PORODICA I NJENA FUNKCIJA
Sadržaj:
Pojam socijalizacije
Sociologija porodice kao društvena nauka
Pojam porodice i uticaj na socijalizaciju
Funkcije demokratske porodice
Seksualna funkcija
Reproduktivna funkcija
Ekonomska funkscija
Odgojna / vaspitna funkcija
Religiozna funkcija
Istorija porodice
Porodica u Budućnosti
UVOD
Porodica je univerzalna društvena institucija i nerazdvojni pratilac ljudskog društva i čovjekovog postojanja. Smatram , kao i većina ostalih da je ona jedna od najstarijih, ali i najbitnijih društvenih grupa. U samoj porodici se obavlja početna faza socijalizacije , te i jeste zbog toga toliko važna. Porodica je društvena grupa vezana krvnim srodstvom i vezama koje su različite prirode od običajno – vjerskih do prvano-ekonomskih. Ona je funkcionalna zajednica s ciljem zadovoljavanja biloških , socijalno-ekonomskih i kulturnih veza i odnosa. Svaka porodica obavlja određene funkcije za svoje osnovne funkcije porodice, a to su:
§ SEKSUALNA
§ REPRODUKTIVNA
§ EKONOMSKA
§ ODGOJNA
§ RELIGIJSKA…ITD…
Sve ove funkcije omogućavaju da se porodica održi u društvu, te utiče na njen daljnji razvoj. No sami uslovi ljudske egzistencije su kroz historiju se mijenjali , a samim time i funkcija porodice. Bez obzira što su se funkcije porodice promjenile, ali je i dalje ona ostala važna društvena institucija koja ima veliku ulogu u životu svakog pojedinca i u svakom društvenom sistemu.
POJAM SOCIJALIZACIJE
Socijalizacija je proces usvajanja društvenih normi i vrijednosti . S obzirom da se čovjek rađa kao društveno biće on usvaja pravilo koje društvo uspostavlja, ta pravila nisu konstantna već podložna promjenama zavisno od stupnja čovjekovog razvoja i drugih društvenih uvjeta od kojih bitno zavisi ponašanje pojedinca. U njenom procesu djeluju mnogobrojni uvjeti i faktori, koji utiču na jedinku ali i na društvene norme i vrijednosti. Bez socijalizacije ne bismo imali osjećanja mjere i obaveznosti, prema sebi ali i drugima, ne bismo prakticirali odredbe, vještine suda, zanimanja i sl.
Socijalizacija je temelj ljudskog postojanja i osnovni generator vrijednosti koje pojedinac usvaja i dalje reproducira na druge u svom okruženju života i suda. Proces socijalizacije odvija se na različitim nivoima i u različitim fazama čovjekovog rasta i razvoja. Primearni ili najraniji proces započinje i odvija se do određenog stupnja u okviru porodice, zati nastavlja u okviru školskog sistema, a kasnije i u samome društvu kao globalanoj zajednici. Ona traje cijeli život i ne ograničava se mamo na kulturu jednog naroda ili podneblja. U porodici dijete usvaja osnovne smjernice za život , preuzimajući određene uloge u društvu , čovjek preuzima i norme po kojima se odvija društveni život. Socijalizacija se ne odvija stihijski i bez nekog reda, naprotiv postoje smjernice koja se uspostavlja proces i vrednuju određeni principi i vještine. Socijalizacija je intenzivan proces i podložan uticaju ili interakciji pojedinih društvenih grupa, kultura, vrijednosti i izvan vlastite sredine , porodice, socijalne grupe ili same društvene sredine. To naročito dolazi do izažavaju fazama komunikacijske razvijenosti kada mladim ljudima stoji na raspolaganju vrijednosni sistem i kriteriji školskih sistema drugih zemalja, sredstava informisanja i svi drugi oblici masovnog komuniciranja.
SOCIOLOGIJA PORODICE JE DRUŠTVENA NAUKA
Predmet izučavanja socijologije porodice je jedan segment ljudskog društva koji se zove porodica ( obitelj ) pri tome da nauka izučava samo društvenu stranu porodice i porodičnih odnosa. Pa ipak, socijologija porodice i porodičnih odnosa se ne interesuje za prirodnu, biološku stranu ovih pojava već iključivo za njihove društvenu stranu, predmet njenog interesovanja su ljudi kao društvena bića.
Nju, naprimjer ne zanima proces polnog općenja kao prisadna pojava ceć društvene posljedice ovih presadnih pojava kod ljudi. Najzad, njena je specifičnost u tome što daleko proseže okvire svog interesovanja izvan prirodnih osnova na vrlo složen sistem. Socijologija porodice predstavlja rezultat dugotrajne evolucije empirističkog i teorijskog rada u ovoj oblasti. Tako su se neke njene pojave prvo zainteresovale ontologija i etnografija, a zatim psihologija , pedagogija, politika ekonomija , etika i socijologija. U XIX vijeku došlo je do izražaja period disciplinarnog , sektorskog, parcijalnog pristupa složenoj pojavi kao što je porodica.
POJAM PORODICE I UTICAJ NA SOCIJALIZACIJU
Porodica je u sadržinskom , strukturnom i formalnom pogledu historijski promjenljiva društvena grupa čija su obilježja :
a.) da počiva na heteroseksualnim vezama, pomoću kojih muškarci i žene zadovoljavaju prirodne polne i druge ( duhovne, moralne , estetske ) potrebe već i obezbjeđuju reprodukciju društva rađanjem djeteta, potomstva.
b.) da zasniva sistem srodničkih odnosa koji predstavljaju odnos za polne tabue i podjelu uloga unutar porodice ( bio – socijalne osnove porodice ).
c.) Da obezbjeđuje i razvija socijalne i individulane ( moralne i psihičke )osobine ličnosti ( socijalne osnove porodice )
d.) Da obezbjeđuje obavljanje određenih ekonomskih ( proizvodno – potrošnih ili samo potrošnih ) djelatnosti u okviru porodice ( ekonomske osnove porodice )
Najvažnije interne funkcije porodice jesu podizanje i njegovanje, vaspitavanje i obrazovanje djece , briga o njihovom zdravlju, moralna, ekonomska , zaštitna , lična , pravna. Prema tome, osnovni zadatak porodice sastoji se u razvijanju socijale komponente ličnosti. U tom smislu porodica je i značajan prenosilac tradicije i kulture, kao i moralnih i običajnih normi koji vladaju u određenom društvu. Ona može razvijati i nametnuti različite socijalne i moralne norme svojim članovima. Ona može biti prenosilac kako konzervativnog konformatičkog ponašanja tako i nosilac progresa , u ovakomslučaju od načina na koji porodica utisne psiho-socijalne karakteristike svojim članovima u znatnoj mjeri zavisi i izgked cjelokupne ličnosti su trajnim obilježjima koji ostaju tokom cijelog života. Samo u ovom vidu porodica se može označiti kao primarna društvena grupa psihosocijalnog razvoja ličnosti. Karakteristična je pojava u savremenom društvu da porodica sve više prerasta iz proizvođačke u potrošačku , konzumnu zajednicu. Porodicu dakle troši ono što su njeni članovi zaradili van porodice , porodica prerasta u velikog potrošača. Istovremeno se potrošnja odvija na dva različita okolosijeka: kao individualna potrošnja pojedinih članova , kao kolektivna zajednička potrošnja svih članova. Porodica je oduvjek bila i do danas ostala ekonomska jedinica bar kao potrošačka zajednica. Porodica igra značajnu ulogu u približavanju čovjeka društvu, gdje porodica izlazi iz niskih okvira i gdje van porodice ( škole, tazni oblici zabava, zaposlenje, i dr. ). S druge strane , čovjek odnosno djete u porodici ne stiče ne samo porodično već društveno vaspitanje i društvene navike. Ona stiče naviku da se ponaša i postupa kako društveno biće. To je heterogena sredina, društvo u malom obimu, u kome dolazi do izažaja mnogobrojne društvene pojave: ljubav i mržnja, solidarnost i rivalstvo, humanizam i egoizam. Otuda od navika koje je steklo u djetinjstvu u porodici zavisi i budući njegov stav prema društvu , ono može biti socijalan i asocijalan.
Biološka funkcija porodice se ogleda u zadovoljavanju polnog nagona idividue, zadovoljavanju emotivnih potreba, reporodukcije tj. U rađanju i odgoju nove generacije , odnosno produženju ljudske vrste. Ona je osnov ljudskog udruživanja i rađanja. Obezbjeđuje egzistenciju i razvia proizvodnju kao proizvod ljudskog roda i znanja, vodi brigu o egzistenciji i potrebama djece odraslih, ali je i osnovno mjesto za usvajanje vrijednosnih normi, tradicije, kulture, vjere i ponašanja. Te funkcije koje ni jedna druga drštvena grupa ne može obaviti , vrši porodica, zbog toga je ona nezamjenjiva osnova egzistencije i čovjeka i društvenog sistema. Društveni uslovi , odnosno okruženje u ome ona nastaje i razvija se određuje prije svega tip i karakter porodice. Zato danas susrećemo različite običaje naroda, različite tipove bračnih veza, različita gledišta na brak i porodicu, tipove porodice, njihovom krvosrodničkom povezanošću , nasljednost prava na posjedovanje i imovinu.
