ITALIJA - MATURSKI RAD
1. IME, GEOGRAFSKI POLOŽAJ, GRANICE I VELIČINA
Italija je republika u južnoj Evropi. Nalazi se na Apenisnkom poluotoku koji se duboko zavlači u centralno Sredozemlje te tako zauzima vrlo povoljan svjetsko-geografski položaj. Na sjeveru graniči sa Švicarskom i Austrijom, na istoku je ograničena Slovenijom i Jadranskim morem, na jugu Jonskim morem i Sredozemnim i Ligurskim morem, na sjeverozapadu graniči sa Francuskom.
Italija obuhvata sredozemna ostrva Siciliju ( P= 25,462 km kvadratna ) I Sardiniju ( P=23,818 km kvadratna ) koje zajedno čine jednu šestinu ukupne površine Italije, kao i manja ostrva, od kojih je najpoznatije Elba.Nezavisne teritorije u granicama italijanskog kopna su samostalne države San Marino ( P=60,6 km kvadratna )i Vatikan ( P=0,44 km kvadratna ) – papska država , koja je ograničena Rimom, glavnim i najvećim gradom u Italiji. Površina Italije iznosi 301,225 km kvadratnih i po svojoj površini spada u red zemalja srednje veličine u Evropi. Italija se preko Apeninskog poluostrva i ostrva Sicilije , priblaža afričkom kontinentu. Prema evropskom trupu kopnene granice zaštićene su visokim Alpima, a saobraćaj preko njih je olakšan prokopanim tunelima i prevojima.
Slika 1. Geografski položaj Italije (3)
2. PRIRODNO-GEOGRAFSKE ODLIKE
2.1. Reljef i geološka frađa
Italija je zemlja sunca i mora. Ima 6,660 km morske obale, uglavnom nerazuđene. Jadranska obala je niska i močvarna , a Tirenska kamenita i strma. U reljefu Italije prisutna je velika raznolikos, koja je posljedica evolucije geomorfološkog kompleksa i utjecaja tektonskih poremećaja i deformacija.
Slika br.2. Reljef italije (3)
Izdvajaju se tri reljefne cjeline:
1. Alpi
2. Padska nizija
3. Apeninsko gorje
Alpe
Alpi se prostiru u sjevernom dijelu Italije. Protežu se od ventimilje na zapadu, pa se velikom polukrugu dugačkom preko 100 kilometara pružaju prema istoku do Slovenije. Po svojoj starosti Alpi spadaju u mlade vjenačne planine.
Alpski pojas može se podijeliti na tri ogranka:
1. Pijemontski Alpi
2. Lombardijski Alpi
3. Venecijanski Alpi
Najviši vrhovi Alpa su Monte Cervino ( 4478 metara ) , Monte Roza ( 4634 metara ) i najviši vrh Mont Blan ( 4807 ) koji je ujedno i najviši vrh Evrope.
Najviši dijelovi Alpa su pod snijegom i lednicima, dok su padine pod šumom i pašnjacima , a podnožje pod voćem i vinogradima. Alpi štite zemlju od hladnih sjevernih vjetrova.
Slika 3. Alpski vrhovi i skijališta u Italiji (3)
Između Alpa i Apenina prostire se padska nizija nastala nanosima alpskih rijeka i bujica. Padska nizija se prostire u pravcu istok-zapad i zauzima jedna trećinu ukupne površine Italije od kojih je svakako značajna padska nizija jer predtavlja žitnicu zelje.
Alpi se lučno povijaju duž Francuske , Švicarske i Austrijske granice i izdižu se 4000 metara iznad Padske nizije. Sastavljeni su od metamorfnih ili intruzivnih stijena-gnajsa, mikašista, serpentina, škrljica. Na istoku prelaze u krečnjačku zonu Dolomita. Alpi su za sjevernu Italiju važan rezervoar hidroenergije kao o radnesnage, a u novije vrijeme dobijaju poseban turističko-izletnički značaj.
Pijemontski Alpi su na zapadu. Najuži su ( sve 20 kilometara ) ali sa planinskim vrhovima iznad 4000 metara. Relativno su lahko prohodni zahvaljujući duboko usječenim glacijalnim dolinama koje otvaraju prolaze prema Francuskoj i Švicarskoj.
Lombardijski Alpi su širi i prostraniji i prosječni su longitudinalnim ovalama. Najviši dijelovi kao Ortler i Bernina su pod lednicima. Niže su alpski pašnjaci i šume, a u supodini lednička jezera Komo, Garda i druga. Alpi kako kakav zid sprječavaju prostor hladnih vjetrova sa sjevera i zadržavaju tople vjetrove sa juga koji donese vlagu sjevernoj Italiji. Turizam je od veće važnosti za lombardijske Alpe.
Venecijanski Alpi su siromašniji i ekonomski manje iskorišteni jer su pretežno od krečnjaka kroz koji se kanjonskim dolinama usijecaju rijeke. Najljepši i naprivlačniji dio Venecijanskih Alpa jesu Dolomiti. To je u stvari plato izgrađen od dolomita debljine oko 1000 metara. Na njemu se razvio sportsko-turistički centar Katrina d¨ Ampeco. Za saobraćaj su značajne doline Adiđe koja vodi na Brener , Fele koja vodi na Tarvis. Sa južne strane Padsku niziju zagrađuju Ligurijski i Emilijski Apenini. Oni su uski, niski, sastavljeni od mekših stijena te su lahko prolazni. Od posebne važnosti je prevoj Kol del¨Altare koji vezuje Đenovu sa Padskom nizijom.
Padska nizija
Nastala je taloženjem sedimenata Alpskih rijeka koje svake godine iznesu u ovu niziju preko 20 miliona tona nanosa. Duga je 450 kilometara, široka 100-200 km , a njena površina iznosi 46 hiljada kilometara kvadratnih. Ubraja se među najplodnije nizije u Evropi. U njoj se razvila intenzivna i moderna poljoprivreda. Ona daje polovinu italijanske proizvodnje maslaca, šećera, kukuruza i pirinača. Padska nizija je također najvažniji industrijski rejon Italije.
Apeninsko gorje
Apenini predstavljaju kičmu poluostrvske Italije. Izdignuti su mladim nabiranjem u neogenu. Dijele se na: sjeverne, srednje i južne.
Sjeverni Apenini obuhvataju Ligurijske i Toskano-Emilijske Apenine koji odvajaju poluostrvsku Italiju od sjeverne. Uži su i niži. Najviši vrh je Monte Ćimone ( 2,163 m ) .
