Click to set custom HTML
RUSIJA
1. IME, GEOGRAFSKI POLOŽAJ GRANICE I VELIČINA
Ruska Federacija illi Rusija je država koja se prostire preko ogromnih prostranstava istočne Evrope i sjeverne Azije. Sa površinom od 17.075.400 km² (6.595.600 mi²), Rusija je najveća država na svijetu, pokrivajući skoro duplo veću teritoriju od Kanade, Kine, ili Sjedinjenih Američkih Država. Po broju stanovnika je sedma na svijetu poslije Kine, Indije, SAD, Indonezije, Brazila i Pakistana.
Nekada najistaknutija republika SSSR-a, Rusija je postala nezavisna država po raspadu SSSR-a, decembra 1991. Pod sovjetskim sistemom, zvala se Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika (RSFSR).
Većina površine, stanovništva i industrijske proizvodnje SSSR-a, nekada jedne od dvije svjetske supersile, otpada na Rusiju. Zbog toga, i po raspadu Sovjetskog Saveza, Rusija igra značajnu ulogu na svjetskoj sceni. Ova uloga, iako značajna, još nema ulogu nekadašnjeg SSSR-a.
Slika br. 1. Geografski položaj Rusije
2. PRIRODNO-GEOGRAFSKE ODLIKE
2.1. Reljef i geološka građa
Rusija se obično deli na zapadni evropski (oko 3,5 mil. km²) i istočni azijski deo - Sibir (13,5 mil. km²). Prirodnu granicu ovih dveju delova čini planina Ural, koja se prostire u smeru sever - jug u dužini od oko 2.100 km od Severnog ledenog okeana do granice sa Kazahstanom.
Slika br.2. Reljef Rusije
Rusija ima 37.000 kilometara morske obale i izlazi na tri okeana: Atlantski, Severni ledeni i Tihi okean. Najveća ostrva i arhipelazi su: Nova Zemlja, Zemlja Franca Jozefa, Novosibirska ostrva, Sahalin, Kurilska ostrva i.t.d.
Većina predela Rusije su ravnice, koje su na jugu stepe, dok su na severu šumovite. Na krajnjem severu su predeli tundri. Pored Urala, planine Rusije su: Kavkaz (vrh Elbrus je sa 5.642 metara najviši vrh Rusije i Evrope), Altaj i vulkani na Kamčatki.
U Rusiji je najveće slatkovodno jezero po zapremini na svetu - Bajkalsko jezero. Najveće reke Rusije su Volga i Don u evropskom delu, i Ob, Irtiš, Jenisej, Lena i Amur u azijskom.
2.2.Klimatske odlike
Kontinentalni karakter drzave ogleda se pre svega u klimi. On je uslovljen polozajem ove zemlje u odnosu na velike svetske okeana. Kako su zime hladne, a leta topla godisnja amplituda prelazi 50 stepeni celzijusa.U Jakutskoj oblasti (Sibir) ziva se na temperaturi spusta do -70 stepeni celzijusa.S druge strane, u oblasti Kaspijskog jezera letnja se temperatura moze popeti do 45 s. Vecu kolicinu padavina prima crnomorska obala i obala Pacifika. Unutrasnjost zemlje je uglavnom suva te znatne prostore zauzimaju stepe.
Veoma važzan je izlaz na Atlantik preko Barencovog, Baltičkog i Crnog mora. Izlaz na Pacifik otvara Rusiji puteve ka Japanu, Australiji, dok izlaz na Artik ima manje ekonomsku, a vise stratešku važnost. Rusija se prostire od Baltičkog mora, pribaltičkih država i Finske na zapadu, do Tihog okeana na istoku. Pored evropskog dela, njoj pripada i čitav Sibir,tj. severna Azija. Rusija je zemlja nad kojom Sunce nikad ne zalazi:kada se iznad njenih zapadnih oblasti spušta mrak, iznad istočnih se rađa Sunce. Rastojanje od zapadnih do istočnih granica iznosi 10 000 km, a od sjevera do južnih višse od 3 000 km. Rusija se velikim dijelom prostire daleko na sjever, gdje su zime vrlo hladne i duge . Prostrane oblasti se nalaze duboko u unutrašnjosti kontinenta, daleko od okeana i mora, pa do njih slabo prodiru vlažne vazdušne mase. Osim toga, nalaze se po strani od glavnih svjetskih plovidbenih puteva. Mada izlazi na 12 mora i ima morsku obalu duzu od 15 000 km, Rusija je pretežno kontinentalna zemlja. Rusija izlazi na mora koja su od 5 do 10 mjeseci u godišnje zaleđena ili, pak, na zatvorena mora cije moreuze kontrolišu druge zemlje. Na obali Sjevernog ledenog okeana jedino se nikad ne ledi obala Barencovog mora, gde se nalazi luka Mirmansk. Mirmansk je najveći grad i industrijski centar na tako velikoj geografskoj sirini-200 km sjeverno od polarnika.Evropski dio Rusije čini monotona ravna ili blago zatalasana Istočnoevropska nizija. Njen najnizi deo je Prikaspijska nizija, ciji je nivo i do 28 m nizi od nivoa Svetskog mora. Najveci dio povšine je izrazita ravnica. Na zapadu je Valdajska gora, na istoku je Privolska uzvisina, a na krajnjem jugu Kavkaz.