Kao zajednička osnova svih društava bila je težnja i nastojanje da se porodici,a prije svega braku kao vjernoj osnovi da veliki društveni značaj. Tu važnos brak je zadobijao običajnim , religijskim društvenim normama i u izvjesnom smislu putem koga se ralizira sistem vrijednosti , ona je čvrsta stabilna i homogena druptvena grupa u kojoj vladaju ljudski odnosi zasnovani na ljubavi, poštovanju i ravnopravnosti. Ona je specifična ljudska zajednica, nezamjenjiva u ljuudskom nastanku i razvoju , da je postojala u svim društvima i epohama ljudske civilizacije, te je nezamjenjiv činilacčovjekove svijesti , načina mišljenja i ponašanja njegove kultre i tradicije, njegovih normi i vrijednosti. Porodica je bila i ostala osnov krvnog srodstva temeljnog obilježja raspoznavanja individua i njihovog mjesta u društvenoj grupi. Porodica ima nezamjenjivu ulogu jer osigurava podršku, toplinu, sigrnost, skladan bračni odnos i većina obiteljska atmosfera omogućuje skladan emotivni život i amortiziranja stresova, burne i dinamične svakidašnjice. Svaki član u porodici prolazi kroz tri razvojna procesa: socijalizaciju, individualizaciju ( personalizaciju) i kulturalizaciju. Posebno je važna primarna socijalizacija koja obuhvata period djetinjstva i rane mladosti. Kod djeteta se formira psihička funkcija obrasci ponašanja, razvija govor , sposobnosti i navike, majka daje podršku kao i sve druge osobe u porodici da se dijete skladno psihički i fizički razvija. U doba adolescencije dolazi do razvijanja dinamičkih osobina ( motivi, emocije, stavovi, vrijednosti, osobine temperamenta i karaktera ). Sekundarna socijalizacija se javlja u vrijeme preuzimanja i vršenja određenih socijalnih uloga u procesu proizvodnje , života u zajednici, društvenih i kulturnih odnosa na adaptivne promjene starijih osoba, fizičke i mentalne aktivnosti osoba treće dobi koje omogućavaju ponovno uključenje u društvene aktivnosti. Obiteljski život čini kompletna klima koja vlada u obitelji i iz tog proizilazi „ono što jesmo proizvod smo vlastitog razmišljanja „ BUDHA.
FUNKCIJE DEMOKRATSKE PORODICE
Osnovne funkcije porodice su:
§ SEKSUALNA
§ REPRODUKTIVNA
§ EKONOMSKA
§ ODGOJNA / VASPITNA
§ RELIGIJSKA
SEKSUALNA FUNKCIJA
Osnovni cilj braka često u demokratskom društvu često nisu djeca , već za zadovoljenje intimnih želja oba supružnika. Evolucija porodične grupe u bračnu dovela je do dubokog preobražaja porodičnih i bračnih osjećanja. Porodica se ne zasniva sa bilo kojim licem, već sa onim koje je željno i koje može da ispuni život radostima. Ličnost u braku dobija punu individualnost. Nije potreba bilo koja žena i obrnuto, već određena nezamjenjiva . Često intimnost ne počinje tek sa zaključivanjem braka, predbračni život supružnika nije tako rijetka pojava, predbačna trudnoćadovodi do sve češčeg ubrzanja zaključenja braka. Sadržina odnosa se ne može da se sreće samo na zadovoljenje polnog nagona , ona je mnogo punija i sadržanija , ljubav bračnih drugova predstavlja podlogu njihove polne intimnosti. Brak se zaključuje iz ljubavi i na njoj se i održava dok prestanak dovodi do raspada porodica. Tim odnosima, roditelji, a posebno otac prema djetetu postaje centar pažnje i nad njim se brižno voli. Djete više nije sredstvo za produženje vrste i porodične imovine. Neko je tačno nazvao naš vijek , vijek djeteta. Njegov slučaj , odnosno značaj rata utoliko se posvećuje koliko je manje djece u porodici. Djeca koima se posvećuje pretjerana pažnja postaju često vremenom porodični i društveni problem. Supružnici bez djece često se orijentišu na usvajanje tuđe djece, čime je u posljednje vrijeme , zabilježen porast usvajanja ponegdje se pribjegava i vještačkom ophođenju. Porodica više nije nametnuta , već slobodno izabrana ljubav je neophodna za život , za normalan razvitak ličnosti u porodici. Ističe se da prava i najbolja ljubav koju dijete daje i koju nigdje van porodice ne može da osjeti , jeste ljubgav majke , oca i drugih članova porodice i obrnuto. Ono je u toj sredini okruženo takvom pažnjom kakva nikada ne može da osjeti van porodice. Zato se ističe da je djetetu potrebna porodica a ne dijete porodici. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da dijete odraslo u nekoj drugoj socijalnoj ustanovi uvijek zaostaje u opštem razvitku za djecom odgojenom u razumnoj porodici, međutim dijetetu nije potrebna bilo kakva porodica , već samo ona koja će mu pružiti normalne uslove za razvitak, obrnuto, gdje ne postoji potrebna ljubav, pažnja i poštovanje može djetetu počiniti nenadoknadivu štetu pa samim time i porodici kao osloncu, osnovici demokratskog društva. Karakteristično je da se stupanje u brak sve više odlaže. Ulazak u brak danas je otežan činjenicom da mladi ljudi kasnije postižu ekonomsku stabilnost. Zato se javlja potreba za privremenim ili trajnim vezama između mladića i djevojaka , sve više se javlja udvaranje i flertovanje i pooštravanje kriterijuma u pogledu uslova koje treba da ispuni druga strana. Sve veći značaj dobija izbor bračnog ruga, jer od uspjelog ili neuspjelog izbora zavisi stabilnost braka i lična sreća bračnih drugova. Da bi se mogućilo odnosno potpomagao izbor , danas se sve više osnivaju bračna savjetovališta. Sem toga, mnogo se nastoji da mladi ljudi još od najranijih dana na poštovanju drugog pola, na njihovom drugarskom zbližavanju, na razbijanju patrijarhalnom izdvajanju dječaka i djevojčica, na upoznavanju mladih ljudi sa osnovnim pojmovima o polnom životu danas utiču i škole. Sve više se napušta theorija o tome da postoji „jedna osoba koja nas može usrećiti „ da djevojka očekuje onog pravog i da zbog toga se on nikada nije pojavio ostane neudata. Žena postaje sve više slobodna , ravnopravni građanin i suradnik, drug i prijatelj.
REPRODUKTIVNA FUNKCIJA
Suvremena porodica se odlikuje relativno slabim natalitetom i slabim mortalitetom. Međutim, smanjenje nataliteta nije dovelo do smanjenja, već do sve snažnijeg povećanja stope priraštaja stanovništva. Do XVIII vijeka Zemlja je bila rijetko naseljena pa je težnja za pojačanim rađanjem bila pojačana i opravdana, jer je na njoj bilo svega 728 miliona stanovnika.
Od 1950g. razmnožavanje stanovništva na Zemlji je izgledalo ovako:
TABELA
Ova tabela pokazuje dvije na izgledprotivriječne pojave:
a.) Ubrzan globalni priraštaj stanovništva
b.) Naglo opadanje nataliteta u industrijskim društvima
Dijete , zaista, postepeno isčezava , kada su počele da rast obaveze školovanja i troškovi školovanja. Pošto dijete u savremenim uslovima skupo stoji sve je veći broj porodica bez djece ili sa jednim ili dvoje. Želja za uživanjem i ličnim životom nagoni mnoge supružnike na lični egoizam ili na odlaganje rađanja, pojavu redovnih abortusa, što češće dovodi do kasnije biloške nesposobnosti žene za rađanje.
Ova pojava u zapadnoevropskim porodicama može se vidjeti u sljedećim primjerima:
v U Francuskoj na 1000 sposobnih žena za udaju imeđu 18 i 19 godina, broj rađanja iznosio je 1856-1865=100, a 1926-1930= na 63 rođenja.
Ako se za osnov uzme 100 porodica broj djece izgleda;
v 12 porodica bez djece
v 26 porodica sa 1 djetetom
v 23 porodice sa 2 djeteta
v 15 porodica sa 3 djeteta
v 9 porodica sa 4 djeteta
v 14 porodica sa 5 ili 6 djece
Podaci ukazuju da u Francuskoj 1931 bilo 61 od 100 porodica bez djece ili sa jednim ili dva djeteta , time nije bila obezbjeđena porast reprodukcije francuske nacije.
Najmanji natalitet je u industrijskim rejonima Pariz i njegova okolina, a najveći u istom periodu bio je u poljoprivrednom rejonu u Mordbidanu 161 rođenje.