Srednji Apenini su najširi , ali i najviši dio ovog planinskog Vijenca. Na njima je najviši vrh Italije Gran Saso sa Abrucima ( 2,914m) . Pretežno su sastavljeni od krečnjaka te imaju razvijene kraške oblike. Izemđu planinskih vijenaca su brojne kotline i riječne doline. Na zapadu, karakteristična je pojava vulkanizma ( Lacio ).
Južni Apenini se pružaju od Tarentskog zaliva. Njima pripada napuljska vulkanska oblast sa živim vulkanom Vezuvom. U oblasti jadranskih Predapenina izdvaja se Monte Gargano ( 1056m).
2.2. Klimatske odlike
Klima je jedan od najzančajnijih prirodnih činilaca koji blagotvorno djeluje na privredni i turistički život zemlje. Poluostrvska i Ostrvska Italija su klasične oblasti mediteranskog subtropskog klimata sa jakim utjecajem toplih mora na ublažavanje zimskih temperatura. Otuda blage, ali kišovite zime, i žarka ali sušna ljeta. Varira od hladne , u visim predjelima Alpa i Apenina ,do subtropske duž obale Ligurijskog mora i zapadne obale poluostrva. Prosječna godišnja temperatura se kreće od 11 stepeni C do 19 stepeni C. U Padinskoj niziji ona iznosi 13 stepeni C , na Siciliji oko 18 stepeni C i u priobalnoj niziji oko 14,5 stepeni C. Klimatski uslovi na poluostrvu se odlikuju regionalnim raznolikostima, koje su uglavnom rezultat konfiguracije Apenina kao i uticaja čudljivih vjetrova koji dolaze sa okolnih mora . U nižim predjelima i na obroncima Apenina koji se granice sa zapadnom obalom od sjevera Toskane do okoline Rima , zime su blage , sunčane , a visoke temperature su ublažene hladnim mediteranskim povjetarcima. Temperature u istim geografskim širinama na istoka poluostrva su mnogo nize , uglavnom zbog rasprostranjenih sjeveroistočnih vjetrova. duž viših istočnih padina Apenina klimatski uslovi su narocito hladni .Nasuprot subtropskim u juznoj Italiji i Đenovskom zalivu , klima Lombardijske nizije je kontinentalna. Topla ljeta oštre zime sa temperaturama oko -15 stepeni C ,preovlađuju u ovoj regiji , koju od morskih povjetaraca štite Apenini .Najveća količina padavina javlja se u Italiji tokom jesenjih i zimskih mjeseci , kada duvaju zapadni vjetrovi .Najmanju količinu padavina prima Apulijska regija kao južna Sicilija a najveću količinu padavina prima Udinska regija .
2.3. Hidrografske odlike
Italija ima veliki hidroenergetski potencijal .Ima mnogo rijeka od kojih su Po i Adide najvaznije .Rijeka Po je oko 650 km duga,plovna je oko 480km i sa svim pritokama cini oko 965km vodenih puteva .Adide je oko 410km duga u Italiju dolazi iz austrijske regije Tirol, tece prema istoku i kao i Po , uvire u Jadransko more .Dna ovih rijeka se polako izdizu aluvijalnim naslagama sa planina .Rijeke italijanskog poluostrvskog dijela su plitke .Glavne poluostrvske rijeke su Arno i Tibar .Od svog izvora u Apeninima ,Arno tece zapadno oko 240km kroz kultivisanu dolinu i gradove Firencu i Pizu .Tibar izvire nedaleko od izvora Arna i tece kroz Rim.
I sjeverni i poluostrvski dio Italije se odlikuju brojnim jezerima . Najvaznija jezera sjeverne Italije su: Garda, Madore , Komo i Lugano, a od poluostrvskih jezera, koja su znatno manja najznacajnija su : Trazimeno , Bolsena i Bracano.
2.4. Tlo, biljni i životinjski svijet
Plodnim tlom odlikuju se sve nizije u Italiji, naročito Padska , koja je pokrivena debelim slojem luvijalnih nanosa. Šume pokrivaju samo 18 % teritorije i to pretežno u Alpima do visine 1800 m. Zemljište u Padskoj niziji je drenirano kanalima koji služe za navodnjavaje kultura. U pijemontu preovladavaju drenirane i dobro navodnjene livade.
Flora centralnih i juznih nizija Italije je tipicno mediteranska. Biljke karakteristične za ove predjele su: masline, narandža,limun palma. Ostale vrste koje se cesto javljaju, pogotovo na krajnjem jugu su: nar , smokva , datula, badem, sećerna trska i pamuk. Vegetacija na Apeninima je slična vegetaciji centralne Evrope. Na nizim padinama javljaju se kesten , čempres i hrast dok su u visim predjelima najvise zastupljeni bor i jela.
Italija ima veoma mali broj životinjskih vrsta u odnosu na ostale regije Evrope. Na Alpima živi mali broj divokoza. Medvjedi, brojni u davna vremena, sada su vec izumrli , ali vukovi i divlje svinje i dalje haraju planinskim predjelima . Još jedan prilično čest četvoronozac jeste lisica. Među pticama grabljivicama najbrojnije su : orao , lešinar i soko, koji se uglavnom kreću iznad planinskih vrhova. Prepelica, sljuka , jarebica i druge ptice selice obitavaju u mnogim djelovima Italije. Gmizavci uključuju nekoliko vrsta guštera, zmija i tri vrste guja otrovnica. Škorpije su takode prisutne .
3. DRUŠTVENO – GEOGRAFSKE ODLIKE
3.1. Historijsko-geografski razvoj
Za italijansku historiju značajna su tri perioda : prvi je nastanak Starog Rima kao osnove za nastanak Italije, drugi je period ujedinjenja u XIX v. a treći je nastanak italijanske republike poslije II svjetskog rata.
Stari Rim je nastao u VIII v. p.n.e. i postao toliko snažan da je do III v. p.n.e. osvojio cijelu Italiju, cime je nastala Rimska država. Rim se nalazio u pokrajini Lacij. Prostirao se na sedam brežuljaka: Kapitol, Aventin, Palatin , Kvirinal , Viminal, Eskvilin i Celij. Rimljani su bili pod jakim uticajem etrurske i grčke kulture. Osvajačkim ratovima od III do II v. p.n.e. Rim se pretvorio u najveću robovlasničku imperiju starog vijeka. Međutim, imperija je propala 476.g p.n.e. zbog ustanka robova i najezde varvara.
Iako se težnja za ujedinjenjem javlja vec u XVI v., ona se nije mogla ostvariti sve do druge polovine XIX v. Narodne mase su podigle ustanak 12.1.1848. g. u Palermu na Siciliji, zbacili su vlast a kralj je morao dati ustav i parlament . Zatim se podižu ustanci i u drugim gradovima. U novembru 1848 .g. pokret masa u Rimu uspostavio je Republiku . Međutim, ujedinjenje je završeno tek 1870.g. uništenjem papske srednjovjekovne države i pripajanjem Rima Italiji.