2.3.Hidrografske odlike
Rusija je zemlja bogata vodom. Najranija naselja u zemlji izniču duž rijeka, gdje većina urbane populacije i dalje živi. Volga, je najduža rijeka u Europi. Kama rijeka, koja teče zapadno od južnog Urala ulijeva se u Volgu u Republici Tatarstan,.
Rusija ima tisuće rijeka i jedna je od najvećih svjetskih država koje imaju ovakve površinske vode. Međutim, većina od Ruslih rijeka i potoka, spadaju u Arktičko porječje, koje se nalazi uglavnom u Sibiru, ali također uključuje dio europske Rusije. Sveukupno, 84% od Ruske površinske vode se nalazi istočno od Urala. Područja s najvišim koncentracijama stanovništva, a time i najviše potreba za vodom, imaju najtopliju klimu i najvišu stopu isparavanja. Kao rezultat toga, gusto naseljena područja, kao što su Don i rijeke Kuban bazena sjeverno od Kavkaza jedva imaju adekvatne (ili u nekim slučajevima neadekvatne) vodne resurse.
Četrdeset Ruskih rijeka su duže od 1000 km . Irtysh - Ob (ukupno 5380 km), Yenisei (4000 kilometara), a Lena (3.630 km). U tih riječnih bazena sustavi pokrivaju oko osam milijuna četvornih kilometara, gotovo iskrcajni 50.000 kubnih metara vode u sekundi u Arktički ocean. Na sjeveru protok ove rijeke znači da je izvor područjima raskraviti prije područjima nizvodno, stvarajući ogromne močvare kao 48000-četvornih kilometara Vasyugan močvara u centru Zapada sibirski Plain. Isto važi i za druge rijeke sustava, uključujući Pechora i Sjeverna Dvina u Europi i Kolyma i Indigirka u Sibiru. Oko 10% ruskog teritorija je klasificirano kao močvara..
Slika br. Rijeka Vajugan 3
Volga je treći i daleko najveći Europski vodeni sistem , izvire u Valdai planini zapadno od Moskve i teče ka jugoistoku 3510 km prije pražnjenja na Kaspijsko more. Sveukupno sistem Volga izlučuje oko 1,4 milijuna četvornih kilometara. Volga sustav još uvijek nosi dvije trećine Rusije unutrašnjim vodenim prometom.
2.4.Tlo, biljni i životinjski svijet
Zemljište i šumsko bogatstvo, a isto tako i životinjski svijet, mijenjaju se prema zakonu sirinske zonalnosti i visinske pojasnosti.
Slika br. Sibirski tigar 3
Od sjevera prema jugu smjenjuju se sljedeće prirodne zone׃ ledena (zona arktičkih pustinja), tundre, tajge, mješovite šume Ruske ravnice, sumostepene, stepe i polupustinje. Sjeverna polovina teritorije Rusije je pokrivena crnogoričnim šumama (čuvena sibirska tajga).
Klimatski uslovi i zemljišsta su pogodni za razvoj poljoprivrede samo u zoni sumostepa i stepa(središnji i južni dio evropskog dijela i južni dio azijskog dijela Rusije).