U Velikoj Britaniji 1925 godine 17 % porodica upšte nemaju djece, 25 % ima samo jedno dijete. Porodice sa šestero djece sasvim su izčezle, a porodice sa četvero ili petero djece iznosi 20 %.
Od 1923. g. Švedska ima najmanji natalitet u svijetu, jedno ju je 1934. G. u tome prevazišla Austrija .
Anketama je utvrđeno da je ideal američke porodice 4 djeteta, u SAD od cjelokupnog stanovništva 90 % osniva porodicu.
Više godina poslije rata Jugoslavija je bila poznata po tome da je njen natalitet bio iznad europskog nivoa , a mortalitet znatno niži od europskog nivoa ( Francuske, Austrije, Velike Britanije ).
Godine 1961. Broj živorođenih na hiljadu stanovnika iznosio je 22,6 , a broj umrlih na 1000 stanovnika iznosio je 9 , a prirodni priraštaj 13,6 promila.
Stanje nataliteta , mortaliteta, prirodnog priraštaja i smrtnosti dojenčadi prema popisima stanovništva od 1921. G. do 1961 g. može se vidjeti iz priložene tabele.
OBILJEŽJA PORODICE U JUGOSLAVIJI ( TABELA )
Iz ove tabele može se vidjeti da po pravilu u zastarjelim privrednim područjima tj. Republikama , gdje je ______ porodica još uvijek čvrsta, natalitet znatno veći, a isto tako važi i za mortalitet.
Naprotiv u republikama kao što je Slovenija, Hrvatska, Srbija natalitet je znatno manji, ali je i mortalitet znatno manji.
Visok prirodni priraštaj imaju krajevi koji imaju istovremeno i najviši natalitet i najviši mortalitet.
NATALITET
Posljednjih godina u znatno većoj mjeri je izažen pad nataliteta što se može vidjeti i grafikonom prikazanim na sljedećoj stranici ; GRAFIKON 1.
Pogledom na grafikon , natalitet u Jugoslaviji opada u odnosu na period neposredno poslije rata, među područjima postoje velike razlike. Najnižu stopu nataliteta imaju: Vojvodina ( 14,4), Hrvatska / 17,9 ).
Visok natalitet imaju Bosna i Hercegovina ( 25,1 ). Crna Gora ( 22,0 ), Makedonija ( 26,6 ), Kosovo ( 38,2 ). Ima opština gdje je natalitet manji od mortaliteta što znači da te opštine imaju negtivan prirodni priraštaj i postoji opasnost da vremenom dođe do depopulacije stanovništva, jer se stanovništvo ne obnavalja.
GRAFIKON
MORTALITET
Razlike u tipu porodične oragnizacije mogu se uočiti i iz strukture umrlih prema starosti. Tako broj umrlih dojenčadi u Sloveniji iznosi 29,4 na 1,000 živorođene djece, u Hrvatskoj 63,7 , Kosovo 127,2.
Struktura umrlih lica starih preko 65 godina ukazuje na kratak životni vijek u pokrajinama. Na Kosovu 17,5 % lica doživi preko 65 godina, a u Sloveniji 55,6 %.
U sljedećem grafikonu je prikazan mortalitet između 1950-1966 godine pri tome treba naglasiti da je grafikon preuzet iz Statističkog biltena 1969. Godina Beograd.
GRAFIKON
Mortalitet stanovništva posljednjih godina također opada. Na sniženje mortaliteta imale su veliki uticaj mjere preduzimane poslije drugog svjetskog rata , _________ na polju podizanja zdravstvenog stanja stanovništva i poboljšanja socijalnih i diplomatskih uslva života.
Stope starosti iz predratnog preioda:
§ 1921. g. bila je 20,9%
§ 1939. g. bila je 14,9 %
§ 1966. g. bila je 8,1 % za više od 50 % u odnosu na 1939. Godinu
Po područjima u pogledu visine starosti, a i u tempu snižavanja postoje značajne razlike. Opadanje smrtnosti je brže i ima tendenciju daljeg snižavanja u manjerazvijenim područjima gdje je smrtnost bila visoka ( Kosovo, BiH, Makedonija ), a u razvijenim područjima ( Vojvodina, Hrvatska i uže područje Srbije ) postoje tendencije zadržavanja na dosegnutom nivou iz posljendjih godina.
U pogledu smrtnosti stanovništva po starosti , tkz. Specifične stope pokazuju da je smrtnost snižena u svim starosnim dobima, naročito kod dojenčadi i djece.
EKONOMSKA FUNKCIJA
U savremenoj porodici došlo je do značajnijeg preobražaja ekonomske funkcije , gdje nema sredstava za proizvodnju , gdje ponekad samo ona posjeduje kuću za stanovanje i baštu. Zavisi isključivo od plate i zarade van porodice. Ona nije više „zajednica proizvođača“ kao patrijarhalna porodica već je gotovo isključivo potrošačka ( konzumna ) jedinica.
Rad van kuće upućuje oba supružnika na odvojene životne sredine a često i na odvojene porodične budžete, djecfa veći dio dana provode u školi , vrtićima gdje dobijaju jedan obrok. Prihodi porodice imaju značajnu ulogu u njenoj stabilnosti , a težnja porodiceusmjerena ka porastu životnog standarda. Privređivanje porodice nije naturalna, već novčano, nije sezonski već mjesečno, taj porodični mjesečni budžet se planira i vodi računa o prihodima i rashodima , nastoje se da se oni što ekonomičnije iskoriste. Treba istaći da štednja, igra važnu ulogu u stvaranju osjećaja porodične sigurnosti.
Visina prihoda porodice služi kao obilježjima društvene vrijednosti i njenog ugleda u društvu.
U SAD-u vodi se računa o spoljnim obilježjima materijalnog stanja, izbor kuće, auta, izbor prodavnica u kojima se snadbijeva porodica, dok u Francuskoj 1958. I 1959. Godine sproveden sistem oporezivanja. Vrši se mehanizacija poslova u domaćinstvu što znatno skraćuje vrijeme obavljanja domaćih poslova. Vrši se podjela soba između svih članova porodice bez obzira na pol i uzrast , mnoge funkcije prenose se na industriju , priprema hrane , pranje, peglanje , pripremanje zimnice. Izčezavanje kućnih poslova ne dovodi do emancipacije žena već i djece naročito ženske, ideal porodice nije imanje koliko kvalifikacija , znanje i stručno obrazovanje. Ostvarivanjem samostalnosti, djeca također mogu imati svoju imovinu , zarađenu ili dobivenu na drugi način i njome raspolagati.
Dok u patrijarhalnoj porodici izdaci za ishranu se smatraju najvažnijim elementom potrošnje ali u demokratskoj se odnos bitno mijenja , sa porastom prihoda rastu i drugi porodični izdaci što na stan i izdržavanje stana, nabavka pokućanstva i namještaja, znatni su i troškovi komunalije kao i za ličnu higijenu naročito ženskih članova za garderobom, zatim bioskop, pozorište i izdaci za rekreaciju i zabavu , godišnji odmor također , rastu potrebe djece za određenim vidom zabave , literature , tehnologije.
U cjelini stabilnost savremene demokratske porodice zavisi od ekonomske i političke stabilnosti kapitalističkog društva . U tom smislu se porodica socijalizuje ( zavisi od društva kao cjeline ) i radi toga država mora da joj obezbjedi izvjesne naknade za njenu stabilnost , pomoć u zaposlenju, zdravstvenu zaštitu, penzijsko osiguranje, porodične dodatke.
ODGOJNA / VASPITNA FUNKCIJA
Vaspitna funkcija u savremenoj porodici podjeljena je između porodice i države , ali još uvijek je veliki značaj porodice u vaspitanju djece. Djeca od roditelja ne primaju samo ljubav i nježnost već i pogled na svijet , način života, pored ostalog roditelji imaju ulogu vaspitača i discilinarnog stariješine.
Oni teže da se njihova djeca ponašaju po normama koje su oni usvojili . Ako djeca tako postupaju kaže se da su odnosi u porodici harmonićni i da je porodica uravnotežena. Međutim ako roditelji i djeca se ne pridržavaju istih morlanih vrijednosti, normi tada porodični sistem nije dobro integrisan i dolazi do ponašanja pojedinih članova porodice nasuprot očekivanog , ovo ponašanje se može pretvoriti u devijantno ponašanje.
Ako dođe do ovog stadija , porodici je tada potrebna intervencija države radi zaštite interesa djece. Porodično vaspitanje može biti konzerveivnije ili nepravilnije od društvenog i obrnuto. To također može dovesti do devijacije pa i delikventnog ponašanja ako se dijete ne snađe u dvostrukom položaju. U svakom smislu taj dualniza ostavlja duboke tragove u njegovoj duši . Poslije drugog svjetskog rata raste delikvencija omladine u cijelome svijetu pa se ona čak opaža i u socijalističkim zemljama. Ona je pored navedenog poseljedica pretežno gubljenja perspektive u životu. Zapušta se i kompleks manje vrijednosti kod djece imućnih roditelja i viskoih stručnjaka dok kod radničke omladine se vidi težnja da se preskoči društveni položaj ili više klase. Obrazovanje se stiče u školama od najnižih do najviših. Poslike revolucionarnog pokreta , kada su izgrađeni visoki moralni principi i u oblasti braka i porodice, vremenom je počelo da se učvršćuje uvjerenje da je oblast porodičnog života autonomna, privatna oblast svakog čovjeka.