Kao država kapitalističkog tipa, Italija je vec krajem XIX v. učestvovala u kolonijalnom osvajanju ( Somalija, Eritreja , Etiopija), a u Antantu stupa da bi mogla ostvariti kolonijalne imperijalističke težnje (Tripolis , Kirenajka).
Dolaskom Musolinija na vlast 1922.g. ,Italija postaje fašistička država i u II svjetski rat ulazi na strani Hitlerove NJemačke gdje zajedno s njom doživljava poraz od saveznika. Na osnovu narodnog referenduma od 2.6. 1946.g. za republiku je proglašena 10.6. iste godine a 22.12.1947.g. dobija i novi ustav. 4.4 1949.g. ulazi u Atlantski pakt.
Religija je oduvijek bila znacajan faktor za istoriju Italije, prvenstveno sto se u njoj nalazi Vatikan-središte rimo-katoličke vjere. Rimo-katolicka religija obuhvata oko 84% stanovnistva. Od religijskih manjina najbrojnije su :protestantska , muslimanska i jevrejska manjina.
Vitorio Emanuele II je 1861.g proglašen za prvog kralja Italije , kralj Ujedinitelj onda je 1870 priključena papska država. U današnjem obliku Italija je nastala 1871.g kao Kraljevina. Od tada pa do polovine 20-og stoljeća iselilo se oko 20 miliona stanovnika, najviše u SAD. I Italiji su se kroz vijekove razvijale imperije starog svijeta, na njoj i oko nje dizale su se, borile i propadale države. Prolazile su flote i vojske Feničana, Kartaginjana, Grka, Rimljana, Franaka, Germana...
Svaki narod je unosio svoje rasne i jezičke odlike , svoje običaje i način života. Tako je Italija postala demografski mozaik. U 19.stoljeću nacionalni pokret Risorđimento vodi borvu za oslobođenje. Prahistorijska nalazišta u Italiji mogu se naći na više ijesta : Lazio, Toskana, Umbria, Basilicata.
3.2. Demografske odlike (dinamika kretanja broja stanovnika, natalitet, mortalitet, prirodni priraštaj, gustina naseljenosti, prostorni razmještaj, migracije...)
Stanovništvo Italije u apsolutnoj vecini cine Italijani( 90% ). Nacionalne manjine ( Austrijanci , Slovenci ) žive u pograničnim krajevima. Što se tiče razvoja stanovništvo je veoma raznoliko. Italija danas broji 58.462.375 stanovnika . Gustina naseljenosti je vrlo neravnomjerna, a prosječna iznosi oko 192 st./km2. Velikom gustinom naseljenosti ističu se industrijska područja sjeverne Italije , poljoprivredno razvijena Padska nizija, ligurska i jadranska obala , Kampanja i sjeverna Sicilija . U rijetko naseljena područja ubrajaju se alpski, apeninski i ostrvski planinski krajevi, te močvarni dijelovi Toskane i Sardinije.
Prirodni priraštaj se neprekidno održavao na prilično visokom nivou. Stopa nataliteta , koja je u Italiji početkom XX v. iznosila 33‰ ,oko 1950.g. je pala na 20 ‰ i izgleda da se stabilizovala na toj vrijednosti. Nasuprot tome ,stopa mortaliteta bila je oko 1910g. 20‰, a u najnovije vrijeme iznosi oko 10‰ . Sjeverni dio Italije ima manji prirodni prirastaj nego juzni dio.
Otuda snažna emigracija ka Padskoj niziji na sjeveru ili u inostranstvo od ujedinjenja Italije ( 1870.god. ) oko 20 miliona Italijana napustilo je svoju zemlju tražeći zaradu u inostranstvu. Polovina je otišla u vanevropske zemlje ( SAD 54% , Argentina 26%, Brazil 14 % itd. ), a druga polovina u evropske zemlje ( Francuska 39 %, Austrija 13 % itd. ) . U novije vrijeme veliki broj Italijana, naročito sa juga , odlazi na rad u zemlje zajedničkog tržišta- Francusku, Njemačku, Belgiju, a isto tako znatan broj odlazi u Švajcarsku. I pored snažne emigracije u zemlji je oko 2 miliona nezaposlenih, te problem prenaseljenosti ostaje još uvijek neriješen.
Što se tice razvoja stanovništvo je veoma raznoliko. Postoje velike razlike u dostignutom stepenu ekonomskog razvoja sjevera i juga, sto pokazuje i profesionalni sastav stanovništva: 44,2% stanovnika je zaposleno u industriji , 15,5%stanovnika se bavi poljoprivredom, a 40,3% bavi se raznim drugim zanimanjima.
Italija je jezično i vjerski uglavnom homogena, ali je kulturno, gospodarski i politički vrlo raznolika. Nema velike manjine, a najveća je njemačka manjina u Južnom Tirolu (1991: 287,503 Nijemaca i 116,914 Italijana), te slovenska manjina oko Trsta.
Ostale manjine s djelomično službenim jezicima su francuska manjina u regiji Valle d'Aosta; sardinski na Sardiniji); ladin u Dolomitima; furlanski u regiji Furlanija-Julijska Krajina, što su sve romanski jezici. Osim toga, ima i jezika koji se govore lokalno, kao što su hrvatski u tri sela u regiji Molise; okticanski u južnim dolinama Piemontea; katalonski u gradu Alghero na Sardiniji; albanski u selima regije Kalabrija i na Siciliji; stari grčki dijalekti u selima regije Kalabrija.
Iako je glavna vjera katoličanstvo (85% građana su nominalno katolici), postoje stare protestantske i židovske zajednice, kao i sve veća useljenička zajednica muslimana.
3.3. Urbanizacija i naselja Italije
Neki važniji centri Italije su: Rim, Venecija, Verona, Milano, Đenova, Firenca, Toskana, Napulj, Republika San Marino, Vatikan.
Slika 4. Krivi toranj u Pizi (3)
RIM
Rim (ital. Roma) je glavni grad Italije i južnoitalijanske regije Lacio, grad bogate historije poznat i pod imenom Vječni grad. Rim je centar bogate antičke kulture, od koje je ostalo mnogo spomenika do današnjih dana, a jedan od najvećih je svakako Koloseum. Grad se nalazi u donjem toku rijeke Tiber, u neposrednoj blizini blizu Sredozemnog mora i jedan je od najvećih centara Mediterana. Smješten je na 41°54′ sjeverne geografske širine i 12°29′ istočne geografske dužine. U sklopu gradskog područja Rima nalazi se i Vatikan, crkvena država i sjedište rimokatoličke crkve i Pape.