3. DRUŠTVENO-GEOGRAFSKE ODLIKE
3.1.Historijsko-geografski razvoj
Područja na kojima su živjeli istočni Slaveni prvi su u jedinstvenu državu ujedinili Varjazi, vjerovatno doseljenici iz Skandinavije. Prvi zabilježeni varjaški vladar bio je Rurik, okrunjen oko 860, a njegovi su nasljednici prenijeli prijestolje iz Novgoroda na sjeveru današnje Rusije u Kijev, danas glavni grad Ukrajine.
Kijevska Rusija bila je jedna od najvećih država tadašnje Evrope sa privredom baziranoj na trgovini među Skandinavijom i Bizantom. Odlučujućim za kasniju historiju istočnih Slavena pokazalo se prihvatanje Pravoslavlja kao državne religije 988 u doba velikog kneza Vladimira, koje je za posljedicu imalo snažnu vezu crkve i države i izolaciju od katoličkog, a kasnije i protestantskog ostatka Evrope.
Invazija Mongola u 12. vijeku dovela je do raspada već oslabljene Kijevske Rusije na veći broj neovisnih kneževstava, među kojima se u 14. vijeku počinje isticati Moskovsko kneževstvo. Moskva je, oslanjanjući se na svoje dobre odnose s tatarskim osvajačima, započela širenje na okolna područja. Ekspanzija je ubrzana pod velikim kneževima Ivanom III. (1462 - 1505) koji je udvostručio državni teritorij na račun susjednih država i oslobodio Moskvu od Tatara, i Ivanom IV. Groznim (1547 - 1584), prvim ruskim vladarem koji se okrunio za cara.
Država je nakon smrti Ivana Groznog potonula u borbu za njegovo naslijeđe koja je trajala sve do 1613 kada na vlast dolazi dinastija Romanov. Rusija je doživjela preporod za vladanja Petra I. Velikog (1682 - 1725). koji je u mladosti putovao po Zapadnoj Evropi i odlučio reformirati Rusiju po zapadnim uzorima. Velike promjene doživjela je državna uprava, obrazovanje, vojska, osnovana je mornarica, a glavni grad je umjesto Moskve postao novoosnovani Sankt Peterburg (1703) na ušću rijeke Neve u Finski zaljev.
U sljedeća dva vijeka Rusija je nizom ratova proširila svoj teritorij kolonizirajući, za razliku od zapadnoevropskih država, susjedna područja. Na zapadu je zauzela Finsku, baltičke zemlje,Poljsku, Bjelorusiju i najveći dio Ukrajine. Na jugu je svoje područje proširila na Zakavkazje do sjeverne Armenije, te na najveći dio srednje Azije. Na istoku je ruska kolonizacija doprla do sjevernoameričke Aljaske, koja je 1867 prodana SAD-u. Osobito je širenju državnog teritorija pridonijela Katarina II. Velika (1762 - 1796) vještim kombiniranjem diplomacije i ratovanja.
Devetnaesti vijek obilježen je i sve jačim zahtjevima srednje klase za udjelom u vlasti, s povremenim izljevima političkog nasilja (pobuna dekabrista 1825, atentat na cara Aleksandra II 1881) praćenim valovima državne represije. Nakon revolucije 1905 Rusija je dobila predstavničko tijelo, Dumu, što je donekle ublažilo političke tenzije.
Loše stanje na ratištu u prvom svjetskom ratu, prijeteći kolaps privrede i pad popularnosti prisilili su cara Nikolaja II na abdikaciju i u februaru 1917 Rusija je postala republika. Vlade kneza Lvova i Aleksandra Kerenskog nisu se uspjele učvrstiti na vlasti pa je 1917 državnim udarom vlast preuzela stranka boljševika - komunista predvođena Vladimirom Iljičem Lenjinom (Oktobarska revolucija). Uslijedio je četverogodišnji građanski rat u kojem su boljševici uspjeli pobijediti opoziciju. Moskva je 1918 ponovo postala glavni grad, a 1922 sovjetska Rusija postala je Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika (SSSR).
Nakon Lenjinove smrti 1924 vlast je postupno preuzeo Josif Visarionovič Staljin (vladao je do 1953) koji je pokrenuo ubrzanu industrijalizaciju i nasilnu kolektivizaciju poljoprivrede. U drugoj polovini tridesetih godina započeo je i velike čistke u vodstvu komunističke partije, vojske i države u kojima su mnogi u montiranim procesima osuđeni na smrt ili dugogodišnju robiju.