Najimućniji građani obično šalju svoju djecu u posebne koledže gdje dobijaju sistematsko obrazovanje i što šire kvalifikacije.
Međutim pitanje se ne postavlja da li porodica treba ili ne treba da vrši vaspitno-odgojnu funkcioju , već da li ona pod sadašnjim okolnostima to može i u kojoj mjeri. Pri tome treba poći od činjenice da naš prosvjetni sistem nije zadovoljavajući. S jedne strane roditelji zbog zauzetosti i neznjanja nisu u objektivnoj mogućnosti da dovoljno vaspitaju i utječu na djecu. Tu funkciju ne vrši dovoljno ni škola zbog njene pretežno orijentacije na obrazovnu funkciju djece. Naizad društvo nije preuzelo na sebe obavezu da organizuje i usmjerava rad , druženje , slobodno vrijeme , igru, zabavu i razonodu predškolske i školske djece i omladine.
RELIGIJSKA FUNKCIJA
Vjerska , običajna i kulturna tradicija su trajni pratilac porodice i braka . Na njihovim osnovama i gledištima uspostavljene su moralne norme, običaji ali i zakonodavstvo. Religija na sebi svojstven način uspostavlja kriterije dopuštenosti braka , gledišta na vjernost, preljubu, rastavu braka, odnose prema djeci, djece prema roditeljima , prava nasljedstva imovine.
Religija je prvobitan pogled na svijet primitivnih naroda. Tokom duge istorije čovječanstva razne religije su smatrane za svoju važnost da rimitivnom čovjeku da objašnjenje o porodici i suštini porodičnih i bračnih odnosa.
Brak je u Starom Rimu kroz historiju smatran neformalnom laičkom ustanovom, porodica u početku počiva na vjerskom kulturnom doživljaju predaka. Samo ona porodica koja posvećuje dovoljnu pažnju svojim precima , koja ih neskrnavi nevršenjem obreda i nepoštivanjem njihovih uspomena uživa ugled i uvažavanje. Ova religija je propisivala i vrlo strog moral, preljuba žene smatrala se najvećim zločinom koji sekažnjavao smrtnom kaznom jer je postojala opasnost da žena time uvede u dom tuđinca čime bi bila prekinuta veza između predaka i potomaka i ognjište bilo ugašeno, propisivalo je apsolutnu pokornost žene i djece šefu porodice. Krišćanstvo i njegove tri varijante : katolička, pravoslavna i protestanska i druge religije su uspjele da porodici nametnu određene vjerske i mistične funkcije vjerovanja. Crkveni ritual pri sklapanju braka pri krštenju djece, sahrani , vjerske svećenosti predstavljaju forme u kojima se ispoljavalo i danas ispoljava religiozno-mistična funkcija porodice .
Inače ova religije su propovijedale nejednakost ___ i apsolutnu pokornost žene i djece ocu porodice. Tako je kršćanstvo bar na početku imalo u cjelini negativan stav prema porodici i braku, pozivajući ljude da se odriču, ovozemaljskih zadovoljstava tj. Da se uzdrže od polnih odnosa, samo na taj način prema ovoj religiji čovjek postiže potpunu savršenost i približava se tako Bogu.
ISTORIJSKA ANALIZA PORODICE
Pojam braka
Brak je prva društvena i biološka grupa koja je regulisana određenim društvenim normama u prahistoriji. Treba naglasiti da je brak nastao prije klana i porodice. Historijski su se smjenjivali sljedeći oblici braka sa stanovišta unutrašnje sadržine
a.) Grupni brak
b.) Poligamijski brak
c.) Poliandsijski brak
d.) Sindijazmički brak
e.) Monogamijski brak
Porodica je nastala poslije braka kada je bračna grupa pored seksualne i prokreativno-generičke funkcije dobila i ekonomske i kada je stvoreno domaćinstvo. Prema ekonomskim pozicijama bračnih drugova porodica se dijeli :
a.) Materijalnu
b.) Patrijarhalnu
c.) Demokratsku ( egaliturnu ) porodicu.
Decentralizacija nekih značajnih ekonomskih funkcija uslovila je dalje raspadanje društava na uže ekonomske grupe, te je iz takvih grupa nastala porodica. Klan se daklemože samo uslovno tretirati kao prva faza u razvitku porodice tj. Točka iz koje je nastala porodica.
Istorija porodice u civilizaciji najlakše se može pratiti preko društveno-ekonomskih formacija. Društveno – ekonomske formacije predstavljaju u najširem smislu okvire za oslobađanje društveno – ekonomske strukture čitavih historijskih epoha.
Najprihvaćenija je podjela na :
a.) Robovlasničku formaciju
b.) Feudalizam
c.) Kapitalizam
d.) Socijalizam
e.) Komunizam
Period robovskih zajednica označava se obično kao epoha bezklasne društvene strukture dok robovlasništvo , feudalizam i kapitalizam predstavljaju klasne društveno-ekonomske formacije.
Sigurno je da položajni izgled porodice u značajnoj mjeri određen i uslovljen izgledom društveno-ekonomske formacije, ta formacija dvaju specifična položaja kako unutrašnjoj sadržini tako i oblicima porodice i njenim vezama sa drugim društvenim grupama. U robovlasništvu ne samo u okviru različitog robovlasničkog društva: jevrejska, mesapotamska, grčka, rimska porodice već u okviru istog naroda susrećemo ______ , naprimjer rimski konzorcijum u prvim etapama robovlasništva do društvenim potresima do nemoralnom razjedinjene rimske porodice augstovskog perioda.
Feudalizam je zaustavio proces raspadanja porodica i dalje zbog vraćanja na naturalnu privredu učvrstio poljuljanu patrijarhalnu porodicu.Ne brani se samo svoj novac i imovina već i žena koja mu pripada jer je žena bila vezana za čovjeka i razvod je u takvim uslovima postao rijetka stvar, a porodica je postala čvrsto proizvođačka i potrošačka jedinica.
PORODICA U BUDUĆNOSTI
Porodica u bliskoj budućnosti neće se bitno razlikovati od sadašnje naše porodice, bar ne po spoljnom izgledu. Ipak u periodu u kojem nastaje pripremaće se uslovi za neke bitne promjene u strukturi a naročito u odnosu porodice i društva , te međusobnih odnosa pojedinih članova porodice. U prvom redu znatno će se povećati materijalno bogatstvo i životni standard. Futuristi predviđaju izrazitu homogenizaciju društva, sve više će nestajati razlike između poljoprivrednih i industrijskih struktura između gradskog i seoskog stanovništva, između zaostalih i razvijenih područja, između patrijarhalnog i demokratskog načina života.
Uvećavanja gradskog stanovništva porast urbane kulture , velika razuđenost gradskog načina života stvoriće postepeno imperativnu potrebu razvoju nepoljoprivrednih djelatnosti, uslužnih službi, servisa za domaćinstvo, mehanizaciju poslova , mnogoveći razvoj pedagoških i socijalnih ustanova.
Biološko reproduktivna funkcija i dalje će biti jedna od najznačajnijih , ljudi će i dalje imati potrebu da zadovoljavaju svoj biološki instinkt za produženjem vrste, porodica će planirati broj djece, u velikoj mjeri biti će izražen _______ sredstvo protiv začeća pri tome ostaje pitanje da li će i dalje opadati mortalitet.
Ekonomska funkcija pretrpjeće najveće promjene , proizvodnja će postepeno izaći iz porodičnih okvira, porašće još veći značaj društvene potrošnje, drugim riječima ekonomska funkcija će se svesti na najmanju mjeru čime bi funkcija porodice vremenom prestala da bude potrošačka zajednica odnosno ekonomska zajednica.
Umjesto porodične zaštite proširivat će se oblici društvene zaštite porodice i njenih članova dok će se neki dugo zadržavati kući, pravno – imovinsku zaštitu ( izdražavanje i nasljeđivanje ) neće se zavisiti od pomoći i zaštite porodice već društvenom zajednicom.
Bitno je napomenuti da od svih funkcija porodice naviše će se zadržati moralno-vaspitna funkcija. Ona će ostati centar, jezgro koje će najuspješnije omogućiti socijalizaciju ličnosti , istovremeno će jačati uticaj društvenog vaspitanja djece i omladine.
Uticaj porodice biće posebne vrste , ona bi trebala da bude rezervoar ljubavi, lične sreće, topline , srećnog djetinstva i u tome će porodica biti i ostati nezamjenjiva i samo ova funkcija biće dovoljna da opravda postojanje u budućnosti.
