nužno značiti stvaranje novih, do sada neviđenih dostignuća, nego je to i sposobnost korištenja postojećih resursa na drugačiji način. To može značiti kreativno kombiniranje postojećih proizvoda i usluga za stvaranje novih upotrebnih vrijednosti, korištenje novih marketinških kanala ili pronalaženje nove tržišne niše. No, za tako nešto potreban je najvažniji resurs svake kompanije – inovativni, motivirani i zadovoljni zaposlenici.
11.ZAKLJUČAK
Analizirajuce savremeno poslovanje i nove ekonomske trendove može se reći da su informacione tehnologije u svakom smislu sastavni element svakog biznisa i svake ozbiljne kompanije. Njihov uticaj se vidi u proizvodnji, marketingu, račuvodstvo, istraživanju i razvoju i gotovo svim poslovnim funkcijama. Od prostih softwerskih riješenja, pa do onih koji su u mogućnosti da integriraju čitav poslovni sistem, pa čak i onih za koje se iz ove perspektive može reći da pariraju menadžerovom odlučivanju informacione tehnologije su zaista revolucionarna pojava cjelokupnoga našeg društva.
Pored toga što su utjecale na promjenu poslovnog okruženja i poslovnih procesa, nove tehnologije utiču i na kreiranje potupno novih vrijednosti u našem društvu. Uzimajući u obzir da se većina poslovnih inovacija odnosi baš na informacione tehnologije, možemo reći da su baš one zaslužne i nositelji su stvaranja nove vrijednosti u ekonomiji. Ukoliko uzmemo da najrazvijenije države po proizvodnji najviše izvoze i imaju profita na softwerskim rješenjima, ili da recimo kompanija koja proizvede preko 10 miliona vozila zapošljava samo 5000 radnika, nove društvene vrijednosti su sigurno na pomolu.
Pred nama je vrijeme potpune digitalizacije i uplitanja informacionih tehnologija u svaki segment našeg života. Ovo ozbiljno ugrožava pitanja etike što se također moglo pronaći u ovom diplomskom radu. Ne samo da to dovodi u pitanje stvari kao što su privatnost, sigurnost i druge lične stvari, postavlja se pitanje da li informacione tehnologije stvarajući nove sisteme vrijednosti u potpunosti zamjenjuju čovjeka, te nas vode ka novom, naprednijem tehnološkom okruženju koje također znači i promjenu ekonomije u cjelini.
Sve u svemu, uz pomoć informacione tehnologije u proteklih tridesetak godina razvijena su nova, naprednija, sistematičnija menadžerska znanja. Uvođenjem novih sistema u poslovanje, poslovno odlučivanje dobija jednu novu dimenziju. Svakom problemu se pristupa na detaljniji i analitičniji način te se uz pomoć računarske tehnologije odluke donose na lakši način.
Zasigurno je da poznavanje i korištenje naprednijih informacionih tehnologija znači i obavljanje biznisa na efektivniji, produktivniji i konkurentniji način.
Literatura
1. Čizmić, Elvir : Savremeni menadžerski koncepti, Sarajevo 2010.
2. Bajgorić, Nijaz : Menadžment informacionih tehnologija, Sarajevo 2007.
3. Lagumdžija, Zlatko : Menadžment informacioni sistemi, Sarajevo 2008.
4. Jurković, R.: Inovacije koje su promjenile svijet ; Časopis „Svan cosulting
5. Mokir, Dž: Atinini darovi. Beograd, Clio. 2007
6. Bodrožić, Dragoljub, Tehnološki sistemi. Beograd, PFV, 1978
7. Varga, M: Informacioni sustav u poslovnju , Sarajevo 2008.
8. Javorović, B., Bilandžić, M.: Poslovne informacije i business intelligence, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb 2007.
9. Stankić, R.: Elektronsko poslovanje, Ekonomski fakultet Beograd, 2007
10. Hanić, H.; Domazet, I.; Drašković B. : Razvoj i upravljanje odnosima sa klijentima u industriji finansijskih usluga. Beogradska bankarska akademija, Beograd 2011.
11. Branislav, S. : NEFINANSIJSKI POKAZATELJI USPEŠNOSTI POSLOVANJA I ERP SISTEMI , Beograd 2008.
12. Porter, Majkl E. : Kokurentska prednost: Ostvarivanje i očuvanje vrhunskih poslovnih rezultata Asee, Novi Sad..
13. Zečević, Milija : Globalni i transakcioni biznis i menadžment, Beograd 2006.
14. Karić, Safet; Čehajić, Siniša; Memić, Haris; Memić, Iris: Elektronsko poslovanje, Fakultet informacionih tehnologija, 2009.
15. Kalishman, Tara; Dornfest, Rael: Google trikovi, Beograd 2006.
16. INTERNET STRANICE:
o http://www.skladistenje.com/jedan.asp?ID=433
o www.hayat.ba/distribution/viewforum.php?f=
o www.acmt.hr/program-informacijskih-tehnologija/
o www.theaustralian.com.au/australian.../it-busines
o not.hr/index.php?option=com_news_portal&Itemid
o www.businessmodelgeneration.com
o
o http://www.itbusinessedge.com/topics/show.aspx?t=491
PRILOG - POPIS SLIKA
Red.br. Naziv Slike Izvor
1 Informacione tehnologije - simbolički prikaz
Izvor: www.google.c om
2 ENIAC - Prvi elektronski kompjuter
Izvor: Magazin PC World – Članak: historijat PC tehnologije
3 Sistem poslovne inteligencije
Izvor: Panian, Ž., Klepec, G: Poslovna inteligencija, Masimedia, Zagreb, 2003., str.61.
4 Sistem elektronskog poslovanja Izvor: Microsoft Dynamics NAV, website: http://www.navexpress.rs
5 Primjer CRM tehnologije Izvor: Magazin CRM System, website: http://www.21crmsystems.com
6 Shema ERP sistema
Izvor: Časopis PC World, članak: U potrazi za poslovnim rješenjem, 2011.
7 Joomla CMS sistemi za izradu web stranica Izvor: http://www.gratis-cms.com/joomla-cms.htm
8 Od transakcione do konkurentske prednosti zasnovane na vrijednosti Izvor: Gustafsson, A., Johnson, M., op. cit., str. 12
9 BiH zastava
Izvor: http://www.bhreporter.ba/zanimljivosti/u-bih-internet-koristi-423-posto-stanovnika/
10 Logotip Google.com Izvor: http://blogs-images.forbes.com/benkerschberg/files/2012/04/Google-Search1.jpeg
11
Skype tehnologija Izvor: http://awesomedc.com/2010/10/05/business-skype-101/
PRILOG – POPIS TABLICA
Red.br. Naziv Tablice Izvor
1 Stanje proizvodnje i usluga IKT industrije BiH Izvor: Strategija razvoja ID u BiH; 2004 – 2010 Vijeće ministara BiH
2 Operateri i davaoci IT usluga u Bosni i Hercegovini : Strategija razvoja ID u BiH; 2004 – 2010 Vijeće ministara BiH