U drugom svjetskom ratu Sovjetski savez je dao najveći doprinos pobjedi saveznika s više od 20 miliona poginulih i gotovo potpuno razorenim zapadnim dijelom zemlje. Nakon rata zaoštrio se sukob s vodećom zapadnom demokratijom, SAD-om - Hladni rat. Rastući uticaj SSSR-a i uspjesi na mnogim poljima poput osvajanja svemira i nuklearnog naoružanja skrivali su neuspjehe i zaostajanje sovjetske privrede i rastuće društvene tenzije. Godine 1991 komunistički sistem je propao, a SSSR se raspao na 15 država, među kojima je najveća i najznačajnija upravo Rusija.
Postsovjetska Rusija je nakon nekoliko godina bolne tranzicije i krize koja je dosegnula dno 1998 krenula putem ekonomskog oporavka i ubrzanog rasta potpomognutog visokim cijenama nafte - glavnog ruskog izvoznog proizvoda. Prvog demokratskog predsjednika Borisa Jeljcina čiji je mandat bio obilježena liberalizmom i porastom kriminala, osobito za vrijeme privatizacije, zamijenio je 1999 Vladimir Putin kojeg ruski građani i inozemni promatrači smatraju efikasnijim, ali i autoritarnijim od svog prethodnika.
Od 1994 traje gerilski sukob čečenskih pobunjenika koji se bore za nezavisnost republike i oružanih snaga Ruske Federacije. Veći broj terorističkih napada u Čečeniji i ostatku Rusije dovodi se u vezu s ekstremističkim frakcijama gerilaca.
3.2.Demogeografske odlike ( dinamika kretanja broja stanovnika, natalitet, mortalitet, prirodni priraštaj, gustina naseljenosti i prostorni razmještaj, migracije, strukture stanovništva – biološka, obrazovna, ekonomska, nacionalna, jezička, religijska)
Sa prosječno 9 stanovnika na 1 km kvadratni, Rusija je rijetko naseljena zemlja. Gustina naseljenosti raznih oblasti je veoma različita: u evropskom dijelu je 17, a u Sibiru samo 3 stanovnika na 1 km kvadratni. Najrjeđe su naseljene polarne oblasti, u kojima jedan stanovnik dolazi na 7 km. Prirodni priraštaj i migracije stanovništva. U Rusiji je posljednjih 40 godina stopa prirodnog priraštaja opala od 17 do 6 promila godišnje. Visok priraštaj stanovništva je međutim ostao kod njenih južnih susjeda Kirgiza, Tadzika, Uzbeka Turkmena i Azerbejdzana.
Slika br. Područja gdje se govori Ruski jezik
Transformacija privrede izazvala je u bivšem Sovjetskom Savezu tri vrste migracionih kretanja; iz sela u grad, iz zapadnih u istočne dijelove i iz južnih u sjeverne oblasti. Kretanja iz sela u grad izazvana su industralizacijom zemlje. Njihova posljedica su izmjena odnosa gradskog i seoskog stanovništva u korist gradskog. Kao prirodna posljedica ove vrste kretanja je porast broja naselja svih kategorija. S druge strane nastali su potpuno novi gradovi-Magnitogorsk, Komsomolsk, Angarsk, Bratsk i dr.. Kretanja stanovništva od zapada prema istoku u vezi su sa privrednim preobražajem teritorije istocno od Urala. Poslednjih 70 godina migriralo je iz evropskog dela države u Sibir, Daleki istok i srednju Aziju više od 15 miliona stanovnika.
Ruska federacija je višenacionalna zemlja.Apsolutnu većinu- 82% čine Rusi, narod slovenskog porekla, pravoslavnevere koji kao pismo koristi ćirilicu. Od nacionalnih manjina brojni su: Tatari i Ukrajinci. Tatari pripadaju turskoj, a Ukrajinci slovenskoj grupi naroda. Ostale nacionalne manjine čine Cuvasi, Baskiri, Mordva, Belorusi, Nijemci i drugi. Oni se isto služe ruskim jezikom i prihvatili su kao pismo ćirilicu. Nepismenost je praktično iskorenjena. Polovinu zaposlenih u privredi čine žene.Njihovo učešće je još veće u trgovini, zdravstvu, prosvjeti i kulturi.
Slika 3. Demografska slika Rusije
3.3.Urbanizacija
Moskva (ruski Москва, čit. Maskva) je glavni i najveći grad Rusije. Jedna je od svjetskih metropola. Nalazi se na rijeci Moskvi i obuhvaća površinu od 878,7 km². Broj stanovnika brzo raste i prema procjeni iz 2008. ima ih 10.470.318.