Pojam socijalizacije
Sociologija porodice kao društvena nauka
Pojam porodice i uticaj na socijalizaciju
Funkcije demokratske porodice
Seksualna funkcija
Reproduktivna funkcija
Ekonomska funkscija
Odgojna / vaspitna funkcija
Religiozna funkcija
Istorija porodice
Porodica u Budućnosti
UVOD
Porodica je univerzalna društvena institucija i nerazdvojni pratilac ljudskog društva i čovjekovog postojanja. Smatram , kao i većina ostalih da je ona jedna od najstarijih, ali i najbitnijih društvenih grupa. U samoj porodici se obavlja početna faza socijalizacije , te i jeste zbog toga toliko važna. Porodica je društvena grupa vezana krvnim srodstvom i vezama koje su različite prirode od običajno – vjerskih do prvano-ekonomskih. Ona je funkcionalna zajednica s ciljem zadovoljavanja biloških , socijalno-ekonomskih i kulturnih veza i odnosa. Svaka porodica obavlja određene funkcije za svoje osnovne funkcije porodice, a to su:
§ SEKSUALNA
§ REPRODUKTIVNA
§ EKONOMSKA
§ ODGOJNA
§ RELIGIJSKA…ITD…
Sve ove funkcije omogućavaju da se porodica održi u društvu, te utiče na njen daljnji razvoj. No sami uslovi ljudske egzistencije su kroz historiju se mijenjali , a samim time i funkcija porodice. Bez obzira što su se funkcije porodice promjenile, ali je i dalje ona ostala važna društvena institucija koja ima veliku ulogu u životu svakog pojedinca i u svakom društvenom sistemu.
POJAM SOCIJALIZACIJE
Socijalizacija je proces usvajanja društvenih normi i vrijednosti . S obzirom da se čovjek rađa kao društveno biće on usvaja pravilo koje društvo uspostavlja, ta pravila nisu konstantna već podložna promjenama zavisno od stupnja čovjekovog razvoja i drugih društvenih uvjeta od kojih bitno zavisi ponašanje pojedinca. U njenom procesu djeluju mnogobrojni uvjeti i faktori, koji utiču na jedinku ali i na društvene norme i vrijednosti. Bez socijalizacije ne bismo imali osjećanja mjere i obaveznosti, prema sebi ali i drugima, ne bismo prakticirali odredbe, vještine suda, zanimanja i sl.
Socijalizacija je temelj ljudskog postojanja i osnovni generator vrijednosti koje pojedinac usvaja i dalje reproducira na druge u svom okruženju života i suda. Proces socijalizacije odvija se na različitim nivoima i u različitim fazama čovjekovog rasta i razvoja. Primearni ili najraniji proces započinje i odvija se do određenog stupnja u okviru porodice, zati nastavlja u okviru školskog sistema, a kasnije i u samome društvu kao globalanoj zajednici. Ona traje cijeli život i ne ograničava se mamo na kulturu jednog naroda ili podneblja. U porodici dijete usvaja osnovne smjernice za život , preuzimajući određene uloge u društvu , čovjek preuzima i norme po kojima se odvija društveni život. Socijalizacija se ne odvija stihijski i bez nekog reda, naprotiv postoje smjernice koja se uspostavlja proces i vrednuju određeni principi i vještine. Socijalizacija je intenzivan proces i podložan uticaju ili interakciji pojedinih društvenih grupa, kultura, vrijednosti i izvan vlastite sredine , porodice, socijalne grupe ili same društvene sredine. To naročito dolazi do izažavaju fazama komunikacijske razvijenosti kada mladim ljudima stoji na raspolaganju vrijednosni sistem i kriteriji školskih sistema drugih zemalja, sredstava informisanja i svi drugi oblici masovnog komuniciranja.
SOCIOLOGIJA PORODICE JE DRUŠTVENA NAUKA
Predmet izučavanja socijologije porodice je jedan segment ljudskog društva koji se zove porodica ( obitelj ) pri tome da nauka izučava samo društvenu stranu porodice i porodičnih odnosa. Pa ipak, socijologija porodice i porodičnih odnosa se ne interesuje za prirodnu, biološku stranu ovih pojava već iključivo za njihove društvenu stranu, predmet njenog interesovanja su ljudi kao društvena bića.
Nju, naprimjer ne zanima proces polnog općenja kao prisadna pojava ceć društvene posljedice ovih presadnih pojava kod ljudi. Najzad, njena je specifičnost u tome što daleko proseže okvire svog interesovanja izvan prirodnih osnova na vrlo složen sistem. Socijologija porodice predstavlja rezultat dugotrajne evolucije empirističkog i teorijskog rada u ovoj oblasti. Tako su se neke njene pojave prvo zainteresovale ontologija i etnografija, a zatim psihologija , pedagogija, politika ekonomija , etika i socijologija. U XIX vijeku došlo je do izražaja period disciplinarnog , sektorskog, parcijalnog pristupa složenoj pojavi kao što je porodica.
POJAM PORODICE I UTICAJ NA SOCIJALIZACIJU
Porodica je u sadržinskom , strukturnom i formalnom pogledu historijski promjenljiva društvena grupa čija su obilježja :
a.) da počiva na heteroseksualnim vezama, pomoću kojih muškarci i žene zadovoljavaju prirodne polne i druge ( duhovne, moralne , estetske ) potrebe već i obezbjeđuju reprodukciju društva rađanjem djeteta, potomstva.
b.) da zasniva sistem srodničkih odnosa koji predstavljaju odnos za polne tabue i podjelu uloga unutar porodice ( bio – socijalne osnove porodice ).
c.) Da obezbjeđuje i razvija socijalne i individulane ( moralne i psihičke )osobine ličnosti ( socijalne osnove porodice )
d.) Da obezbjeđuje obavljanje određenih ekonomskih ( proizvodno – potrošnih ili samo potrošnih ) djelatnosti u okviru porodice ( ekonomske osnove porodice )
Najvažnije interne funkcije porodice jesu podizanje i njegovanje, vaspitavanje i obrazovanje djece , briga o njihovom zdravlju, moralna, ekonomska , zaštitna , lična , pravna. Prema tome, osnovni zadatak porodice sastoji se u razvijanju socijale komponente ličnosti. U tom smislu porodica je i značajan prenosilac tradicije i kulture, kao i moralnih i običajnih normi koji vladaju u određenom društvu. Ona može razvijati i nametnuti različite socijalne i moralne norme svojim članovima. Ona može biti prenosilac kako konzervativnog konformatičkog ponašanja tako i nosilac progresa , u ovakomslučaju od načina na koji porodica utisne psiho-socijalne karakteristike svojim članovima u znatnoj mjeri zavisi i izgked cjelokupne ličnosti su trajnim obilježjima koji ostaju tokom cijelog života. Samo u ovom vidu porodica se može označiti kao primarna društvena grupa psihosocijalnog razvoja ličnosti. Karakteristična je pojava u savremenom društvu da porodica sve više prerasta iz proizvođačke u potrošačku , konzumnu zajednicu. Porodicu dakle troši ono što su njeni članovi zaradili van porodice , porodica prerasta u velikog potrošača. Istovremeno se potrošnja odvija na dva različita okolosijeka: kao individualna potrošnja pojedinih članova , kao kolektivna zajednička potrošnja svih članova. Porodica je oduvjek bila i do danas ostala ekonomska jedinica bar kao potrošačka zajednica. Porodica igra značajnu ulogu u približavanju čovjeka društvu, gdje porodica izlazi iz niskih okvira i gdje van porodice ( škole, tazni oblici zabava, zaposlenje, i dr. ). S druge strane , čovjek odnosno djete u porodici ne stiče ne samo porodično već društveno vaspitanje i društvene navike. Ona stiče naviku da se ponaša i postupa kako društveno biće. To je heterogena sredina, društvo u malom obimu, u kome dolazi do izažaja mnogobrojne društvene pojave: ljubav i mržnja, solidarnost i rivalstvo, humanizam i egoizam. Otuda od navika koje je steklo u djetinjstvu u porodici zavisi i budući njegov stav prema društvu , ono može biti socijalan i asocijalan.
Biološka funkcija porodice se ogleda u zadovoljavanju polnog nagona idividue, zadovoljavanju emotivnih potreba, reporodukcije tj. U rađanju i odgoju nove generacije , odnosno produženju ljudske vrste. Ona je osnov ljudskog udruživanja i rađanja. Obezbjeđuje egzistenciju i razvia proizvodnju kao proizvod ljudskog roda i znanja, vodi brigu o egzistenciji i potrebama djece odraslih, ali je i osnovno mjesto za usvajanje vrijednosnih normi, tradicije, kulture, vjere i ponašanja. Te funkcije koje ni jedna druga drštvena grupa ne može obaviti , vrši porodica, zbog toga je ona nezamjenjiva osnova egzistencije i čovjeka i društvenog sistema. Društveni uslovi , odnosno okruženje u ome ona nastaje i razvija se određuje prije svega tip i karakter porodice. Zato danas susrećemo različite običaje naroda, različite tipove bračnih veza, različita gledišta na brak i porodicu, tipove porodice, njihovom krvosrodničkom povezanošću , nasljednost prava na posjedovanje i imovinu.