Rim je najveći grad Italije i ima oko 2,726,539 stanovnika (2009), a procjenjuje se da u sklopu aglomeracije živi i do 3,3 miliona stanovnika. Trenutni gradonačelnik Rima je Walter Veltroni.
Rim se može pohvaliti dugom i raznolikom historijom grada, koja je često bila veoma burna i ne rijetko prožeta ratovima, sukobima, paljevinama, bolestima i epidemijama. Rimska historija duga je skoro 3150 godina i u tom je vremenu Rim bio sjedište Rimskog carstva, Rimske republike, Rimskog kraljevstva, Papinske države, Kraljevine Italije i Republike Italije.
Slika 5. Koloseum u Rimu (3)
Legenda kaže da je Rim osnovan 21. aprila 753. godine p.n.e., i da mu je osnivač Romulus (Romul), koji je tada ubio svog brata Remusa (Rema). Ovaj datum je uziman kao osnova rimskog i julijanskog kalendara (Ab urbe condita). Romul i Rem su, prema toj legendi, sinovi Marsa (Aresa) i svećenice Rhea Silvie, kćeri Numitora, kralja Albalonga. Braća su sklonjena da bi ih se spasilo od mržnje Amuliusa, pretendenta na albalonganski tron, a odgojila ih je vučica, koja je i danas simbol grada Rima.
Porijeklo imena Rim je nerazjašnjeno, iako je još od antičkog doba u opticaju nekoliko teorija. Najmanje vjerovatna je ona koja kaže da je naziv od grčke riječi Ρώμη (hrabrost, kuraž). Nešto vjerovatnija je ona koja ime izvlači iz korijena rum (rum - sisa), što se vjerovatno povezuje sa vučicom (na latinskom lupa, interesantno riječ koja ujedno znači i prostitutka) koja je odhranila (dojila) Romula i Rema.
U početku je Rim bio kraljevstvo, kojim je vladao kralj, ali ono 509. godine p.n.e. postaje republika. Period rasta, prekinut sa porazom koji su Gali nanijeli Rimu negdje oko 390. godine p.n.e., ubrzo je nastavljen. U zadnjim danima Republike Rim je bio glavni grad teritorije koja je pokrivala veći dio Mediterana. Pod Caesarom Augustusom i njegovim nasljednicima širenje je nastavljeno.
Rim je danas jak turistički i industrijski centar. Velika je raskrsnica kopnenih i vazdušnih puteva a atakođer je i kulturno i politička metropola. Rimski aerodrom Fiumičino je jedan od najvećih na svijetu. U Rimu ima oko 150 trgova ukrašenih fontanama, statuama i obeliscima. Industrija je srazmjerna veličini i značaju grada manje razvijena i u njoj je uposleno manje od 10 % stanovništva grada. Više su se razvile filmska industrija, industrija za preradu duhana, konfekcija, prehrambena industrija, industrija mehaničkih konstrukcija i hemikalija.
Toskana je imala uspon sve do polovine 14 stoljeća . Početkom 19 st. Toskana je postala dio Francuskog carstva. U periodu poslie rata čitav region je doživio procvat, prije sve u turizmu i manifakturi.
VENECIJA (309 422 st.)
Venecija je grad u Italiji i jedna od najljepših kulturno-historijskih cjelina na jadranskoj obali i cijelom Mediteranu. Grad duge i vrijedne historije nalazi se na sjeveroistoku Italije i centar je regije Veneto i provincije Venecija.
Venecija spada među najljepše turističke ciljeve u cijeloj Evropi, a poznata je po svom tradicionalnom Karnevalu.
Venecija se nalazi na sjevernoj obali Jadranskoga mora. Umjesto ulica grad presijeca 150 kanala preko kojih je izgrađeno mnoštvo malih mostova. Saobraćaj obavljaju brodovi, čamci i gondole. Najveći kanal je Kanal Grande, koji prolazi sredinom grada, a na njemu se nalazi Ponte Rialto, most koji predstavlja najvažniju spojnicu dva velika dijela grada. U centru grada je Markov trg sa starom crkvom Sv. Marka i sa veličanstvenom Duždevom palatom. Venecija je 3600 m dugim mostom spojena sa kopnom, gdje su se razvila velika predgrađa Mestre i Margera. Veneciju godišnje posjećuju milioni turista. U njoj se svake godine održava filmski festival, a poznata je i po proizvodnji stakla, čipke, predmeta od zlata, srebra i kože.
VERONA
Verona je osnovana u IV v. p.n.e. a nezavisna republika je od 1107.g. Nalazi se na rijeci Ađiđe. Predstavlja veoma važan trgovački i kulturni centar kao i saobraćajni čvor sjeverne Italije. Poznata je po mnogobrojnim dijelima arhitekture neprocjenjive vrijednosti. To su crkve: San Fermo, Santa Anastazija, Kastelvekio, San Zero Madore i dr. Mozda je Verona najviše poznata po Romeu i Juliji-dramskoj poemi V. Sekspira oljubavi dvoje mladih koji su živjeli u Veroni i tu okončali svoje živote.Verona je poznata i po svojim trgovima: Trg Trava, gdje je u rimsko doba izgraden Forum i Trg Gospode, na čijoj se sredini nalazi spomenik slavnom italijanskom pjesniku Danteu. U Veroni se takođe nalazi veliki broj muzeja (Mafejano, Arheoloski muzej ), galerija,biblioteka.
MILANO (1 369 231st. )
Milano je glavni grad pokrajine Lombardije. Spada među najvažnije privredne, prometne i kulturne centre Italije. Smješten je u Padskoj niziji, prko koje lako komunicira sa Sredozemljem a preko alpskih prevoja komunicira sa Srednjom i Zapadnom Evropom. Njegov položaj je već u prošlosti uslovio prometnu i trgovačku ulogu Milana. Milano je s jedne strane jak industrijski centar gdje su razvijene skoro sve vrste industrije, a s druge strane predstavlja i veliki turistički centar. Naime u Milanu se nalaze mnogobrojne kulturno-historijske znamenitosti :operska kuća Skala, bazilika Sant Ambrodo, katedrale (Ospedale, Madore ,Kastelo, Sforcesko), veliki broj muzeja, biblioteka, galerija. Sve ove znamenitosti govore o kulturnom značaju koji je Milano imao za Italiju. U novije vrijeme Milano se sve više afirmiše kao svjetski centar mode.
ĐENOVA(678 771 st.)