Moskva ima status grada federalnog značaja (federalnog subjekta). Uz nju, takav status u Rusiji ima još samo Sankt Peterburg. Nalazi se u Središnjem saveznom okrugu. Administrativno se dijeli na 10 okruga, koji se dalje dijele na mnogobrojne područne uprave.
U središtu grada nalazi se Kremlj, utvrđeni kompleks koji je do 1703. bio političko središte Ruskog Carstva, od 1918. Sovjetskog Saveza te od 1991. Ruske Federacije. Uz istočni zid Kremlja prostire se Crveni trg, mjesto mnogih državnih ceremonija. Na trgu se nalaze i dvije vjerojatno najpoznatije moskovske građevine - katedrala Sv. Bazilija Blaženog i mauzolej Lenjina.
Slika br.4. Crveni trg 3
Sankt Peterburg (ruski Санкт-Петербу́рг, od 1914. do 1924. Petrograd, od 1924. do 1991. Lenjingrad), grad u Rusiji, na ušću rijeke Neve u Baltičko more. U gradu, na površini od 1,439 km², živi oko 5 milijuna stanovnika (4,661,219 po popisu iz 2002.). Relativno je mlad grad, nastao je u kasnem srednjem vijeku, nakon što je Rusija osvojila Ingermanland od Švedske i tako u tom dijelu izbila na more.Osnivanjem Sankt Peterburga, car je prebacio glavni grad Rusije iz Moskve u taj grad.
Slika br. Sainkt Petesburg 3
Volgograd (ruski Волгогра́д) je grad u Rusiji na rijeci Volgi. Broj stanovnika je prema popisu 2002. iznosio 1.012.000.U povijesti je nosio imena Caricin (od osnutka 1589. do 1925.) po obližnjoj rijeci Carici koja se ovdje ulijeva u Volgu i Staljingrad (od 1925. do 1961. kada su u sklopu demontaže Staljinovog kulta ličnosti promijenjena sva imena mjesta nazvanih po njemu).Grad je osnovan kao tvrđava na strateški važnom mjestu najmanje udaljenosti Volge i Dona. U ruskom građanskom ratu ovdje su se vodile borbe između boljševika i bjelogardijaca. Svjetsku je slavu grad stekao u drugom svjetskom ratu kada je krajem 1942. bio poprište jedne od najvažnijih bitaka rata, staljingradske bitke u kojoj je zaustavljeno napredovanje snaga nacističke Njemačke.
4. EKONOMSKO-GEOGRAFSKE ODLIKE
4.1.Opće odlike privrede
Petnaest godina nakon propasti komunizma ruska ekonomija se približilo ekonomijama srednje razvijenih zemalja slobodnog tržišta. Danas ona ima visoku stopu rasta BDP-a (u 2004 7,1% godišnje) i relativno visoku inflaciju (oko 11,7%). Ipak, i danas su u Rusiji uočljivi ostaci starog, komunističkog sistema.
Na današnju sliku ekonomije je uticala i brza privatizacija nekih unosnijih državnih poduzeća početkom devedesetih. Njih je preuzela nekolicina poduzetnika povezana s tadašnjom političkom elitom (oligarsi). U posljednje vrijeme neki su oligarsi bili prisiljeni odreći se kontrole nad svojim tvrtkama, a neki su i zatvoreni ili su emigrirali. Veliki koncerni i dalje dominiraju ruskim privrednim krajolikom, a država najavljuje mjere za poticanje malog i srednjeg poduzetništva.
Danas se ruska ekonomija uglavnom temelji na dvama stubovima: izvozu energenata (nafte izemnog plina) i sirovina te rastućoj domaćoj potrošnji. Tradicionalna sovjetska metalurgija i s njom povezana proizvodnja mašina, automobila i aviona preživljavaju zahvaljujući visokim carinama koje sprječavaju uvoz jeftinijih i kvalitetnijih inozemnih proizvoda. Mnoge tvornice preorijentirale su se na saradnju sa zapadnim kompanijama i licenčnu proizvodnju stranih proizvoda (inomarke).