Kao zajednička osnova svih društava bila je težnja i nastojanje da se porodici,a prije svega braku kao vjernoj osnovi da veliki društveni značaj. Tu važnos brak je zadobijao običajnim , religijskim društvenim normama i u izvjesnom smislu putem koga se ralizira sistem vrijednosti , ona je čvrsta stabilna i homogena druptvena grupa u kojoj vladaju ljudski odnosi zasnovani na ljubavi, poštovanju i ravnopravnosti. Ona je specifična ljudska zajednica, nezamjenjiva u ljuudskom nastanku i razvoju , da je postojala u svim društvima i epohama ljudske civilizacije, te je nezamjenjiv činilacčovjekove svijesti , načina mišljenja i ponašanja njegove kultre i tradicije, njegovih normi i vrijednosti. Porodica je bila i ostala osnov krvnog srodstva temeljnog obilježja raspoznavanja individua i njihovog mjesta u društvenoj grupi. Porodica ima nezamjenjivu ulogu jer osigurava podršku, toplinu, sigrnost, skladan bračni odnos i većina obiteljska atmosfera omogućuje skladan emotivni život i amortiziranja stresova, burne i dinamične svakidašnjice. Svaki član u porodici prolazi kroz tri razvojna procesa: socijalizaciju, individualizaciju ( personalizaciju) i kulturalizaciju. Posebno je važna primarna socijalizacija koja obuhvata period djetinjstva i rane mladosti. Kod djeteta se formira psihička funkcija obrasci ponašanja, razvija govor , sposobnosti i navike, majka daje podršku kao i sve druge osobe u porodici da se dijete skladno psihički i fizički razvija. U doba adolescencije dolazi do razvijanja dinamičkih osobina ( motivi, emocije, stavovi, vrijednosti, osobine temperamenta i karaktera ). Sekundarna socijalizacija se javlja u vrijeme preuzimanja i vršenja određenih socijalnih uloga u procesu proizvodnje , života u zajednici, društvenih i kulturnih odnosa na adaptivne promjene starijih osoba, fizičke i mentalne aktivnosti osoba treće dobi koje omogućavaju ponovno uključenje u društvene aktivnosti. Obiteljski život čini kompletna klima koja vlada u obitelji i iz tog proizilazi „ono što jesmo proizvod smo vlastitog razmišljanja „ BUDHA.
FUNKCIJE DEMOKRATSKE PORODICE
Osnovne funkcije porodice su:
§ SEKSUALNA
§ REPRODUKTIVNA
§ EKONOMSKA
§ ODGOJNA / VASPITNA
§ RELIGIJSKA
SEKSUALNA FUNKCIJA
Osnovni cilj braka često u demokratskom društvu često nisu djeca , već za zadovoljenje intimnih želja oba supružnika. Evolucija porodične grupe u bračnu dovela je do dubokog preobražaja porodičnih i bračnih osjećanja. Porodica se ne zasniva sa bilo kojim licem, već sa onim koje je željno i koje može da ispuni život radostima. Ličnost u braku dobija punu individualnost. Nije potreba bilo koja žena i obrnuto, već određena nezamjenjiva . Često intimnost ne počinje tek sa zaključivanjem braka, predbračni život supružnika nije tako rijetka pojava, predbačna trudnoćadovodi do sve češčeg ubrzanja zaključenja braka. Sadržina odnosa se ne može da se sreće samo na zadovoljenje polnog nagona , ona je mnogo punija i sadržanija , ljubav bračnih drugova predstavlja podlogu njihove polne intimnosti. Brak se zaključuje iz ljubavi i na njoj se i održava dok prestanak dovodi do raspada porodica. Tim odnosima, roditelji, a posebno otac prema djetetu postaje centar pažnje i nad njim se brižno voli. Djete više nije sredstvo za produženje vrste i porodične imovine. Neko je tačno nazvao naš vijek , vijek djeteta. Njegov slučaj , odnosno značaj rata utoliko se posvećuje koliko je manje djece u porodici. Djeca koima se posvećuje pretjerana pažnja postaju često vremenom porodični i društveni problem. Supružnici bez djece često se orijentišu na usvajanje tuđe djece, čime je u posljednje vrijeme , zabilježen porast usvajanja ponegdje se pribjegava i vještačkom ophođenju. Porodica više nije nametnuta , već slobodno izabrana ljubav je neophodna za život , za normalan razvitak ličnosti u porodici. Ističe se da prava i najbolja ljubav koju dijete daje i koju nigdje van porodice ne može da osjeti , jeste ljubgav majke , oca i drugih članova porodice i obrnuto. Ono je u toj sredini okruženo takvom pažnjom kakva nikada ne može da osjeti van porodice. Zato se ističe da je djetetu potrebna porodica a ne dijete porodici. Mnogobrojna ispitivanja su pokazala da dijete odraslo u nekoj drugoj socijalnoj ustanovi uvijek zaostaje u opštem razvitku za djecom odgojenom u razumnoj porodici, međutim dijetetu nije potrebna bilo kakva porodica , već samo ona koja će mu pružiti normalne uslove za razvitak, obrnuto, gdje ne postoji potrebna ljubav, pažnja i poštovanje može djetetu počiniti nenadoknadivu štetu pa samim time i porodici kao osloncu, osnovici demokratskog društva. Karakteristično je da se stupanje u brak sve više odlaže. Ulazak u brak danas je otežan činjenicom da mladi ljudi kasnije postižu ekonomsku stabilnost. Zato se javlja potreba za privremenim ili trajnim vezama između mladića i djevojaka , sve više se javlja udvaranje i flertovanje i pooštravanje kriterijuma u pogledu uslova koje treba da ispuni druga strana. Sve veći značaj dobija izbor bračnog ruga, jer od uspjelog ili neuspjelog izbora zavisi stabilnost braka i lična sreća bračnih drugova. Da bi se mogućilo odnosno potpomagao izbor , danas se sve više osnivaju bračna savjetovališta. Sem toga, mnogo se nastoji da mladi ljudi još od najranijih dana na poštovanju drugog pola, na njihovom drugarskom zbližavanju, na razbijanju patrijarhalnom izdvajanju dječaka i djevojčica, na upoznavanju mladih ljudi sa osnovnim pojmovima o polnom životu danas utiču i škole. Sve više se napušta theorija o tome da postoji „jedna osoba koja nas može usrećiti „ da djevojka očekuje onog pravog i da zbog toga se on nikada nije pojavio ostane neudata. Žena postaje sve više slobodna , ravnopravni građanin i suradnik, drug i prijatelj.
REPRODUKTIVNA FUNKCIJA
Suvremena porodica se odlikuje relativno slabim natalitetom i slabim mortalitetom. Međutim, smanjenje nataliteta nije dovelo do smanjenja, već do sve snažnijeg povećanja stope priraštaja stanovništva. Do XVIII vijeka Zemlja je bila rijetko naseljena pa je težnja za pojačanim rađanjem bila pojačana i opravdana, jer je na njoj bilo svega 728 miliona stanovnika.
Od 1950g. razmnožavanje stanovništva na Zemlji je izgledalo ovako:
TABELA
Ova tabela pokazuje dvije na izgledprotivriječne pojave:
a.) Ubrzan globalni priraštaj stanovništva
b.) Naglo opadanje nataliteta u industrijskim društvima
Dijete , zaista, postepeno isčezava , kada su počele da rast obaveze školovanja i troškovi školovanja. Pošto dijete u savremenim uslovima skupo stoji sve je veći broj porodica bez djece ili sa jednim ili dvoje. Želja za uživanjem i ličnim životom nagoni mnoge supružnike na lični egoizam ili na odlaganje rađanja, pojavu redovnih abortusa, što češće dovodi do kasnije biloške nesposobnosti žene za rađanje.
Ova pojava u zapadnoevropskim porodicama može se vidjeti u sljedećim primjerima:
v U Francuskoj na 1000 sposobnih žena za udaju imeđu 18 i 19 godina, broj rađanja iznosio je 1856-1865=100, a 1926-1930= na 63 rođenja.
Ako se za osnov uzme 100 porodica broj djece izgleda;
v 12 porodica bez djece
v 26 porodica sa 1 djetetom
v 23 porodice sa 2 djeteta
v 15 porodica sa 3 djeteta
v 9 porodica sa 4 djeteta
v 14 porodica sa 5 ili 6 djece
Podaci ukazuju da u Francuskoj 1931 bilo 61 od 100 porodica bez djece ili sa jednim ili dva djeteta , time nije bila obezbjeđena porast reprodukcije francuske nacije.
Najmanji natalitet je u industrijskim rejonima Pariz i njegova okolina, a najveći u istom periodu bio je u poljoprivrednom rejonu u Mordbidanu 161 rođenje.