Đenova je smještena na obali Đenovskog zaliva i razvila se u najvažniju italijansku luku. Grad sa lukom se razvio ispod niskih prevoja, preko kojih je povezan sa Padskom nizijom. U Đenovi su razvijeni: turizam, poljoprivreda, industrija, ribolov, pomorstvo, a njena brodogradilišta se ubrajaju medu najveća u Evropi. Poznati Đenovljani su : Kolumbo, Macini i Paganini. Što se tiče njenih znamenitosti ističu se: Univerzitet ( osnovan 1243g.), Umjetnička Akademija ,Verdijev Institut za muziku, katedrala San Lorenco, palate ( Doria Tursi, San Dordo, Bjanko, Roso, Vileta Dinegro , dr.).
FIRENCA (403 294 st.)
Firenca se nalazi u pokrajini Toskani. Leži na obalama rijeke Arno. Ubraja se u najljepše gradove svijeta.MnoŠtvo saČuvanih kulturno historijskih spomenika daje joj naziv grada-muzeja. Osim Univerziteta.koji je osnovan 1321g., Firenca ima vise visokih škola instituta, umjetničkih akademija, konzervatorij, botanički vrt, astronomski opservatorij, nekoliko bogatih biblioteka sa mnogo rukopisa grčkih i rimskih klasika, Državni arhiv itd. Među zbirkama starina i umjetnina ističu se : galerije Ufici i Piti u kojima se nalaze djela Rafaela, Mikelandela, Ticijana i drugih umjetnika, Arheoloski muzej – u kom se nalazi vrijedna etrušćanska numizmatička zbirka, Mikelanđelov muzej i dr. Medu najstarije spomenike spada i most Ponte Vekio ( XIII v.) kao i veliki broj katedrala i crkava iz gotičkog perioda. Firenca je veoma vazan turistički i ekonomsko-prometni centar Italije. Čvoriste je željeznickih pruga i autostrada.
NAPULJ (1 067 365 st.)
Napulj se nalazi u pokrajini Kampanji. Smjesten je u Napuljskom zalivu na obali Tirenskog mora. Zbog blage klime, prirodnih ljepota (Vezuv, Kapri, Napuljski zaliv) i brojnih kulturno-istorijskih znamenitosti, Napulj posjecuje veliki broj turista. Od znamenitosti se isticu: Kastel Nuovo, Palaco Reale, Kastel del Ovo, brojne crkve, katedrale i arheoloski ostaci iz rimskog doba. Napuljski Univerzitet je osnovan 1224.g., zatim su ti brojni instituti, zooloska stanica sa poznatim akvarijem, Nacionalna biblioteka osnovana 1734.g. Nacionalni muzej, koji se ubraja u red najbogatijih svjetskih muzeja. Napulj je veoma razvijen ind. centar, a osnovnu privrednog razvoja cini robni promet koji se ostvaruje u velikoj i moderno opremljenoj napuljskoj luci.
REPUBLIKA SAN MARINO
Nedaleko od luke Rimini, na Monte Titanu (743m)nalazi se liliputanska Republika San Marino. Malu gorsku opštinu, koja se razvila uz stari samostan, vise puta je dopunjavalo stanovništvo izbjeglo iz Riminija, tako da San Marino danas broji oko 23 000 st. Opština se 1463.g. proglašava republikom ,a njenu formalnu samostalnost danas čuva sama Italija, kao mamac za turiste. Na planinskoj padini nalazi se grad San Marino , koji je el. željeznicom spojen sa Riminijem. Među znamenitostima ističu se trg Pjaceta del Titano, spomenik Bartolomeu Borgezu, tvrđava Roka koja je pretvorena u muzej, trg Pjaca dela Liberta, staro zdanje Palaco del Governo u kojem stoluje vlada San Marina, Bazilika del Santo i dr.
VATIKAN
Vatikan je vrlo stara papska drŽava utemeljena jos u VIII v. Ona je u Času stvaranja nove jedinstvene italijanske drŽave 1870g. izgubila svoju nezavisnost.Godine 1929. papa i italijanska vlada su potpisali ugovor kojim se obnavjla papska drŽava. Italija je priznala svjetovnu vlast pape nad Petrovom crkvom i trgom, nad papinim dvorcem , nad vatikanskim palatama i muzejima, zatim nad nekim crkvama i zgradama u Rimu i okolini. Od tada Vatikan je opet suverena država sa samostalnom vanjskom politikom i sa samostalnim sudstvom i upravom. Vatikanom upravlja guverner koji je podređen papi. Religiozni značaj Vatikana kao svjetskog centra katoličanstva i njegovo veliko umjetničko blago privlače svake godine milione turista. Vatikanska biblioteka sa 800 000 svezaka od čega je oko 50 000 rariteta, njegov arhiv sa 500 000 svezaka starih rukopisa, u kojima se nalaze podaci važni za historiju svih naroda, njegov dobro urađen astronomski opservatorij, privlače mnogobrojne stručjnake sa svih strana svijeta.
SARDINIJA
Sardinija (sardinski: Sardigna, Sardinna ili Sardinnia, italijanski: Sardegna, katalanski Sardenya), je drugo po veličini ostrvo na Mediteranu i autonomna italijanska regija smještena u zapadnom dijelu Sredozemnog mora između Italije, Francuske i Tunisa, južnije od Korzike. Glavni grad Sardinije je Cagliari. Ostrvo se sve donedavno sastojao od 4 provincije: Cagliari, Sassari, Nuoro i Oristano, a od 8. maja 2005. pridružile su im se i 4 daljnje provincije: Olbia-Tempio, Ogliastra, Carbonia-Iglesias i Medio Campidano. Nove provincije su prvenstveno upravna područja, čiji glavni gradovi još nisu jasno definirani. Regija i ostrvo Sardinija zauzimaju površinu od 24.090 km², na kojoj živi oko 1.645.000 stanovnika, što znači da prosječna gustoća naseljenosti na ostrvu iznosi 68 stanovnika po km².
SICILIJA
Sicilija (talijanski i sicilijanski: Sicilia) je autonomna regija u Italiji i najveći otok u Sredozemnom moru. S površinom od 25 710 km² koja uključuje i okolne manje otoke, ovo je najveća regija u Italiji.
Trenutno na Siciliji živi više od pet milijuna stanovnika, od toga najviše u Palermu koji je i sjedište regije. Otok je poznat po nekim od najvažnijih turističkih lokaliteta u Italiji.
Sicilija se ističe po vlastitoj povijesti, kulturi, umjetnosti, arhitekturi, kuhinji i jeziku. Gospodarstvo regije temelji se većinom na poljoprivredi i turizmu.