Propast sovjetskog centralnog planiranja dovela je i do izrazite neravnoteže u razvoju pojedinih regija. Najviše stranih investicija i najbrži privredni rast imaju Moskva i Peterburg. Razlike u prosječnom dohotku stanovnika prijestolnice i provincija su i do deset puta.
4.2.Poljoprivreda
Klimatskim i geografskim faktorima , Ruska poljoprivredna djelatnost prostire se na oko 10 posto zemlje ukupne površine. Od tog iznosa, oko 60 posto se koristi za žitarice, ostatak za pašu i livadu. U Europskom dijelu Rusije, većina produktivnijih zemljišta se nalazi u Chernozem Centralna ekonomska regija i Volga Ekonomska regija, koje zauzimaju travnjake između Ukrajine i Kazahstana. Više od 65 posto zemljišta u tim krajevima je posvećeno poljoprivredi. U Sibiru i na Dalekom istoku, u većini područja su produktivne najjužnije regije. Krmne žitarice dominiraju u hladnijim regijama, i intenzitet kultiviranje obično je viša u europskoj Rusiji. Zadnje proširenje obradive zemlje dogodilo se kasnih 1950-ih i početkom 1960-ih, kada je Djevica Zemljišta program Nikita Khrushchev otvorena zemlja u jugozapadnom Sibiru (i susjednih Kazahstan) za uzgoj. Sredinom 1990-tih, oko 15 posto radne populacije bilo je zaposleno u poljoprivredi.
4.3.Rudarstvo i energetika
Rusija je jedna od zemalja koja posjeduje obilje minerla i ona sadrži 14% svjetskih mineralnih resursa. Rudarstvo zemlje bilo je vodeća grana u industriji 2002. Rusija je najveći proizvođač paladij i nikal (20% svjetskih resursa), a drugi rangirani u proizvodnji aluminijskih i platina-group metala (PGMs), treći u potaša, šesti u zlatu, i sedmi u bakaru. Rusija također daje veliki procenat i CIS-a boksita, ugljena, kobalta, diamonda, olovaa, liskuna, prirodnog plina, nafte, kositara, cinka, kao i mnoge druge metale, industrijske minerale i mineralna goriva. Preduzeća mineralnih i sirovih materijala pridonijela su 70% proračunskih prihoda od izvoza; nafte, naftnih derivata i prirodnog plina Rusija su vodeći izvoznik roba u 2002; metala i kemikalija također bili vodeći izvoznik roba.
Više od pola Ruskih mineralnih resursa su istočno od Urala. Najznačajniji su regije za rudarstvo Sibir, naročito istočni Sibir, za kobalt, columbium (niobij), bakar (70% od Ruskih rezervi), zlato, gvozdenu rudu, olovo (76% zemlje rezervi), molibden, nikal (postajući osiromassenim), PGMs, kositar, volfram, cink, azbest, diamond, fluorit, liskun, i talk; na poluotoku Kola, za kobalt, columbium, bakar, nikal, rijetke zemlje metala, fosfata (većini, u obliku apatite ), i tantal; Sjeverni Kavkaz (bakar, olovo, molibden, volfram i cinka), na ruskom Dalekom Istoku (zlato, olovo, srebro, kositar, volfram i cink), na Ural, sa boksita, berilij, kobalt, bakar , rude željeza, olova, magnesite, nikal, titan, vanadij, cink, azbest, bizmut, potaša (96% zemlje rezervi), soda ash, talk, a vermiculite; i regije u blizini Arctic Circle (kobalt, zlato, živa, nikal, kositar, fosfata, i uranom).
Rezerve željezne rude su dovoljne da traju 15-20 godina, one nonferrous metala, 10-30 godina. Rezerve većih minerali uključeni potaša, 1,8 milijardi tona; magnesite, 585 milijuna tona, boksita, 250 milijuna tona; fosfatne stijene, 240 milijuna tona, azbest, 100 milijuna tona, fluorit, 60 milijuna tona, mangan, 15 milijuna tona, nikla, 6,3 milijuna tona; vanadij, 5 milijuna tona; cinka, 4 milijuna tona; antimon, 3 milijuna tona, a olovo, 3 miliona tona.
Proizvodnja željezne rude bila je 86,63 milijuna tona u 2000, 81,31 milijuna tona u 1999 i 72,34 milijuna tona u 1998; povećane potražnje iz domaće metalurške sektora diktirale su uspon. Najveći proizvođač je Kursk Magnetic anomalija, u Zheleznogorsk i Gubkin, s 50 milijuna tona godišnje kapaciteta. Proizvodnja bakra je 570.000 tona u 2000, 530.000 u 1999, a 500.000 u 1998.