U Velikoj Britaniji 1925 godine 17 % porodica upšte nemaju djece, 25 % ima samo jedno dijete. Porodice sa šestero djece sasvim su izčezle, a porodice sa četvero ili petero djece iznosi 20 %.
Od 1923. g. Švedska ima najmanji natalitet u svijetu, jedno ju je 1934. G. u tome prevazišla Austrija .
Anketama je utvrđeno da je ideal američke porodice 4 djeteta, u SAD od cjelokupnog stanovništva 90 % osniva porodicu.
Više godina poslije rata Jugoslavija je bila poznata po tome da je njen natalitet bio iznad europskog nivoa , a mortalitet znatno niži od europskog nivoa ( Francuske, Austrije, Velike Britanije ).
Godine 1961. Broj živorođenih na hiljadu stanovnika iznosio je 22,6 , a broj umrlih na 1000 stanovnika iznosio je 9 , a prirodni priraštaj 13,6 promila.
Stanje nataliteta , mortaliteta, prirodnog priraštaja i smrtnosti dojenčadi prema popisima stanovništva od 1921. G. do 1961 g. može se vidjeti iz priložene tabele.
OBILJEŽJA PORODICE U JUGOSLAVIJI ( TABELA )
Iz ove tabele može se vidjeti da po pravilu u zastarjelim privrednim područjima tj. Republikama , gdje je ______ porodica još uvijek čvrsta, natalitet znatno veći, a isto tako važi i za mortalitet.
Naprotiv u republikama kao što je Slovenija, Hrvatska, Srbija natalitet je znatno manji, ali je i mortalitet znatno manji.
Visok prirodni priraštaj imaju krajevi koji imaju istovremeno i najviši natalitet i najviši mortalitet.
NATALITET
Posljednjih godina u znatno većoj mjeri je izažen pad nataliteta što se može vidjeti i grafikonom prikazanim na sljedećoj stranici ; GRAFIKON 1.
Pogledom na grafikon , natalitet u Jugoslaviji opada u odnosu na period neposredno poslije rata, među područjima postoje velike razlike. Najnižu stopu nataliteta imaju: Vojvodina ( 14,4), Hrvatska / 17,9 ).
Visok natalitet imaju Bosna i Hercegovina ( 25,1 ). Crna Gora ( 22,0 ), Makedonija ( 26,6 ), Kosovo ( 38,2 ). Ima opština gdje je natalitet manji od mortaliteta što znači da te opštine imaju negtivan prirodni priraštaj i postoji opasnost da vremenom dođe do depopulacije stanovništva, jer se stanovništvo ne obnavalja.
GRAFIKON
MORTALITET
Razlike u tipu porodične oragnizacije mogu se uočiti i iz strukture umrlih prema starosti. Tako broj umrlih dojenčadi u Sloveniji iznosi 29,4 na 1,000 živorođene djece, u Hrvatskoj 63,7 , Kosovo 127,2.
Struktura umrlih lica starih preko 65 godina ukazuje na kratak životni vijek u pokrajinama. Na Kosovu 17,5 % lica doživi preko 65 godina, a u Sloveniji 55,6 %.
U sljedećem grafikonu je prikazan mortalitet između 1950-1966 godine pri tome treba naglasiti da je grafikon preuzet iz Statističkog biltena 1969. Godina Beograd.
GRAFIKON
Mortalitet stanovništva posljednjih godina također opada. Na sniženje mortaliteta imale su veliki uticaj mjere preduzimane poslije drugog svjetskog rata , _________ na polju podizanja zdravstvenog stanja stanovništva i poboljšanja socijalnih i diplomatskih uslva života.
Stope starosti iz predratnog preioda:
§ 1921. g. bila je 20,9%
§ 1939. g. bila je 14,9 %
§ 1966. g. bila je 8,1 % za više od 50 % u odnosu na 1939. Godinu
Po područjima u pogledu visine starosti, a i u tempu snižavanja postoje značajne razlike. Opadanje smrtnosti je brže i ima tendenciju daljeg snižavanja u manjerazvijenim područjima gdje je smrtnost bila visoka ( Kosovo, BiH, Makedonija ), a u razvijenim područjima ( Vojvodina, Hrvatska i uže područje Srbije ) postoje tendencije zadržavanja na dosegnutom nivou iz posljendjih godina.
U pogledu smrtnosti stanovništva po starosti , tkz. Specifične stope pokazuju da je smrtnost snižena u svim starosnim dobima, naročito kod dojenčadi i djece.
EKONOMSKA FUNKCIJA
U savremenoj porodici došlo je do značajnijeg preobražaja ekonomske funkcije , gdje nema sredstava za proizvodnju , gdje ponekad samo ona posjeduje kuću za stanovanje i baštu. Zavisi isključivo od plate i zarade van porodice. Ona nije više „zajednica proizvođača“ kao patrijarhalna porodica već je gotovo isključivo potrošačka ( konzumna ) jedinica.
Rad van kuće upućuje oba supružnika na odvojene životne sredine a često i na odvojene porodične budžete, djecfa veći dio dana provode u školi , vrtićima gdje dobijaju jedan obrok. Prihodi porodice imaju značajnu ulogu u njenoj stabilnosti , a težnja porodiceusmjerena ka porastu životnog standarda. Privređivanje porodice nije naturalna, već novčano, nije sezonski već mjesečno, taj porodični mjesečni budžet se planira i vodi računa o prihodima i rashodima , nastoje se da se oni što ekonomičnije iskoriste. Treba istaći da štednja, igra važnu ulogu u stvaranju osjećaja porodične sigurnosti.
Visina prihoda porodice služi kao obilježjima društvene vrijednosti i njenog ugleda u društvu.
U SAD-u vodi se računa o spoljnim obilježjima materijalnog stanja, izbor kuće, auta, izbor prodavnica u kojima se snadbijeva porodica, dok u Francuskoj 1958. I 1959. Godine sproveden sistem oporezivanja. Vrši se mehanizacija poslova u domaćinstvu što znatno skraćuje vrijeme obavljanja domaćih poslova. Vrši se podjela soba između svih članova porodice bez obzira na pol i uzrast , mnoge funkcije prenose se na industriju , priprema hrane , pranje, peglanje , pripremanje zimnice. Izčezavanje kućnih poslova ne dovodi do emancipacije žena već i djece naročito ženske, ideal porodice nije imanje koliko kvalifikacija , znanje i stručno obrazovanje. Ostvarivanjem samostalnosti, djeca također mogu imati svoju imovinu , zarađenu ili dobivenu na drugi način i njome raspolagati.
Dok u patrijarhalnoj porodici izdaci za ishranu se smatraju najvažnijim elementom potrošnje ali u demokratskoj se odnos bitno mijenja , sa porastom prihoda rastu i drugi porodični izdaci što na stan i izdržavanje stana, nabavka pokućanstva i namještaja, znatni su i troškovi komunalije kao i za ličnu higijenu naročito ženskih članova za garderobom, zatim bioskop, pozorište i izdaci za rekreaciju i zabavu , godišnji odmor također , rastu potrebe djece za određenim vidom zabave , literature , tehnologije.
U cjelini stabilnost savremene demokratske porodice zavisi od ekonomske i političke stabilnosti kapitalističkog društva . U tom smislu se porodica socijalizuje ( zavisi od društva kao cjeline ) i radi toga država mora da joj obezbjedi izvjesne naknade za njenu stabilnost , pomoć u zaposlenju, zdravstvenu zaštitu, penzijsko osiguranje, porodične dodatke.
ODGOJNA / VASPITNA FUNKCIJA
Vaspitna funkcija u savremenoj porodici podjeljena je između porodice i države , ali još uvijek je veliki značaj porodice u vaspitanju djece. Djeca od roditelja ne primaju samo ljubav i nježnost već i pogled na svijet , način života, pored ostalog roditelji imaju ulogu vaspitača i discilinarnog stariješine.
Oni teže da se njihova djeca ponašaju po normama koje su oni usvojili . Ako djeca tako postupaju kaže se da su odnosi u porodici harmonićni i da je porodica uravnotežena. Međutim ako roditelji i djeca se ne pridržavaju istih morlanih vrijednosti, normi tada porodični sistem nije dobro integrisan i dolazi do ponašanja pojedinih članova porodice nasuprot očekivanog , ovo ponašanje se može pretvoriti u devijantno ponašanje.
Ako dođe do ovog stadija , porodici je tada potrebna intervencija države radi zaštite interesa djece. Porodično vaspitanje može biti konzerveivnije ili nepravilnije od društvenog i obrnuto. To također može dovesti do devijacije pa i delikventnog ponašanja ako se dijete ne snađe u dvostrukom položaju. U svakom smislu taj dualniza ostavlja duboke tragove u njegovoj duši . Poslije drugog svjetskog rata raste delikvencija omladine u cijelome svijetu pa se ona čak opaža i u socijalističkim zemljama. Ona je pored navedenog poseljedica pretežno gubljenja perspektive u životu. Zapušta se i kompleks manje vrijednosti kod djece imućnih roditelja i viskoih stručnjaka dok kod radničke omladine se vidi težnja da se preskoči društveni položaj ili više klase. Obrazovanje se stiče u školama od najnižih do najviših. Poslike revolucionarnog pokreta , kada su izgrađeni visoki moralni principi i u oblasti braka i porodice, vremenom je počelo da se učvršćuje uvjerenje da je oblast porodičnog života autonomna, privatna oblast svakog čovjeka.