Slika 6. Kolaž slika: „ Turističke atrakcije Italije „ (3)
4. EKONOMSKO-GEOGRAFSKE ODLIKE
4.1. Opće odlike privrede
Italija je mlada kapitalistička zemlja visoko razvijenog kapitalizma sa industrijsko-agrarnim karakterom privrede. Njen privredni uspo vezan je za najnoviji historijski perio tj. Za xx vijek. Karakterističnu crtu današnje Italije predstavlja koegzistencija i industrijske koncentracije na sjeveru sa ostatcima feudalizma i nerazvijenom privredom na jugu. U cilju otklanjanja neravnomjernog privrednog razvitka poslije II svjetskom rata ustanovljen je tzv. Fond juga kojim se finansiraju melioracioni radovi, izgradnja puteva, luka, aerodroma, stanova i industrijskih preduzeća na jugu. Uprkos tome, problem italijanskog juga ostao je i dalje aktuelan jer se sjever znatno brže razvija. Tako je nastao još veći raskorak između ova dva regiona. U ostvarenju Ukupnog nacionalnog dohotka sjever sada učestvuje sa 79 % , a jug sa 21% .
Po ostvarenom nacionalnom dohotku Italija zauzima sedmo mjesto na svijetu. Više od 50 % vrijednosti nacionalnog dohotka ostvaruje industrija u kojoj je proces koncentracije akcionarskog kapitala pod kontrolom je 180 od ukupno 24 hiljade akcionarskih društava. Naročito su poznate monopolističke grupe: Fijat, Edison, Pireli, Snia Viskoza, Montekatini, Oliveti, zatim državno-kapitalistička preduzeća IRI, ENI, FIM.
Njihov uticaj proširio se i vanItalije izvozom italijanskog kapitala u zemlje bliskog istoka, Szije, Latinske Amerike, Afrike. S druge strane strani kapital naročito američki , prodire uitalijansku privredu, posebno u njenu petrohemiju i mašinsku industriju. Zamašne dolarske šume koje su stizale u Italiju i okviru Maršalove pomoći i direktne investicije američkog kapitala potpomagale su stvaranje moderne italijanske industrije.
Samo je posljednjih deset godina industrijska proizvodnja u Italiji povećala se za 100%. Ekspanzija italijanske privrede dobila je pun zamah od 1959.g. Naročito brz porast pokazuje petrohemija , mašinska industrija i metalurgija. Italija je podigla visok stepen energetiku, elektrometalurgiju, brodogranju, automobilsku ind.
U ostvarenju nacionalnog dohotka sjever učestvuje sa čak 80 % .Tu je Milano kao centar ne samo mode nego i finansija čitave države. Od vodećih sila u svijetu po proizvodnji žive, po izvozu limuna, najveći je proizvodjač pirinača u Evropi ( Lombardija) , u zemlji najdužu tradiciju ima tekstilna industrija. Uvozi se većina industrijskih sirovina i veše od 75 % energetskih potreba.
Tijekom zadnjeg desetljeća , Itlaija je uvela stogu poreznu politiku kako bi ispunila gospodarske i monetorne uvijete Evrope,snizila je stope kamata iinfluacije, te je uvela euro 1999.godine.
Italija gospodarski zaostaje za glavnim evropskim partnerima, pa sadašnja vlada uvodi brojne kratkoročne reforme kako bi povećala konkretnost i dugoročni rast i oduprijela se novonastaloj ekonomskoj krizi u svijetu...
4.2. Poljoprivreda
Razvoj intenzivne poljoprivrede omogućuju melioracioni radovi , kojima se u Padskoj niziji godišnje dobija 50000ha obradive zemlje , zatim proširenje kanalske mreže za natapanje te primjena mehanizacije i upotreba vještačkih gnjojiva .Oko 60% površine Italije zauzimaju poljoprivredne kulture i pašnjaci .Poljoprivreda sa ribolovom i šumarstvom upošljava oko 8% radne snage. Različiti tipovi klime i zemljišta omogućuju uzgoj mnogih vrsta kultura. Po proizvodnji maslina i maslinovog ulja Italija je jedna od vodećih zemalja svijeta. Italija spada u svjetski značajne proizvođače vina koje se najviše gaji u : Toskani ,Emiliji, Pijemontu i na Siciliji. Stočarstvo je razvijeno pretežno u sjevernim krajevima, a razvoj stočarstva je samo djelimično usklađen sa potrebama industrije, tako da se velike količine mesa i ribe uvoze.
Poljoprivredna proizvodnja u odnosu na predratni period povećala se za 40%. Međutim, oko 50 % poljoprivredne prozvodnje nalazi se u rukama nekoliko desetina hiljada krupnih veleposjednika. U sjevernoj Italiji gdjepreovlađuju krupni posjedi, prinos pšenice dostiže 35 metara po hektaru, dok je na jugu dva do tri puta viši- Sjever je karakterističan po žitu, industrijskom bilju i visoko produktivnom mliječnom stočarstvu . U poluostrvskoj Italiji, međutim , veći značaj imaju vinogradi, masile i južno voće.
Od ukupne poljoprivredne površine na oranice dolazi 48% , na voćnjake i vinograde 9 %, livade i pašnjake 18% i šume 18%.Poljoprivredom se bavi oko 40 % aktivnog stanovništva. Madaje poljoprivredna proizvodnja Italije raznovrsna , nedovoljna je da pokrije sve potrebe.
Veću vrijednost u poljoprivrednoj proizvodnji daju stočarstvo ( 38 % ), voćarstvo i vinogradarstvo ( 27 % ). Od posebnog značaja je suptropska zemljoradnja.
Suptropska zemljoradnja svrstava Italiju među prve zemlje svijeta po proizvodnji agruma, maslinovog ulja i vina. Godišnje se proizvede 600 hiljada tona pomorandži, 350 hiljada tona limunada i 100 hiljada tona mandarina. Glavni proizvodni region agruma je Sicilija i Kalabrija. U pogledu izvoza limunova Italia zauzima prvo mjesto u svijetu.
Maslina je karakteristična za čitavo apeninsko poluostrvo , ali je najrasprostranjeniji u Apuliji ( 40 % ).
Vinogradarstvo se razvilo u Apuliji ( 20 % ), Siciliji, Piemontu, Veneciji, Toskani i Emiliji. Učestvuje sa 13 % u vrijednosti tržišne proizvodnje zemlje. Zahvaljujući tome Italija je postala prvi proizvođač vina u svijetu.