PGM proizvodnje uključene 94000 tona paladij (85000 u 1999 i 80000 u 1998), te 30.000 tona platine (25000 u 1998).
4.4.Industrija
Glavne industrijske grane obuhvaćaju proizvodnja sirovog čelika, automobila i kamiona, aviona, stroj opreme, kemijska industrija (uključujući i gnojiva), plastika, cementa i drugih građevinskih materijala, medicinskih i znanstvenih instrumenata, tekstila, rukotvorina, papir, televizijskih setova, aparata i prehrambenih proizvoda.
Čelika ostaje ključni u industriji. Iako je bila prvi proizvođač čelika, Rusija se od 1980. Nije razvijala u izvoznom smislu, tako da je konkurencija prestigla ovu veliku indstrijsku silu.
Aluminij i nikal se proizvode na području bogatom mineralima Sibira. Najveće kompanije su Noril'sk Nikal dioničko društvo, Bratsk aluminijuma, Krasnojarsk Alu i Sayan aluminijuma. Europska Rusija i uralo region i dalje služe kao centar za proizvodnju tekstila i stroj industriju. Kemijska proizvodnja je rasuta širom zemlje, a središte industrije nafte i plina ostaje u regiji Kavkaza i Kaspijskog mora. Naftna industrija je dominirala u 2002 za 11 velikih kompanija koje čine oko 90% proizvodnje . Rusija je imala 42 rafinerije nafte u 2002, sa ukupnim kapacitetom od 5436000 bačava dnevno.
Industrijska ekspanzija odvija se uglavnom kroz potrošačke robe i preradu hrane, i često u zagrljaju preduzeća iz vojne proizvodnje, koja je dominirala u bivšem Sovjetskom Savezu.
Ruska industrijska baza je zastarila i treba je reorganizirati ili zamijeniti u cilju da zemlju održi usljed jakog ekonomskog rasta. Međutim, Rusija je izašla iz svoje ekonomske krize 1998 s industrijskom stopom rasta od 5,2% u 2001. Te godine, industrija čini 39% BDP-a i zaposleno je 28% radne snage. Ulje, gorivo i plin čine 54% od Ruskog izvoza u 2000, a slijede željeza i čelika, aluminij, plemeniti metali, strojevi i oprema. Ostala industrijska područja rasta u ranim 2000 uključuju izgradnju, automobilska oprema, zrakoplovi, i preradi hrane. Rusija je proizvela 1249582 automobila u 2001, povećanje od 4% tijekom 2000. U 2000, ona proizvedi 44123 teških kamiona, a 22% porasta naspram 1999.
4.5.Saobraćaj i turizam
Saobraćaj - Velike udaljenosti i često surovi klimatski uvjeti uvelike su utjecali su na razvoj prometne infrastrukture u Rusiji. U prijevozu roba, a i putnika još uvijek dominantnu ulogu ima željeznica. Željeznička mreža ima 87.000 km pruga u javnoj upotrebi i 63.000 km industrijskih pruga. Udio željeznice u ukupnom prijevozu robe je 83,2%, a putnika 40,9%. U Rusiji se nalazi i najduža svjetska željeznička pruga, 9.289 km duga Transsibirska željeznica koja povezuje Moskvu i Vladivostok na Tihom oceanu.
Slika br. Karta Transsibirske željeznice
Iako je cestovna infrastruktura u prilično lošem stanju, bez suvremenih autocesta, cestovni prijevoz je u usponu. Automobil je danas u Rusiji sve manje statusni simbol, osobito u velikim gradovima što dovodi do velikih gužvi i jedne od najvećih stopa smrtnosti u cestovnim prometnim nesrećama u Europi.
Zračni prijevoz je u stalnom porastu pa ima dominantnu ulogu u putničkom prijevozu na relacijama većim od 1500 km. Najveće zrakoplovne tvrtke su Aeroflot (5,8 mil. putnika u 2003.) koji održava i redovitu zračnu liniju Moskva - Zagreb, a leti s moskovskog aerodroma Šeremetjevo, zatim Sibir (Novosibirsk i moskovsko Domodjedovo, 3,4 mil.), Pulkovo (Sankt Peterburg) i KrasAir (Krasnojarsk).