Najimućniji građani obično šalju svoju djecu u posebne koledže gdje dobijaju sistematsko obrazovanje i što šire kvalifikacije.
Međutim pitanje se ne postavlja da li porodica treba ili ne treba da vrši vaspitno-odgojnu funkcioju , već da li ona pod sadašnjim okolnostima to može i u kojoj mjeri. Pri tome treba poći od činjenice da naš prosvjetni sistem nije zadovoljavajući. S jedne strane roditelji zbog zauzetosti i neznjanja nisu u objektivnoj mogućnosti da dovoljno vaspitaju i utječu na djecu. Tu funkciju ne vrši dovoljno ni škola zbog njene pretežno orijentacije na obrazovnu funkciju djece. Naizad društvo nije preuzelo na sebe obavezu da organizuje i usmjerava rad , druženje , slobodno vrijeme , igru, zabavu i razonodu predškolske i školske djece i omladine.
RELIGIJSKA FUNKCIJA
Vjerska , običajna i kulturna tradicija su trajni pratilac porodice i braka . Na njihovim osnovama i gledištima uspostavljene su moralne norme, običaji ali i zakonodavstvo. Religija na sebi svojstven način uspostavlja kriterije dopuštenosti braka , gledišta na vjernost, preljubu, rastavu braka, odnose prema djeci, djece prema roditeljima , prava nasljedstva imovine.
Religija je prvobitan pogled na svijet primitivnih naroda. Tokom duge istorije čovječanstva razne religije su smatrane za svoju važnost da rimitivnom čovjeku da objašnjenje o porodici i suštini porodičnih i bračnih odnosa.
Brak je u Starom Rimu kroz historiju smatran neformalnom laičkom ustanovom, porodica u početku počiva na vjerskom kulturnom doživljaju predaka. Samo ona porodica koja posvećuje dovoljnu pažnju svojim precima , koja ih neskrnavi nevršenjem obreda i nepoštivanjem njihovih uspomena uživa ugled i uvažavanje. Ova religija je propisivala i vrlo strog moral, preljuba žene smatrala se najvećim zločinom koji sekažnjavao smrtnom kaznom jer je postojala opasnost da žena time uvede u dom tuđinca čime bi bila prekinuta veza između predaka i potomaka i ognjište bilo ugašeno, propisivalo je apsolutnu pokornost žene i djece šefu porodice. Krišćanstvo i njegove tri varijante : katolička, pravoslavna i protestanska i druge religije su uspjele da porodici nametnu određene vjerske i mistične funkcije vjerovanja. Crkveni ritual pri sklapanju braka pri krštenju djece, sahrani , vjerske svećenosti predstavljaju forme u kojima se ispoljavalo i danas ispoljava religiozno-mistična funkcija porodice .
Inače ova religije su propovijedale nejednakost ___ i apsolutnu pokornost žene i djece ocu porodice. Tako je kršćanstvo bar na početku imalo u cjelini negativan stav prema porodici i braku, pozivajući ljude da se odriču, ovozemaljskih zadovoljstava tj. Da se uzdrže od polnih odnosa, samo na taj način prema ovoj religiji čovjek postiže potpunu savršenost i približava se tako Bogu.
ISTORIJSKA ANALIZA PORODICE
Pojam braka
Brak je prva društvena i biološka grupa koja je regulisana određenim društvenim normama u prahistoriji. Treba naglasiti da je brak nastao prije klana i porodice. Historijski su se smjenjivali sljedeći oblici braka sa stanovišta unutrašnje sadržine
a.) Grupni brak
b.) Poligamijski brak
c.) Poliandsijski brak
d.) Sindijazmički brak
e.) Monogamijski brak
Porodica je nastala poslije braka kada je bračna grupa pored seksualne i prokreativno-generičke funkcije dobila i ekonomske i kada je stvoreno domaćinstvo. Prema ekonomskim pozicijama bračnih drugova porodica se dijeli :
a.) Materijalnu
b.) Patrijarhalnu
c.) Demokratsku ( egaliturnu ) porodicu.
Decentralizacija nekih značajnih ekonomskih funkcija uslovila je dalje raspadanje društava na uže ekonomske grupe, te je iz takvih grupa nastala porodica. Klan se daklemože samo uslovno tretirati kao prva faza u razvitku porodice tj. Točka iz koje je nastala porodica.
Istorija porodice u civilizaciji najlakše se može pratiti preko društveno-ekonomskih formacija. Društveno – ekonomske formacije predstavljaju u najširem smislu okvire za oslobađanje društveno – ekonomske strukture čitavih historijskih epoha.
Najprihvaćenija je podjela na :
a.) Robovlasničku formaciju
b.) Feudalizam
c.) Kapitalizam
d.) Socijalizam
e.) Komunizam
Period robovskih zajednica označava se obično kao epoha bezklasne društvene strukture dok robovlasništvo , feudalizam i kapitalizam predstavljaju klasne društveno-ekonomske formacije.
Sigurno je da položajni izgled porodice u značajnoj mjeri određen i uslovljen izgledom društveno-ekonomske formacije, ta formacija dvaju specifična položaja kako unutrašnjoj sadržini tako i oblicima porodice i njenim vezama sa drugim društvenim grupama. U robovlasništvu ne samo u okviru različitog robovlasničkog društva: jevrejska, mesapotamska, grčka, rimska porodice već u okviru istog naroda susrećemo ______ , naprimjer rimski konzorcijum u prvim etapama robovlasništva do društvenim potresima do nemoralnom razjedinjene rimske porodice augstovskog perioda.
Feudalizam je zaustavio proces raspadanja porodica i dalje zbog vraćanja na naturalnu privredu učvrstio poljuljanu patrijarhalnu porodicu.Ne brani se samo svoj novac i imovina već i žena koja mu pripada jer je žena bila vezana za čovjeka i razvod je u takvim uslovima postao rijetka stvar, a porodica je postala čvrsto proizvođačka i potrošačka jedinica.
PORODICA U BUDUĆNOSTI
Porodica u bliskoj budućnosti neće se bitno razlikovati od sadašnje naše porodice, bar ne po spoljnom izgledu. Ipak u periodu u kojem nastaje pripremaće se uslovi za neke bitne promjene u strukturi a naročito u odnosu porodice i društva , te međusobnih odnosa pojedinih članova porodice. U prvom redu znatno će se povećati materijalno bogatstvo i životni standard. Futuristi predviđaju izrazitu homogenizaciju društva, sve više će nestajati razlike između poljoprivrednih i industrijskih struktura između gradskog i seoskog stanovništva, između zaostalih i razvijenih područja, između patrijarhalnog i demokratskog načina života.
Uvećavanja gradskog stanovništva porast urbane kulture , velika razuđenost gradskog načina života stvoriće postepeno imperativnu potrebu razvoju nepoljoprivrednih djelatnosti, uslužnih službi, servisa za domaćinstvo, mehanizaciju poslova , mnogoveći razvoj pedagoških i socijalnih ustanova.
Biološko reproduktivna funkcija i dalje će biti jedna od najznačajnijih , ljudi će i dalje imati potrebu da zadovoljavaju svoj biološki instinkt za produženjem vrste, porodica će planirati broj djece, u velikoj mjeri biti će izražen _______ sredstvo protiv začeća pri tome ostaje pitanje da li će i dalje opadati mortalitet.
Ekonomska funkcija pretrpjeće najveće promjene , proizvodnja će postepeno izaći iz porodičnih okvira, porašće još veći značaj društvene potrošnje, drugim riječima ekonomska funkcija će se svesti na najmanju mjeru čime bi funkcija porodice vremenom prestala da bude potrošačka zajednica odnosno ekonomska zajednica.
Umjesto porodične zaštite proširivat će se oblici društvene zaštite porodice i njenih članova dok će se neki dugo zadržavati kući, pravno – imovinsku zaštitu ( izdražavanje i nasljeđivanje ) neće se zavisiti od pomoći i zaštite porodice već društvenom zajednicom.
Bitno je napomenuti da od svih funkcija porodice naviše će se zadržati moralno-vaspitna funkcija. Ona će ostati centar, jezgro koje će najuspješnije omogućiti socijalizaciju ličnosti , istovremeno će jačati uticaj društvenog vaspitanja djece i omladine.
Uticaj porodice biće posebne vrste , ona bi trebala da bude rezervoar ljubavi, lične sreće, topline , srećnog djetinstva i u tome će porodica biti i ostati nezamjenjiva i samo ova funkcija biće dovoljna da opravda postojanje u budućnosti.