4.3. Rudarstvo i energetika
Energetska privreda u Italiji ostvarila je veliki progres. Do drugog svjetskog rata gotovo sve potrebe u energiji obezbeđivale su hidrocentrale Alpa i uvezeni ugalj. Sa podizanjem kapaciteta za preradu nafte i eksploatacijom metana udio nafte u potrošnji energijeporastao je na 44 % a metana je 13% . Proizvodnja prirodnog gasa u Italiji povećana je na 7 milijardi metara kubnih. Eksploatiše ga AGIP ( filijala ENI ) oko Plezansa ( Kortemađore ) i u Emiliji između Bolonje i Ravene. Ukupna dužina plinovoda kojim se razvodi plin u niz gradova sjeverne Itlaije iznosi 6 hiljada kilometara. Proizvodnja električne energije U Italiji iznosi oko 65 milijardi kilovat sati. Oko 75 % termocentrale , a ostalo je geotermička energija dobijena od tople vulkanske pare i vode. U blizini Firence radi oko 25 električnih centrala koje koriste vulkansku paru. Najpoznatija među njima je LARDORELO. Tri četvrtine proizvedene energije dolazi na sjevernu Italiju, od koje je oko 25 % pod kontrolom monopola Edison. Naftu i ugalj Italija uvozi jer je u njima deficitarna. Godišnja proizvodnja nafte iznosi dva miliona tona ( uglavnom kod Raguze i Djele na Siciliji), a uglja milion tona . Zbog toga Italija kupuje oko 30 miliona tona nafte i 9 miliona miliona uglja godišnje. U eksperimentalnoj fazi nalaze se atomske centrale u Goriljanu i Latini. Crna metalurgija daje godišnje 3,7 miliona tona sirovog gvožđa i 9,5 miliona tona čelika. Preovlađuju preduzeća male i srednje veličine. Glavne željezare i čeličane su raspoređene u primorskim mjestima preko kojih se dovoze sirovine i ugalj. To su Korniljano kod Đenove, Pombino u blizini Elbe, Banjoli kod Napulja. Ima ih i u unutrašnjosti u Lombardiji i Piemontu.
Italija koristi svoje zalihe boksite, cinka, olova za razvoj obojene metalurgije. Godišnja proizvodnja boksita iznosi 300 hiljada tona , te se u velikoj mjeri ova ruda i uvozi. Sa godišnjom proizvodnjom od 85 hiljada tona Italija je jedan od velikih proizvođača aluminijuma u svijetu. Od sedam aluminijskih kombinata najveći su u Boleanu, Porto Magieri i Mori.
Oko 70 % proizvodnje aluminijuma je pod kontorolom mopola Montekatini. Po proizvodnji žive ( 2000 tona ) Italija je zajedno sa Španijom vodeća zemlja u svijetu. Eksploatacija i topljenje ovog metala je u oblasti Toskane ( rudnik Monte Amiata ).
4.4. Industija
Italija je najindustrijalizovanija zemlja Mediteranskom basena zahvaljujući svom energetskom potencijalu i razvijenosti skoro svih vrsta industrije. Bogatstvo vodenih tokova omogućilo joj je gradnju velikog broja hidrocentrala. Značajan faktor za razvoj industrije predstavlja i postojanje velikog broja radne snage sa povoljnom kvalifikacionom strukturom. Veći broj industrijskih postrojenja nalazi se u sjevernom dijelu. Privredno najrazvijeniji dio Italije predstavlja industrijski trougao Milano-Torino-Đenova.
Italija se naziva zemljom mode jer ima najpoznatije modne kreatore. Posebnu važnost ima proizvodnja obuće, koja ima veliki renome u svijetu.
Vodeća uloga mašinske industrije – Po broju zaposlenih koji iznosi 860.000 (20 %) , vrijednosti industrijske proizvodnje (28 %) i učešća u izvozu ( 30 % ) mašinska zajedno sa elektrotehničkom industrijom zauzela je vodeće mjesto u italijanskoj industrijskoj proizvodnji. Najvažniju ulogu ima teško mašinogradnja i industrija saobraćajnih sredstava . Fijat ima 100 hiljada zaposlenih radnika i službenika. On pored automobila proizvodi i traktore , avione, turbine, mašine za domaćinstvo i sl. Osim u Torinu , Fijatova preduzeća nalaze se još i u Milanu, Breši, Modeni, Firenci i Napulju. Automobilska industrija je najrtazvijenija grana mašinogradnje . Oko 90 % proivodnje monopolisao je koncern Fijat koji je povezan sa američkim kapitalom. 1962. godini proizvodnja automobila dostigla je 880 hiljada godišnje. Ona je koncentrisana u sjeverozapadnom dijelu države u Torinu, Milanu i Breši. Brodogradnja po svom značaju dolazi odmah iza automobilske industrije. Proizvodna moć italijanskih brodogradilišta iznosi 300-400 hiljada BRT godišnje. Veća brodogradilišta su u Đenovi, Livornu, Napulju, Tarantu, Veneciji, Monfalkonu, Trstu, Speciji i Kastelamaru. Posljednjih nekoliko godina Italija se istakla na svjetskom tržištu po proizvodnji električnih lokomotiva koje su izvanredne po svojim tehničkim osobinama.
Elektrotehniča industrija pretežno je u Lombardiji. Posebno se ističu elektromašinska industrija, industrija za izradu radio-prijemnika i televizora, pisaćih i računarskih mašina. Ova industrija uglavnom je koncentrisana u Milanu i dr. Lombardijksim gradovima, zatim u Trstu i Tarantu. Glavni centar proizvodnje radio prijemnika i televizora je Sesto San Đovani. Proizvodnja pisaćih i računarskih mašina je uglavnom pod kontrolom firma Oliveti i Ivei. Po svojoj razvijenosti hemijska industrija Italije može se svrstati u red sa industrijom najrazvijenijih zemalja u svijetu. Monopol u hemijskoj industriji ima koncern Montekatini u proizvodnji vještačkih vlakana Snia viskoza , u proizvodnji guma Pireli i tečnih goriva Eni.
Italija je naročito povećala svoje kapacitete za preradu nafte na 35 miliona tona godišnje, te naftu kupuje u Kuvajtu, Saudijskoj Arabiji, Iraku i Sovjetskom savezu. Međutim , više od 80% industrije za preradu nafte nalazi se pod kontrolom stranog kapitala, prije svega američkog i engleskog. Prerada nafte i moderna petrohemija razvila se u lučkim gradovima : Napulj, Bari, Augusta, Livorno, Specija, Venecija i Đenova.
Italija je veliki proizvođač sumporne kiseline.Isto tako veliki izvozni značaj stekla je proizvodnja sintetičkih guma u Milanu i Torinu koja iznosi preko 50 hiljada tona godišnje.