Turizam - U Rusiji se nalazi na stotinu prirodnih, istorijskih i kulturnih spomenika, preko 30 nacionalnih parkova, skoro dvije hiljade muzeja. Dvanaest objekata u Rusiji je pod zaštitom UNESCO-a. Među njih spadaju Kremlj i Crveni skver, istorijski centar Sant Petersburga, istorijski centar i spomenici Velikog Novgoroda, kao i nekoliko crkava, šuma, vulkana.
Smještajni kapaciteti Rusije su brojni-hoteli, moteli i kampovi. Oko 400,000 kreveta je na raspolaganju turistima. Međunarodni aerodromi se nalaze u Moskvi, Sant Petersburgu, Kazanu, Soši, Piatigorsku, Vladivostoku, Novosibirsku, Orenburgu, Petropavlovskom (Kamčatka)... Po izvještajima stranih zemalja (WTO podaci) za njihove turiste Rusija je bezbjedna za turizam.
U ruskim provincijama posjetioci imaju priliku da se upoznaju sa građevinama iz različitih epoha. Mogu da posjete tipičnu rusku porodicu, probaju tradicionalnu rusku hranu ili da se voze čuvenom ruskom troikom. Za one koji vole avanturu najpovoljniji su obilasci Kamčatke, Altaja, Bajkala, Urala.
Iz Moskve možete krenuti prugom Moskva-Sant Petersburg koja prolazi kroz stare ruske gradove kao što su Tver, Torzhok, Višni Volensk, Novgorod i Klin. Na ovom putu možete naići na hrišćanske spomenike iz perioda od XVII do XIX vijeka. Još jedna od mogućnosti je vožnja ,,Istočnim Ekspresom“ od Moskve do Vladivostoka koji je postao turistički veoma zanimljivo mjesto koje je uključeno u sve svjetske Azijsko-Pacifičke turističke programe. Za one koji vole krstarenje rijekom organizovane su plovidbe Volgom, Lenom, Jenisejom i Kamom.
S obzirom na površinu koju Rusija zauzima ne čudi što su ovde zastupljeni razni klimatski tipovi u različitim dijelovima zemlje.
4.6.Trgovina i međunarodna razmjena
5. POLITIČKO-GEOGRAFSKA STRUKTURA I REGIONALIZACIJA RUSIJE
Rusija je federativna republika sa polupredsedničkim sistemom vlasti.Državno uređenje zasniva se na Ustavu, potvrđenom na referendumu od 12. decembra 1993. godine.Državni poglavar je Predsednik Rusije, koji se bira na 6 godina na direktnim izborima. Prema važećem ustavu, on ima sledeća ovlašćenja: utvrđuje spoljnu politiku; vrhovni je komandant oružanih snaga; imenuje i razrešava, uz saglasnost Državne dume, predsednika vlade; na predlog predsednika vlade imenuje i razrešava sa dužnosti zamenike predsednika vlade i savezne ministre; imenuje sekretara Saveta bezbednosti; Savetu Federacije (rus. Sovet Federacii) predlaže kandidata za mesto guvernera centralne banke; u slučaju rata ili neposredne ratne opasnosti ima pravo donositi zakone za celu teritoriju države ili njen pojedini deo, ali mora o takvim aktima obavestiti Federalnu skupštinu; ima pravo donositi uredbe koje vrede na teritoriju cele državu (moraju biti u skladu sa ustavom i saveznim zakonima. Uz ova predsednik ima i mnoga druga ovlašćenja.
Izvršnu vlast vrši vlada (rus. pravitelьstvo), koja stoji pod Predsednikom Rusije. Sistem saveznih organa čine savezna ministarstva, savezne službe i savezne agencije.
Zakonodavnu vlast ima dvodomna Federalna skupština. Članove gornjeg doma - Saveta federacije, imenuju savezni subjekti (republike, oblasti, krajevi i dr.), a članovi donjeg doma (450 deputata) - Državne Dume, biraju se na direktnim izborima, na mandat od 5 godina, po stranačkim listama.
Sudsku vlast vrše sudovi: Ustavni sud, sudovi opšte nadležnosti na čelu sa Vrhovnim sudom i arbitražni sudovi na čelu sa Višim arbitražnim sudom. U nekoliko subjekata Ruske federacije postoji ustavni sudovi, a deo sudskog sistema su i mirovni sudovi.