Tekstilna industrija Italije ima najdužu tradiciju. Najprije se razvila na sjeverozapadu države. Poslije mašinske industrije zapošljava najveći broj industrijskih radnika ( 643.000 ) . Radi na uvezenim sirovinama iz SAD, UAD i Brazila ( pamuk ) , Austrije i Novog Zelanda (vuna ).Pamučna tekstilna industrija koncentrisana je u Lombardiji sa glavnim centrom u Milanu. Vunena tekstilna industrija najviše se razvila u Pijemontu , Veneciji i Toskani. Industrija svile razvila se u Lombardiji, naročito u gradu Komo. U novije vrijeme dobila je veliki značaj proizvodnja hemijskih i tekstilnih vlakana viskoze, acetata, kazeina, poliamida, polivinila. Godišnje se proizvede preko 150 miliona metara sintetičkih tkanina. Glavni centri proizvodnje su Torino, Milano; Aosta i Padova. Tekstilna industrija Italije zauzela je vodeće mjesto u izvozu.
Italijanska prehrambena industrija prerađuje južno voće, vino i maslinu u Apuliji, Siciliji i Kalabriji, dok je na sjeveru i u centru razvijena italijanska mlinska industrija, industrija tjestenina, šećera. Po proizvodnji makarona ( 900,000 tona ) vina ( 5.3 miliona tona ) Italija je prva zemlja u svijetu, a po proizvodnji maslina i ulja ( 280.000 tona ) ona je na drugom mjestu. U primorskim mjestima razvila se industrija za preradu voća i povrća, naročito konzerviranje paradajza, proizvodnja raznih đemova i voćnih sokova.
4.5. Saobraćaj i turizam
Italija posjeduje između zapadne i srednje evrope na jednoj , i Sredozemlja na drugoj strani po kvaliteti i dužini svojih autostrada pored Njemačke , Italija zauzima čelno mjesto u Evropi. Glavnu osovinu drumskog saobraćaja predstavlja Padska nizija , na koju izlaze veliki alpski putevi. Komunikacije su znatno teže na Apeninskom poluostrvu zbog velikih planinskih prevoja. Italija je zemlja pet mora te ima značajnu pomorsku tradiciju. Njena trgovačka flota ima 5,5, miliona BRT , te vri usluge i drugim zemljama. Pomorskim putem obavlja se najveći dio spoljnotrgovinske razmjene, a naročito uvoza. Glavne luke su Đenova, Venecija, Napulj i Trst. Njihov udio 65 % u robnom prometu zemlje. Preko Đenovkse luke koja je druga po veličini u Sredozemlju , a prva u Italji uvozi se ugalj, gvozdena ruda, metali, žito, a izvoze mašinske i hemijske industrije. Napulj ima najveći promet putnika.
Modernizovane željeznice i putevi- U unutrašnjem robnom prometu željeznice su zadržale važnu ulogu. Ukupna dužina željezničkih pruga je 22 hiljade km, od toga 9,5 hiljada km je elektrificirana. Na glavnim magistralama Milano-Bolonja-Rim , zatim tirenskoj i jadranskoj pruzi ostvarena je velika brzina vozova. Ukupna dužina puteva je 175,000 km i od toga 35 % je sa tvrdom podlogom, dok su na dužini od 1500 km dvojne auto-strade. Na putevima redovno cirkuliše 3 miliona putničkih i 600,000 teretnih vozila. Za vrijeme ljeta saobraćaj na auto-putevima još više oživi dolaskom nekoliko miliona turista sopstvenim vozilima. Italija gradi nove moderne auto-strade koje dobijaju svoja specifična imena: Auto-strada sunca, Auto-strada mora, Auto-strada cvijeća. Glavna raskrsnica vazdušnog saobraćaja je Rim ( aerodromi Čompino i Fiumičino ). Ovaj saobraćaj održavaju kompanije Al-Italija i Lai.
Turizam je značajna i vrlo jaka privredna grana u Italiji. Razvijeni su svi oblici turizma: planinski, primorski gdje treba napomenuti da Italiju okružuje pet mora, a pažnju turista privlače i brojne kulturno-historijske znamenitosti. Italija je postala prva zemlja turizma u svijetu. Njene prirodne rijetkosti, kulturne spomenike i ljetovališta posjeti godišnje više od 17 miliona stranih turista. U tom pogledu Italija je ispred svih drugih zemalja u svijetu. Godišnji prihod od turizma predstavlja izvanredno važnu stavku u državnom bužetu. Turizam je aktivirao brojna Italijanska ljetovališta, historijska mjesta i gradove i posebno je oživio italijanske auto-puteve. Najveći broj turista dolazi sa sjevera, a naročito iz Njemačke. Najposjećeniji gradovi su : Venecija sa brojnim kulturno-historijskim spomenicima, Rim Napulj, Trst, Milano, Torino itd...
4.6. Trgovina i međunarodna razmjena
Poslije Velike Britanije , Njemačke i Francuske i Rusije Italija ima najveći obim razmjene dolara u Evropi. Ona , međutim, veću vrijednost uvozi nego što izvozi. Kupuje ugalj, naftu, pamuk, vunu, kaučak, gvozdenu rudu i metale, drvo, celulozu i prehrambene proizvode. Prodaje tekstil, mašine i saobraćajna sredstva, hemikalije, agrume, vino, maslinovo ulje, prerađevine nafte, sumpor, živu, lijekove, plastične mase, konzervirani paradajz, rano povrće, voće. Najviše trguje sa Njemačkom , Francuskom, Velikom Britanijom, Švajcarskom, Austrijom i SAD. Ima razvijene trgovinske veze i sa našom zemljom.
Deficit platnog bilansa pokriva prihodima od turizma, prevoza strane robe i prihodima koje šalu italijanski emigranti.
4.7. Položaj Italije u međunarodnim organizacijama
Italija je član zajedničkog tržišta zapadnoevropskim zemalja. To joj je omogućilo da zaposli znatan višak radne snage u drugim zemljama zajedničkog tržišta ,a isto tako da stekne privilegije za plasman svojih agrarnih proizvoda-ranog povrća i voća, agruma. Međutim , njena privreda pala je pod jak uticaj stranog kapitala, a u plasman idustrijske robe trpi konkurenciju Njemačke i Francuske.
Italije je jedan od utemeljitelja EU. To joj je uveliko doprinijelo u gospodarskom i političkom smislu. Postala je jedna od vodećih zemalja svijeta i spada u skupinu 68.
Literatura:
EKONOMSKO REGIONALNA GEOGRAFIJA SVIJETA
Dr. Vladimir Đurić i dr. Rude Petrović ( zavod za izdavanje udžbenika socijalističke republike Srbije –Beograd)
TURISTIČKI ZEMLJOPIS
Blažević – Pepeonik ( školska knjiga – Zagreb 1989.g )
INTERNET
www.bs.wikipedia.com
www.hr.wikipedia.com
www.italia.it
www.znanje.org